U procesu restrukturiranja koncerna Agrokor 'kroji' se izgleda dobra perspektiva i za domaću prehrambenu industriju koju u 2018., i to nakon travanjskih zbivanja po pitanju nagodbe, očekuje početak velikog vala vlasničkog preslagivanja nad pojedinim velikim tvrtkama dobavljačima. To po procjenama upućenih ne bi smjelo imati bitan utjecaj na sadašnju razinu zaposlenosti samih kompanija kao i na njihove konkretne biznise.

U tom smislu je prema našim izvorima akvizicijama izložen dio Agrokorovih dobavljača među kojima i dio perjanica naše prehrambene industrije zvučnih imena, koji su zbog financiranja koncerna iz ere Ivice Todorića, kako tvrde poznavatelji, danas izloženi financijskim problemima. Već kako se čuje njihovi vlasnici imaju ozbiljne ponude zainteresiranih za njihovo preuzimanje kako domaćih, tako i stranih potencijalnih investitora. Neke su od tih tvrtki doslovno obasute ponudama, a s više strana se neslužbeno doznaje da kočnicu u procesima i dalje predstavlja pitanje visine njihovih otpisa prema Agrokoru, o čemu će i ovisiti dogovor oko konačne cijene za akvizicije. Iz redova velikih Agrokorovih dobavljača stoga naši upravljački izvori navode kako se s optimizmom gleda na poslovanje u idućoj godini.

Tvrde da je za to ključno što je lex Agrokor obnovio robne tokove.  Ilustrativan je podatak primjerice jednog velikog dobavljača koji kaže da 10. travnja nisu isporučivali robu Agrokoru, a danas to čine s punim kapacitetima. Razlog je povjerenje koje im daje zakon, pa je njihova otvorenost prema današnjem Agrokoru s 35 milijuna eura zato porasla na 50 mil. eura, i pritom su bez kune staroga duga koji im je isplaćen iz operativnog poslovanja. Zbog velikog značaja hrvatske proizvodnje hrane i perspektive razvoja te industrije i u Hrvatskoj gospodarskoj komori pomno trate zbivanja s koncernom. Njihove analize pokazuju također da je u daljnjem postupku nagodbe moguće pronaći rješenja koja neće ugroziti opstojnost i budući razvoj domaće prehrambene  industrije.

To na određeni način potvrđuju i kretanja u ovoj godini koja su zadržala pozitivan trend unatoč eskalaciji problema u koncernu Agrokor. Kako navodi HGK-ov makroekonomski analitičar Zvonimir Savić, kvaliteta provedbe restrukturiranja Agrokora te veličina i modaliteti otpisa dijela dugova važni su za cjelokupno hrvatsko gospodarstva, a osobito za tvrtke iz poljoprivredno-prehrambenog kompleksa. Međutim, prema Saviću, bez detaljne konkretizacije plana restrukturiranja teško je procijeniti snagu negativnih učinaka koji su široko rasprostranjeni od velikih tvrtki do malih proizvođača i dobavljača s različitom sposobnošću apsorpcije potencijalnih gubitaka. Naime, zaposleni u pravnim osobama u prehrambenoj industriji čine 3,4% ukupno zaposlenih u pravnim osobama RH, a promatrano po granama prerađivačke industrije, najviše ih je – tj. 19,3%  – upravo u prehrambenoj industriji.

Spomenuti udjeli zaposlenih pritom se nisu značajnije mijenjali u razdoblju kriznih godina: od 2010. do 2014. u prosjeku 3,1 posto, odnosno 17,2%. Kod toga je ključno da upravo proizvodnja prehrambenih proizvoda najznačajnija grana prerađivačke industrije te ima najveći udio, tj. 2,6% u 2015. bruto dodane vrijednosti u BDP-u Hrvatske unutar prerađivačke industrije, a u ukupnoj industrijskoj proizvodnji čini 14,4%. "Značaj proizvodnje prehrambenih proizvoda upravo je u 2017. bio uočljiv kada je u travnju bio, u prvih deset mjeseci, zabilježen jedini pad ukupne industrijske proizvodnje. Na to je značajan utjecaj imao pad proizvodnje prehrambenih proizvoda, koji je značajnim dijelom bio rezultat krize u Agrokoru. Na kumulativnoj razini ipak se bilježi nastavak pozitivnoga trenda proizvodnje prehrambenih proizvoda iz prethodnih godina", kaže Savić.

S obzirom na to da proizvodnja prehrambenih proizvoda ima najveći pojedinačni udio u industrijskoj proizvodnji prerađivačke industrije, tako su i njihova kretanja uglavnom vrlo slična, odnosno u 2012. i 2013. bilježi se pad proizvodnje u proizvodnji prehrambenih proizvoda i prerađivačkoj industriji, a od 2014. do danas bilježi se rast. Ipak, pozitivna su kretanja proizvodnje prehrambenih proizvoda bila izraženija u odnosu na ona u prerađivačkoj industriji, pa je tako prošlogodišnja razina proizvodnje u prerađivačkoj industriji bila 3,4% veća u odnosu na 2008., dok je kod prerađivačke industrije razina bila manja za 10,3%.

Objašnjavajući upravo tu bržu dinamiku povoljnijih kretanja u prehrambenoj industriji u odnosu na prerađivačku industriju, Savić navodi da je djelomično rezultat kretanja robnog izvoza: vrijednost robnog izvoza prerađivačke industrije u 2016. bila je oko 30% veća u odnosu na 2008., dok je kod prehrambenih proizvoda ta vrijednost bila čak oko 84% veća. I udio robnog izvoza prehrambenih proizvoda u izvozu prerađivačke industrije kontinuirano se povećava od 2011., i to sa 7% na 9,8% u 2016.

No, ono što još uvijek ostaje kao nešto negativno kod razmjene jest omjer izvoza i uvoza prehrambenih proizvoda, pa Savić ističe da je u 2016. iznos uvoza prehrambenih proizvoda bio 72,7% veći od izvoza. Sektor koji je svoju žilavost pokazao i za najveće gospodarske krize tako i u 2018. čeka daljnji rast čemu će pridonijeti kapitalna jačanja kroz vlasnička preslagivanja koja se pored Agrokora otvaraju i za neke velike dobavljače Agrokora. U tim se redovima nalaze i ljuti konkurenti na tržištu, što se održava i na plan rada njihove nove udruge. Ne smatraju je primjerenom adresom za razgovore o nekoj zajedničkoj platformi za specijalan status domaćih proizvođača hrane, pa tako se niti ne iskazuje želja da ih se poštedi nekih otpisa, već se isključivo inzistira na vjerodostojnoj primjeni Zakona o izvanrednoj upravi. A o temu će dobavljači ovih dana razgovarati s povjerenikom Ramljakom. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost