Nakon detaljnih konzultacija i pregovora o nizu komponenti predstojećeg privatizacijskog procesa, Vlada će na ovotjednoj sjednici donijeti odluku o početku prizvatizacije šibenskog TLM-a. Potvrdio je to Poslovnom dnevniku predsjednik uprave TLM-a Ivan Koštan, koji očekuje da će nakon Vladine odluke Hrvatski fond za privatizaciju i formalno objaviti međunarodni natječaj kojim će pozvati zainteresirane investitore da se u kratkom roku, od svega tjedan dana, jave i očituju o natječajnim uvjetima. Tako kratak rok definiran je isključivo zbog ispunjavanja forme budući da je riječ o tzv. nultom natječaju po kojem se dionice TLM-a nude po nominalnoj cijeni od 443 milijuna kuna te uz preuzimanje svih obveza koje TLM ima uz državna jamstva. Kratki rokovi bit će karakteristika i drugog natječajnog kruga u kojem, unatoč prodaji uz diskont, najvjerojatnije od 10 posto, nije očekivati dovršetak privatizacijskog procesa. Kupac bi se, prema očekivanjima i Uprave i Nadzornog odbora TLM-a, trebao pojaviti na trećem natječaju, koji bi se trebao oglasiti najranije sredinom listopada, a po kojem će 80,2 posto dionica TLM-a država prodavati pod posebnim uvjetima. Oni su, kako se doznaje iz pouzdanih izvora, već okvirno pripremljeni.

Posebni uvjeti
Budući vlasnik TLM-a, prema dogovorenoj koncepciji prodaje pod posebnim uvjetima, mora pozitivno odgovoriti na desetak zahtjeva, među kojima je Vladi kao prodavatelju najbitniji kvalitetan okvir pod kojim će investitor preuzeti postojeće obveze i najveći dio zaposlenih. Situaciju je u tom dijelu bitno olakšala Vladina namjera da se prije ulaska investitora u TLM riješi pitanje radnika koje smatraju tehnološkim viškom. Uprava i Nadzorni odbor šibenskog aluminijaša definirali su da od 1600 radnika TLM-a budući vlasnik treba preuzeti najviše 1400 radnika, a ostalih dvjestotinjak zbrinuli bi se kroz poseban program kojem je navodno zeleno svjetlo dalo Ministarstvo financija. Naime, država bi za isplatu otpremnina višku TLM-ovih radnika trebala osigurati između 20 i 25 milijuna kuna. Budući investitor na taj način neće prilikom preuzimanja TLM-a morati brinuti o programu zbrinjavanja viška radnika, a što se tiče ostalih radnika, razinu od 1400 zaposlenih trebat će održavati dvije godine od potpisa ugovora, s time da će u tom roku vrijediti i postojeći kolektivni ugovor. Budući kupac morat će ponuditi program ulaganja kojim će u iduće dvije godine investirati u TLM najmanje 92 milijuna eura za tehnološku modernizaciju proizvodnih kapaciteta te za manjkajuća obrtna sredstva s kojima TLM i inače ima problema zbog visoke zaduženosti koja se popela na 1,2 milijardi kuna. Usto, investitor će morati uvjeriti Vladu u održivost svog plana poslovanja i investicija u idućih pet godina te ponuditi odgovarajuće instrumente osiguranja kojima jamči da će izvršiti preuzete obveze. Taj plan poslovanja bit će preduvjet da se Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja pozitivno očituje o namjeri rješavanja dijela državnih potraživanja prema TLM-u i to otpisom određenog iznosa duga.

Tržišni temelji
Prema dogovorenoj koncepciji, u privatizaciji TLM-a nužno je da država otpiše znatan dio duga kako bi to stvorilo realne šanse za privatizaciju, ali i buduće stabilno poslovanje TLM-a. Naime, Agencija će se, očitujući se o planu otpisa dugova usredotočiti upravo na detalj iz poslovnog plana o potrebnom otpisu dugova da bi tvrtka u budućnosti mogla poslovati pozitivno i na čvrstim tržišnim temeljima, dakle bez jamstava države, a bez kojih dosad TLM nije mogao preživjeti. Najzanimljiviji dio tog plana, odnosno koliko milijuna kuna će država otpisati, točno će se doznati tek u završnoj fazi privatizacije kad bude jasno koliko je ponuđač od postojećih obveza spreman preuzeti te koliko iznosi razlika između tih obveza i ukupnih potraživanja koje ima TLM. U smanjivanju količine dugovanja koju će država trebati otpisati bitan faktor bit će 12 posto dionica mostarskog Aluminija koje su sada u vlasništvu TLM-a. Procjenjuje se da taj udio, iako će biti podložan dodatnom kvantificiranju vrijednosti, vrijedi oko 100 milijuna kuna, a to će omogućiti državi da izuzimanjem tih dionica iz imovine TLM-a i njihovim prebacivanjem u portfelj HFP-a, a zatim “puštanjem u promet”, namiri dio svojih potraživanja koje ionako ne bi mogla naplatiti. Očekuje se da pod navedenim uvjetima TLM ne bi trebao biti nezanimljiv kako domaćem konzorciju čiji interes, prema raspoloživim informacijama, ne jenjava, tako ni inozemnim aluminijašima koji su također na neobvezujućem natječaju iskazali interes za kupnju cjelovitog TLM-a.
(Suzana Varošanec)