Mnogim sudionicima ovotjedne konferencije ‘Dan hrvatskih financijskih institucija’ u Hrvatskoj gospodarskoj komori posebno je zazvonila poruka viceguvernera HNB-a Michaela Faulenda koji je poduzetnicima preporučio da vode računa da rast plaća bude što je moguće umjereniji.

Tako će pomoći sami sebi, ali i općenito što skorijem spuštanju inflacije na ciljane razine od oko dva posto, rekao je.

Širi kontekst
No, dok dio poduzetnika na to kaže kako su poslodavci u toj priči prilično nemoćni jer cijenu rada diktira tržište rada i manjak radne snage u niz sektora, i neki ekonomisti smatraju da trenutni izazovi u pogledu inflacije zahtijevaju sagledavanje u malo širem kontekstu, a ne tek trenutni presjek stanja.

Tako, primjerice, Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta ističe kako su u posljednje dvije godine – a i nešto više računa li se i razdoblje kad je posijano sjeme kasnijih inflatornih pritisaka – uzročnici inflacije zapravo najmanje bili u sferi plaća.

I država i poslodavci “uzeli su svoj dio” na račun povećanja socijalnog raslojavanja i rasta nejednakosti, kaže, a u takvu slijedu ključnu su ulogu odigrale prethodne pogrešne procjene Europska središnje banke i na nju naslonjen sustav nacionalnih centralnih banaka.

Za potvrdu tvrdnji o profitnim maržama kao značajnom pogonskom gorivu lanjske dvoznamenkaste inflacije u Hrvatskoj trebalo je nešto vremena.

Nedavno su izneseni podaci prema kojima je doprinos tih marži kod nas bio i nešto izraženiji nego drugdje u eurozoni. U međuvremenu je inflacija počela usporavati, ali u pogledu daljnjih izazova i žilavosti inflacijskih pritisaka, i kod nas i šire, fokus je umnogome preselio na temeljnu inflaciju, s naglaskom na rast u uslužnom sektoru u kojemu su troškovi rada glavna odrednica cijena usluga.

Kako bilo, jasni su signali povratne sprege cijena i plaća. I guverner Boris Vujčić stoga je ovih dana ponovio kako glede inflacije i dalje treba biti oprezan jer unatoč recentnom usporavanju ona još predstavlja izazov, samo sada ponajprije zbog cijena rada tj. rasta plaća.

Brzina oporavka
Prema statističkim podacima, nominalne plaće lani su u prosjeku porasle 7,3 posto, a potrošačke cijene 10,8 posto.

Uz nastavak rasta zaposlenosti i realne plaće se polako oporavljaju, dijelom zbog usporavanja inflacije, a dijelom i pod pritiskom manjka radnika u uvjetima rasta (premda usporenog) gospodarske aktivnosti.

Ipak, “brzina oporavka nešto je jača od očekivanja koja su ranije bila centrirana oko prijelaza realnih plaća u zeleno sredinom i u drugoj polovici godine”, ističe u osvrtu na Ekonomskom labu Velimir Šonje. Podsjeća kako je rast prosječne neto plaće za siječanj i veljaču (isplaćene u veljači i ožujku) “gurnuo prosječnu realnu neto plaću naglo u pozitivnu godišnju zonu već u ožujku”.