Gledano iz perspektive osobe s invaliditetom, smatram kako je izuzetno važno omogućiti nam praktično iskustvo u poslovnom okruženju jer se mnogi od nas, zbog prirode samog invaliditeta te društvenih i vlastitih predrasuda, s poslovnim svijetom suoče tek nakon završetka školovanja.

Premda studentima fakultet treba predstavljati prioritet jer im pruža svojevrsnu podlogu u ostvarenju karijernih ciljeva, povremena praksa dodatno obogaćuje njihovu ideju o tome čime se sve mogu baviti unutar svoje struke, ali i šire. Premda ne mogu govoriti sa stajališta poslodavaca, sretna sam kad uspijem razbiti barem jedan njihov stereotip o osobama s invaliditetom. Prirodno je da stereotipi postoje, ali na nama je da rušimo one u koje smo sami uključeni.

Premda je svaka osoba s invaliditetom pojedinac za sebe, kao i svaka osoba uopće, puno je manja vjerojatnost da poslodavac pri zapošljavanju osobe oštećena vida ne smatra problematičnim, primjerice, način na koji ta osoba piše, prelazi stepenice i slično ako je već imao pozitivno iskustvo s nekime tko je slijep ili slabovidan”, kaže Kristina Krsnik, 26-godišnja studentica pete godine kroatistike i komparativne književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Ona se prošle godine prijavila na projekt Iskustvo zlata vrijedi i dobila priliku odraditi praksu u koncernu Končar.

Intervjui za posao
“Moja praksa u Končaru trajala je mjesec dana, a prvu polovicu odradila sam u sektoru ljudskih potencijala. Tamo sam imala priliku slušati razgovore za posao i izlazne intervjue, što je korisno za svaku mladu osobu bez iskustva, neovisno o tome kakav posao planira tražiti. Osim toga, naučila sam dosta o samom Končaru i stekla uvid u osnove njihova poslovanja jer sam na temelju istraženih informacija pisala članke o različitim edukacijama i aktivnostima koje je tvrtka provela, od kojih je jedan od njih i objavljen u listu Končarevac.

Prije pisanja članaka proučila sam i nekoliko posljednjih brojeva časopisa kako bih stekla dojam o tome kakvi se tekstovi očekuju, a pri tome sam se, osim s načinom poslovanja, djelomično upoznala i s djelićem neformalne atmosfere koja vlada među Končarevim zaposlenicima tijekom obilježavanja određenih datuma, izleta i slično.

Promicanje uključivosti
Drugu polovicu prakse obavila sam na odjelu marketinga gdje sam se upoznala s pisanjem službenih dopisa i kreiranjem sadržaja za različite društvene mreže. S obzirom na to da volim pisati, ovim posljednjim posebno sam se oduševila, pogotovo zato što sam se morala pokušati služiti različitim stilovima pisanja, ovisno o tome kome se želim obratiti”, otkriva Kristina i dodaje da joj se posebno svidjelo što njena sljepoća nikome nije predstavljala vidljivi problem, a mentori su se na nju osvrtali samo onoliko koliko je bilo potrebno za osiguranje adekvatnih radnih uvjeta.

“Ozbiljno su shvatili rad sa mnom pa smo zajedno komentirali što sam napravila pravilno, a što trebam doraditi, što je mnogo korisnije od sažaljenja i divljenja kojima su osobe s invaliditetom često nepotrebno izložene u svakodnevnome životu. Ipak, svi s kojima sam surađivala bili su vrlo pristupačni, što je pridonosilo stvaranju pozitivne i poticajne radne atmosfere.

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Razgovarali smo i o neformalnome obrazovanju koje je u današnje doba nužnog cjeloživotnog učenja također dosta cijenjeno pa sam dobila neke nove ideje za usmjerenje svojih kompetencija nakon završetka trenutnoga studija. Da nisam na završnoj godini fakulteta, svakako bih se prijavila ponovno jer sam stekla iskustva koja ću moći primjenjivati na svome radnome mjestu, ali i u privatnome životu”, poručuje Kristina.

Vlatka Kamenić Jagodić, direktorica sektora marketinga i korporativnih komunikacija u Končaru, kaže kako se Kristina u svim situacijama izvrsno snašla i bilo im veliko zadovoljstvo upoznati tako divnu i sposobnu mladu osobu te s njom provesti vrijeme u svakodnevnim radnim obvezama.

“Ako će Kristini iskustva dobivena u Končaru na bilo koji način biti od pomoći za daljnji osobni i profesionalni razvoj, to će nas činiti zahvalnima i ponosnima što smo imali priliku doprinijeti joj na tom putu. Kristina je izrazito vedra, pametna, vrijedna i šarmantna mlada dama pa nije ni čudno što nikog nije ostavila ravnodušnim te je svojim prisustvom oplemenila našu radnu svakodnevicu”, kaže Vlatka Kamenić Jagodić i ističe kako su u Končaru odgovornost prema zaposlenicima i zajednici ključni za poslovni uspjeh, ali i za izgradnju zdrave ekonomije i društva.

“Posebno brinemo o zdravlju i sigurnosti naših zaposlenika, potičemo njihov prosperitet i razvoj te stvaramo radno okruženje koje potiče jednake prilike. Jedan od ciljeva naše Strategije održivosti je promicanje uključivosti, raznolikosti i jednakih mogućnosti. Osim što je u koncernu Končar zaposleno gotovo 90 osoba s invaliditetom, u Končarevcu smo osigurali i posebnu rubriku Inkluzivno društvo u kojoj svoje životne priče pišu naše paraolimpijke i paraolimpijci.

Od partnera jednog od projekta Hrvatskog paraolimpijskog odbora stasali smo u njihovog sponzora, čime zajedno gradimo pravednije i održivije društvo te rušimo barijere i promičemo vrijednosti koje reflektiraju ESG prioritete naše kompanije”, kaže Vlatka Kamenić Jagodić.

Obostrana otvorenost
Apsolventica Kristina još se nije našla u poziciji traženja posla, ali smatra da je općenito u komunikaciji s osobama s invaliditetom važna otvorenost.

“Ljude obično zanima mnogo toga o načinu našega života, ali nas se ne usude otvoreno pitati o tome kako nas ne bi uvrijedili jer nisu sigurni što uopće možemo obavljati samostalno, pri čemu mnoga njihova pitanja ostaju neodgovorena. S druge strane, osoba s invaliditetom koja konkurira na tržištu rada treba biti spremna odgovoriti na sva poslodavčeva pitanja kako bi dobila najbolju prilagodbu radne okoline te kako ne bi bila izložena strahu od zadataka koji joj zbog invaliditeta nisu primjereni, ali i kako ne bi dobivala nepotrebno sažaljenje i pomoć ondje gdje može funkcionirati samostalno”, poručuje Kristina.