Nepopularna ‘crna lista’ poslodavaca koju već godinu dana na svojim stranicama objavljuje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, uskoro bi se mogla početi i smanjivati. Trenutačno je na njoj 676 poduzetnika, koji su po zakonu o suzbijanju neprijavljenog rada, na listu upisivani s rokom od šest godina. No, ministarstvo kreće s izmjenama zakona, a jedna od novina bit će skraćivanje vremena zadržavanja na crnoj listi na godinu dana. Kako je pojasnio ministar Alen Ružić, cilj je zaštititi radnika i radna mjesta i spriječiti nelojalnu konkurenciju, uvesti reda na tržištu rada. No, oštrice će se usmjeriti prema ‘ponavljačima’, onima koji ustrajavaju u takvom načinu poslovanja i odnosa prema radniku.

Uz postojeće kazne od 2650 eura po radniku kojeg inspektori zateknu kod poslodavca prvi put, te 6630 eura za drugi put, uvodi se i nova, još stroža financijska sankcija po 8 tisuća eura po neprijavljenom radniku. Takve sankcije čak su i nešto blaže nego se pričalo u krugovima poslodavaca i njihovih asocijacija koje su bile konzultirane u pripremi zakonskih izmjena. Spominjalo se, primjerice, da bi kazne bile već u prvom krugu osjetno povećane i vezane uz veličinu poslodavaca, te bi u slučaju najvećih poduzetnika čak dosezale 27 tisuća eura po radniku te bi kod druge prijave bili kažnjeni s duplo većim iznosom, a u slučaju trećeg kažnjavanja uslijedilo bi i zatvaranje objekta. Ministar Ružić objasnio je kako su razmatrane u tijeku priprema različite solucije te su i analizirane prakse u drugim zemljama, pa se došlo do zaključka da su kazne s kojima će se ići dostatne da se postigne cil te da bi veće kazne mogle imati i kontraefekt.

Presuda ili zapisnik

“Da smo išli s bitno većim kaznama, vlasnike tvrtki bi stavili u poziciju da im je jeftinije zatvoriti tvrtku nego plaćati kaznu”, kazao je Ružić, dodajući da je pragmatičnije izvršiti obvezu prema državi i radnicima.

“Naglasak je stavljen stoga na novu kaznu i jače penaliziranje upornih prekršitelja, a bit će ponavljane kontrole kod onih kod kojih inspektori prvi put zabilježe neprijavljeni rad”, kazao je ministar Ružić. Od kada je zakon stupio na snagu, prije tri godine (‘crna lista’ zaživjela je prije godinu dana), prema podacima Ministarstva rada, doneseno je 1197 rješenja s nalogom za prijavu, plaćanje kazne i isplatu plaće, a od toga je najveći broj, 1168 slučajeva, neprijavljeni rad utvrđen prvi puta te je zatečeno 1953 radnika, od kojih je neprijavljeno bilo 911 stranaca. Zapravo, u dosadašnjoj praksi onih koji su ‘ulovljeni’ više puta u neprijavljivanju radnika i nije bio značajniji broj. U tri godine od kada je na snazi ovaj zakon Anita Zirdum, v.d. ravnateljice Uprave za rad i zaštitu na radu, kazala je kako je u 29 slučajeva utvrđeno ponavljanje, a treći put do sada su zatekli samo tri poduzetnika. No, cilj je zaustaviti i eliminirati pojavu takvih poslodavaca na tržištu rada. Što se samih kazni tiče, u državni proračun je poslodavcima naložena uplata 5,4 milijuna eura, od čega su oni dobrovoljno uplatili ukupno 3,4 milijuna eura, a ostali iznos kazni je poslan na prisilnu naplatu.

Za mnoge poduzetnike je već i osjetno kraći rok zadržavanja na neslavnoj listi pozitivna vijest, pogotovo za one koji su u situaciji traženja radnika na stranom tržištu. MUP, naime, po zakonu o strancima poslodavcima s ove liste srama u pravilu odbija izdavanje ili produljenje dozvola za rad i boravak.

