Veliki požari postali su europska stvarnost i više ne predstavljaju opasnost samo juga Europe. Kao nikad, požari su zahvatili i kontinentalni dio Francuske, Njemačku, gorjelo je i u Skandinaviji i u uvjetima sve učestalijih ekstremnih vrućina, veća su prijetnja nego prije za daleko veći broj zemalja. EU je to prepoznala, jer je već uspostavljena zajednička obrana, pa za razliku od ranije, članice međusobno priskaču u pomoć jedna drugoj slanjem vatrogasnih timova i protupožarne flote.

Prema Europskom informacijskom sustavu EU o šumskim požarima (EFFIS), šumski su požari već lani dosegli povijesni rekord – u 2025. izgorjelo je unutar EU više od milijun hektara šuma. Ove godine, po podacima Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, zaključno s prvim tjednom kolovoza, opožareno je bilo 506 tisuća šumskih površina, što je za trećinu više nego u istom razdoblju najrazornije 2025.

Budući da se u odnosu na poljoprivredne usjeve ili zgrade oporavak uništenog šumskog ekosustava mjeri u desetljećima, otvara se pitanje što s tim površinama, te kako ono mijenja sliku na tržištu drvne sirovine.

Prerano za procjene

Ta pitanja aktualna su i na razini Hrvatske, iako, srećom i zahvaljujući dobro ustrojenoj protupožarnoj obrani, dosad opožarene površine još su ispod rekordnih 2017. i razorne 2022. Do polovice kolovoza vatrom je bilo zahvaćeno 9,6 tisuća hektara.

U Hrvatskim šumama pitali smo njihove procjene šteta šumskih površina pod njihovim upravljanjem koja su bila zahvaćena požarima, te kakav je odnos zahvaćenih površina u odnosu na prethodnu godinu. Odgovorili su da je prerano za bilo kakve procjene, konkretnije će se moći govoriti tek nakon završetka požarne sezone. No, znakovitim su naglasili kako je u najvećem ovogodišnjem požaru, onom na omiškom području, tek desetak posto ukupne opožarene površine bilo pod gospodarenjem Hrvatskih šuma.

Što se tiče sanacije stradalih površina, pojašnjavaju kako je zakonski predviđeno da ona mora biti provedena najkasnije kroz dvije vegetacijske sezone od nastanka požara. U njihovoj je nadležnosti provođenje sanacije površina koje su u vlasništvu države, a provode je uglavnom samostalno ili angažiranjem vanjskih podizvoditelja. Prvi je korak, ako se radi o tzv. visokoj šumi, izvlačenje drvne mase, a potom priprema za ponovnu sadnju drveća, koju se obavlja namjenski, u skladu s prilagodbom vrste drveća pojedinom terenu.

No, neka se šumska područja obnavljaju i sama, naročito ona pod borovima, jer se prilikom požara češeri praktički eksplodiraju i na desetak metara te raspršuju sjeme. I tu se dolazi do sve učestalijeg i glasnijeg javnog propitkivanja zamjene zapaljivog alepskog bora drugom vrstom drveća. Europa upravo zbog požara i klimatskih promjena, intenzivno razmatra napuštanje crnogorice i prelazak na mješovite i otpornije bjelogorične šume.

CHANGE MAKERS 2026.

Tko danas stvarno donosi ključne poslovne odluke? Jedan je način za saznati odgovor na to pitanje

Zdravstveni turizam

Novi iskorak za hrvatski turizam: Hrvatska kao longevity destinacija

Promjene nisu izgledne

Što se promjena na priobalnom području tiče, ona zasad nije izgledna. Stručnjaci već dugo ukazuju da na kršu i stijeni, na kojima nema plodnog tla, bjelogorica ne može preživjeti, te da je pogodan upravo alepski bor, jer ima izrazito skromne zahtjeve. Štoviše najbolje stvara uvjete za početak proizvodnje humusa. Razlog je to i što na površinama obuhvaćenima požarima koja su pod Hrvatskim šumama, nije izgledno brzo mijenjanje vrste drveća.

“S obzirom na uvjete na koje stalno nailazimo, pionirska vrsta, u ovom slučaju alepski bor, zbog požara jednostavno ne stigne odraditi svoju primarnu funkciju – stvaranje uvjeta za uspješan rast ostalih vrsta. Nažalost, sve teže dočekujemo da prođe dovoljan broj godina, koliko je otprilike potrebno za taj proces konverzija u mješovite šume, jer su požari zbog klime i ponašanja ljudi postali sve učestaliji i razorniji”, ističu iz Hrvatskih šuma, podsjećajući da ih 90 posto nastaje zbog nemara i nepažnje ljudi ili loše namjere.

Među ostalim, navode da požari često kreću sa zapuštenih i zaraslih poljoprivrednih površina u privatnom vlasništvu, za koje nisu nadležne i u koje ne smiju ulaziti, a koje su vrlo često obrasle upravo u alepski bor, koji ondje nije održavan i nema protupožarnih prosjeka.