Prodajom svoga asortimana u 2015. prehrambena industrija vezana uz sektor stočarstva nije dosegnula prihode iz 2012., posljednje cjelovite godine prije ulaska RH u EU. Lani je ostvarila 14,6 milijardi kuna, što je 200 milijuna manje nego u 2012., podaci su Croatiastočara koje se pozabavilo financijskim parametrima grupacije što okuplja 421 tvrtku i zapošljava 13,7 tisuća djelatnika.

Ohrabruje podatak da su tvrtke okupirane problemima u poslovanju unatrag četiri godine ipak uspjele gotovo prepoloviti gubitke, sa 199 na 101 milijun kuna. Paralelno je grupa kompanija koje su iskazivale dobit ukupni rezultat poboljšala 15 posto, sa 342 na lanjskih 392 milijuna kuna. Konsolidirana dobit lani je iznosila 291 milijun kuna, dok je u 2012. dosegnula tek 143 milijuna, no unatoč tim dobrim trendovima u ukupnim prihodima, konsolidirana dobit ima udjel tek dva posto.

Dobra vijest je da se sektor u promatranom razdoblju polako razdužuje kada je riječ o dugoročnim obvezama prema bankama, pale su sa 1,38 na 1,08 milijardi kuna. Međutim, loša je da su istodobno rasle kratkoročne obveze prema bankama, i to za sedam posto, na 926 milijuna kuna. Prihodi realizirani prodajom asortimana u izvozu također bilježe uzlaznu crtu, veći su sedam posto naspram 2012. te su u 2015. iznosili više od 1,22 milijarde kuna. No, taj optimizam ruši znatno veći trošak nastao zbog uvoza, posebice sirovog mlijeka i svježe svinjetine, za potrebe proizvodnje u ovom sektoru, i to sa 1,95 na 2,46 milijardi kuna.

Obveze prema dobavljačima i potraživanja od kupaca lani su bile 6-7 posto niže nego na kraju 2012. i vrte se u gotovo istovjetnim iznosima, između 1,87 i 1,84 milijarde kuna. Dok su mesoprerađivačka, mliječna i peradarska industrija naplatu za prodane proizvode uspjele lani spustiti na prosječnih 45 dana, tvrtke iz okvira primarne poljoprivredne proizvodnje to uspijevaju tek za 109 dana.

S obzirom na raspoložive resurse i mogući golemi potencijal u proizvodnji hrane, što se još uvijek ne koristi, direktor Croatiastočara Branko Bobetić od budućeg ministra poljoprivrede očekuje da već na startu mandata s poduzetnicima iz ove grupacije postavi strateške nacionalne ciljeve do 2025. s obzirom i na njihove planove te da u projekt aktivno uključi i Ministarstvo vanjskih poslova, konkretno gospodarsku diplomaciju koja bi trasirala izvozne kanale i time konačno bila na usluzi proizvođačima.

Sektor traži i primjeren model financiranja, zakon koji će regulirati međuodnos dobavljača i trgovaca, a zbog eskalacije tržišnog udjela proizvoda niže cjenovne razine neovisno o podrijetlu nužan je jači nadzor njihove kvalitete pa i ulaznih cijena koje su često u zoni dampinga, ističe Bobetić.