Odvjetnik Ivan Primorac iz Rijeke, čiji se odvjetnički ured specijalizirao za radno i trgovačko pravo, svjedoči problemima s kojima se suočavaju poslodavci koji se nađu u takvoj situaciji. Problemi povezani s radom stranih radnika su, kaže, česti jer se u praksi događaju situacije u kojima poslodavci nepravilno prijave početak rada, ne usklade ugovor o radu sa stvarnim datumom početka rada ili dopuste radniku da započne s radom prije nego što su ispunjene sve zakonske pretpostavke za zakonit rad.

“Do problema dolazi i zbog dugotrajnosti postupaka izdavanja dozvola za boravak i rad odnosno drugih ovlaštenja predviđenih Zakonom o strancima, zbog čega poslodavci ponekad preuranjeno uključuju strane radnike u radni proces. Takav rad inspekcija će ocijeniti kao neprijavljeni, odnosno nezakoniti rad, čak i kada je zahtjev za izdavanje dozvole u tijeku ili poslodavac očekuje njezino skoro izdavanje”, ističe Primorac. Dodatnim problemom izdvaja i to što se upis temelji na utvrđenju iz inspekcijskog nadzora, a ne na pravomoćno okončanom sudskom ili prekršajnom postupku. Poslodavac drugim riječima na brisanje iz evidencije mora čekati sve dok pravomoćno ospori nalaz inspektora.

“Budući da takvi postupci mogu trajati dulje vrijeme, sam upis može proizvesti ozbiljne reputacijske i operativne posljedice i prije konačnog razrješenja pitanja odgovornosti poslodavca”, napominje Primorac. U istome i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, iako načelno pozdravljaju ove zakonske izmjene, vide veliku manu u funkcioniranju ovog načina borbe protiv nezakonitog rada.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

“HUP predlaže da javna objava poslodavaca na ‘crnoj listi’ mora biti vezana uz pravomoćnost rješenja inspektora, a ne uz zapisnik i obavijest inspektora prema Ministarstvu. Objava na ‘crnoj listi’ je ozbiljna sankcija koja poslodavcu nameće ozbiljne posljedice prije konačnog utvrđenja odgovornosti, zaobilaze se standardi iz prekršajnog postupka, uključujući presumpcije nedužnosti iz članka 84. Prekršajnog zakona te se ograničava učinkovita pravna zaštita”, ističu u HUP-u. Spornim vide i to što su svi pojavni oblici neprijavljenog rada već u drugim propisima navedeni kao prekršaji, pa i kaznena djela, te se time otvara i rizik dvostrukog sankcioniranja. Ni zapisnici inspektora po HUP-u ne bi se smjeli koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Zapisnik nije upravni akt niti pravno obvezujući dokaz o počinjenju povrede, već, smatraju, činjenični prikaz zapažanja inspektora koji može, a ne mora rezultirati pokretanjem prekršajnog ili kaznenog postupka.

HUP, a slično rezoniraju i u Hrvatskoj gospodarskoj, te obrtničkoj komori, inzistira na objavi na listi tek po pravomoćnosti presude, odnosno nakon što se sudski “potvrdi” inspekcijsko zapažanje. U suprotnome se, upozoravaju, poslodavce unaprijed stigmatizira kao prekršitelje i javno izlaže reputacijskoj šteti, a u slučaju oslobađajuće presude nakon objave nastaju nepovratne posljedice za poslovanje i konkurentnost. Otvara se time i pitanje traženja nadoknade štete od države.

Ništa od ‘bijele liste’

Ipak, sadašnji je stav Ministarstva o ovom problemu isti, Državni inspektorat imat će glavnu riječ kod upisivanja na ‘crnu listu’. Državni tajnik Ivan Vidiš argumentira kako je dosadašnja praksa pokazala da su sudovi u ovakvim slučajevima uvijek dali za pravo inspektoratu.

