Sljepoća je stanje zbog kojeg neke stvari činite drugačije, no činiti stvari drugačije, ne znači ne činiti ih uopće  Da to zbilja i jest tako dokazuje 31-godišnji Fran Skračić iz Zagreba.

Fran je vid izgubio 2010. godine, no unatoč tome uspješno je završio studij bibliotekarstva i informatologije, istrčao Hendrix polumaraton i trenutno pokušava preskočiti jednu od većih prepreka u hrvatskom društvu, a ona se tiče traženja posla.

“Imam vizualne obrasce, kao i mentalne mape i općenito dosta dobro mogu vizualizirati stvari. Sve to mi uvelike olakšava funkcioniranje i snalaženje u svakodnevnom životu; samostalnom kretanju, obavljanju posla, bavljenju sportom, učenju novih stvari i vještina pa i svakodnevnim kućanskim poslovima poput pospremanja, kuhanja pa i kućanskih popravaka”, rekao je Fran Skračić.

Predrasude i strah

U sklopu provedbe Nacionalne strategije za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom od 2017. do 2020. godine provedeno je istraživanje o kvaliteti života slijepih osoba, a na uzorku od 374 osobe, pokazano je kako njih čak 19 posto ima fakultetsko obrazovanje. Ipak, ono što utječe na njihovu kvalitetu života jest stigma koja nastupa kasnije. Svoju bitku s uvjeravanjem poslodavaca o svojim mogućnostima vodi i Fran Skračić, a priznaje kako to nije baš lak zadatak.

“Jedan od najvećih izazova koji se nameću u traženju posla, osim velike i jake konkurencije ostalih kandidata, je i taj gdje morate uvjeriti poslodavca da posao i poslovne zadatke možete obavljati jednako dobro, a ako ne i bolje od ostalih. Morate ih uvjeriti i da vam neće trebati puno asistiranja i pomaganja te da neće drugi umjesto vas morati odrađivati vaš dio posla”, dodao je Skračić.

Kako objašnjava Skračić, sve je nerijetko povezano s predrasudama i strahom od nepoznatog, a poslodavci često ne znaju što treba činiti. Unatoč obvezi kvotnog zapošljavanja i penalima, poslodavci upravo iz straha i neznanja i dalje ne zapošljavaju osobe  s invaliditetom.

“Jedno od glavnih pitanja koje se nameće je pitanje prilagodbe radnog mjesta za koje poslodavac najčešće nije informiran i misli da je sama prilagodba radnog mjesta iznimno složena, komplicirana i skupa. To, naravno, nije točno jer postoje razne potpore i poticaji od strane države”, objasnio je. U svakodnevici se za lakše snalaženje koristi i asistivnom tehnologijom, a na koji način mu služi pokazao je i kao akter u promotivnom videu naziva “Digitalno bez prepreka”.

“Za mene, kao i za ostale slijepe i slabovidne, digitalna pristupačnost omogućava lakši i brži pristup informacijama i raznim sadržajima koji su nam do sada bili ili teško dostupni ili potpuno nedostupni. Taj lakši pristup informacijama će nam također omogućiti lakšu socijalizaciju i integraciju u društvo kao i funkcioniranje u svakodnevnom životu”, rekao je Skračić.

Od tehnologija koristi čitač ekrana na računalu i mobilnom telefonu te razne programe i aplikacije, a između ostalog i Brailleov redak, elektroničku bilježnicu i Perkinsov pisaći stroj za brajicu. Asistivnu tehnologiju najčešće koristi za posao, razne edukacije i usavršavanja (kao što su stručna usavršavanja pri NSK te ECDL), u svakodnevnom radu i životu (čitanje i slanje e-mailova, pregledavanje interneta), te ispunjavanju slobodnog vremena (poput slušanja knjiga i glazbe).

Skupa tehnologija

“Na žalost, većina asistivne tehnologije je vrlo skupa, no na sreću postoje i besplatne verzije čitača ekrana, programa i aplikacija koje nisu nužno ništa lošije od onih koje se plaćaju. Osobno preferiram koristiti besplatne verzije, što iz razloga jer asistivna tehnologija koja se plaća je besmisleno skupa, neisplativa i većina ljudi si ju financijski ni ne može priuštiti, a što i iz razloga jer smatram da asistivna tehnologija i pomagala koja su vam neophodna za samostalan rad i život mora biti besplatna’’, osvrnuo se Skračić.

Frana je javnost upoznala i prije, a svojim istupima dokazuje kako su prepreke zbilja najčešće samo u glavi. Prošle godine u proljeće istrčao je Hendrix polumaraton, a što se njega tiče, spreman ga je istrčati opet.

“Na Hendrix polumaraton sam se sasvim neplanirano odlučio u druženju s prijateljima. Kroz razgovor o utrkama na koje bismo mogli ići, a radilo se o utrkama na 10 kilometara, došli smo na ideju polumaratona i tako smo otišli. To nam je bilo kao neki izazov i druženje. Hendrix polumaraton mi je ostao u predivnom sjećanju i vrlo rado bih ga ponovio”, zaključio je Fran Skračić.