Krađa podataka i identiteta, hakiranje mobilnih uređaja i računala, svakodnevni upadi u razne sustave tvrtki, ali i curenje podataka koje odaju zaposlenici sve su učestalije pojave. Poslodavci su stoga zbili redove i pojačali nadzor uime sigurnosti. Razvoj tehnologija omogućava im da bez puno muke uz pravi softver mogu špijunirati svoje zaposlene.

Bez uvida u sadržaj

Kako piše Večernji list, praksu nadzora komunikacija zaposlenika imaju mnogi veliki poslodavci, pa i u Hrvatskoj. Najnoviji primjer je odluka ministra V. Orepića da se softver za nadzor instalira na sve službene mobilne uređaje, mobitele i laptope, koje koriste zaposlenici MUP-a.

Je li sigurnost dovoljan razlog za nadzor privatnosti, pitanja su koja dijele javnost. Dok mnogi smatraju da je to posve opravdano, ima i onih koji to tretiraju kao veliku povredu privatnosti. Ipak, što li to smiju i mogu poslodavci pitali smo Đuru Luburu, stalnog sudskog vještaka za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja. Za početak, vjerojatno je općepoznato da poslodavac od telekoma uz mjesečni račun dobiva popis odlaznih poziva, SMS poruka i spajanja na internet – kazuje Đuro Lubura te naglašava:

'Pri tome nemaju uvid u sadržaj te podatke o tome tko je nas zvao. Kad bi poslodavac naknadno posumnjao da zaposlenik odaje poslovne tajne ili slično, mogao bi retroaktivno u sudskom postupku zatražiti pribavljanje podataka o dolaznim komunikacijama i lokacijama odakle je zaposlenik komunicirao za radnog vremena, no unatrag se ne mogu ni sudskim nalogom dobiti sadržaj SMS poruka i telefonskih razgovora. Sudski nalog potreban je za snimanje budućeg sadržaja. Kad je riječ o Skypeu, Viberu, Facebooku i drugim sličnim komunikacijama, situacija je malo drukčija jer oni, (istina, kako tko) čuvaju korespondenciju'.

Cijeli članak pročitajte ovdje.