U dosadašnjoj praksi po informacijama koje je prikupio HGK, primjedbe tvrtki uglavnom su bile usmjerene na nerazmjernost kazni. Najčešće se radilo o manjim i administrativnim propustima, kod kojih nije nastajala šteta za državu ili radnika, a tvrtke su najčešće priznale pogrešku i bile su spremne platiti kaznu.

“Nerazmjernost kazne nije se odnosila na novčanu visinu kazne, već na ukidanje postojećih dozvola za boravak i rad stranih radnika i nemogućnost podnošenja zahtjeva za nove dozvole. Takvo postupanje moglo je značajno otežati poslovanje tvrtki”, kažu u HGK, koji kod izmjena zakona bitnim smatraju voditi se time da se razlikuje je li u nekom slučaju do kršenja došlo slučajno ili se “rad na crno koristi kao poslovni model”.

Za obrtnike je, pak, sporno što oni imaju jednak tretman u ovim slučajevima kao i trgovačka društva. Za njih kazne predstavljaju puno veći teret, a za razliku od trgovačkih društava, kažu, oni ne mogu ugasiti tvrtku i osnovati novu. Na upit o takvoj praksi, u Ministarstvu rada kažu kako nisu uočili da poslodavci koje prate tako postupaju. Ističu i da je temeljno načelo kojeg se drže to da je neprijavljeni rad ozbiljan prijestup neovisno o tomu tko ga je počinio. Zbog toga je i kazna za sve jednaka, neovisno o veličini, kažnjava se one kojima je neprijavljeni rad način poslovanja. U slučaju malih poduzetnika, kaže ministar Ružić, odgovornost je možda još i veća, jer oni ne mogu reći da nisu znali da imaju neprijavljenog radnika, za razliku od nekog velikog sustava.

Anita Zirdum istaknula je kako je prije tri godine, kada se krenulo s ovim zakonom, to bio svojevrstan pilot-projekt, te da su efekti postignuti, jer osim kažnjavanja i objave imena, poslodavci su i neprijavljene radnike morali prijaviti. Taj je sustav povezan u širu mrežu podataka (tzv. JEER), tako da se brže lociraju nepravilnosti i upućuju inspektori. Osim što se listu koristilo i kao razlog za odbijanje davanja dozvola za rad stranaca, od početka ove godine ona je povezana i s mogućnošću korištenja mjera aktivne politike zapošljavanja na HZZ-u. A. Zidrum najavila je i mogućnost da će se ‘crnu listu’ u buduće vezati i uz neka druga područja na kojima poduzetnici dobivaju poticaje od države. Iz zakona će se, pak, brisati predviđena ‘bijela lista’ poslodavaca, na koju su se imali pravo upisati oni kod kojih inspektori nisu pronašli neprijavljeni rad. Ta lista, naime, nije zaživjela.

Sam prijedlog izmjena zakona bit će danas stavljen u javnu raspravu, a nakon što razmotre prikupljene prijedloge i predaju ga Vladi, u saborsku proceduru ići će po hitnom postupku, jer očekuje se da i početak primjene novih odredbi bude komplementaran sa zakonom o strancima i potrebama za zapošljavanjem stranih radnika u sezonskim poslovima, te starta već u lipnju.

Na ‘crnoj listi’ inače većinu upisanih čine DOO-i i JDOO-i, 170 je obrta, a šest dioničkih društava – hoteli Jadran iz Crikvenice i Imperijal Vodice, našički proizvođač građevinskog materijala Nexe, splitski Yellow Apple koji je vlasnik restorana, te dvije tvrtke iz Kukuljanova, Metis u vlasništvu CIOS-a i proizvođač metalne ambalaže MGK-pack. Gotovo nema dijela Hrvatske i djelatnosti iz koje inspektori nisu na listu srama prikovali nekog od poduzetnika, no nađu se tu i udruge, Dom zdravlja Ličko-senjske županije, pulski Centar za pomoć i njegu, a od nedavno i osječki HNK. Broj agencija za posredovanje u zapošljavanju također raste, s tim da su neke u proteklih godina, koliko se vidi zbog likvidacije, brisane. Trenutačno ih je 16.