Činjenica je da jedan čovjek može napraviti razliku. Pitanje je samo koliko njega ta razlika “košta”. Obično su izvršni direktori ti koji “podmeću leđa” i za kompaniju i za zaposlenike, svi očekuju rezultate, a malo tko pita kako je njima.

Tvrtka Boston Consulting Group zato je napravila istraživanje naziva Indeks nesanice izvršnih direktora (CEO) kojim pokazuje da je pritisak danas poprimio drukčiji oblik. Naime, sama studija temelji se na anketi 500 CEO-a velikih tvrtki, a mnogi direktori više nemaju osjećaj da vode tvrtku dugoročno, nego da su stalno prisiljeni rješavati hitne probleme.

Preopterećenje je ponos

Štoviše, više od 70 posto njih bilježi razinu stresa koja se smatra klinički visokom, a 57 posto kaže da im kratkoročna pitanja oduzimaju nerazmjerno velik dio vremena. Kada stres postane trajno stanje, sužava se prostor za kvalitetno odlučivanje, a direktorima je tada teže zadržati širinu pogleda i veća je vjerojatnost impulzivnih ili pretjerano opreznih odluka. Na vrhu popisa onoga što ih najviše opterećuje stoga su rast i troškovi, a mi smo o ovoj tematici i stanju CEO-a popričali sa dr. Stephanie E. Trpkov, poduzetnicom i poslovnom savjetnicom te predsjednicom udruge MBA Croatia.

“Važno je razlikovati poslovne kulture naše regije, zapadne Europe ili SAD-a. Mentalitet koji još uvijek prevladava često se očituje kroz čudan ponos činjenicom da smo preopterećeni i pod stresom. Stres menadžera općenito ne proizlazi samo iz radnog opterećenja, koje se očekuje dok napredujemo u karijeri, već iz upravljanja prevelikim brojem preklapajućih, vremenski ograničenih prioriteta.

Ovo sažimanje vremena u kojem se očekuje postizanje kratkoročnih rezultata uz istovremeno transformiranje poslovanja za dugoročne promjene, glavni je izvor stresa. Uz to, sukobljena očekivanja različitih skupina dionika vrše pritisak na menadžerske timove. U takvim situacijama ljudski je osjećati se pod stresom”, kaže sugovornica, sažimajući da stres nije samo u količini posla, već i u jazovima između očekivanja, prioriteta i realnih očekivanja da se nešto implementira te uvjetia gdje ne postoji jedan točan odgovor.

Budući da odgovornost za snalaženje u ovom složenom okruženju praktički pada na vrhunskog menadžera, Trpkov ističe da udruženje profesionalaca poput MBA Croatia organizira događaje na kojima izvršni direktori i drugi viši rukovoditelji mogu redovito razmjenjivati mišljenja i dijeliti svoja jedinstvena iskustva vođenja.

“Još jedan važan izvor stresa je osjećaj izolacije, jer uloga izvršnog direktora često zahtijeva nošenje nevidljivih tereta uz održavanje stabilnosti. Iz vanjske perspektive, ljudi općenito vide prednosti pozicije, a ne težinu odgovornosti.”

Od troška do dobiti

Revolucija u energetici: Ono što ste plaćali, sada vam donosi profit

Ljudi ispred profita

Oni nude više od plaće – zato privlače i zadržavaju najbolje ljude

Posebno je zanimljivo, ističe istraživanje, da najveći stres često dolazi upravo od ljudi s kojima CEO-i najviše surađuju. Uprave, zaposlenici i članovi užeg rukovodstva među najčešće su spominjanim izvorima pritiska. Pitamo stoga sugovornicu je li moguće to spriječiti? “To bi bilo moguće samo u nekom idealnom svijetu. Tu je osobni razvoj uistinu važan. Kada pojedinci razumiju vlastite snage, ograničenja, okidače…, postaju bolji komunikatori i učinkovitiji vođe.

Vođenje počinje s vođenjem samog sebe.” Istraživanje pokazuje i zanimljiv paradoks oko umjetne inteligencije. Iako su CEO-i uglavnom optimistični prema AI-u i doživljavaju ga više kao priliku nego kao izvor svakodnevnog stresa, BCG upozorava da upravo tu može nastati novi problem. Svaka velika AI najava podiže očekivanja investitora i sužava vrijeme u kojem kompanija mora pokazati konkretne rezultate i povrat ulaganja.

“Da, ovaj paradoks se poklapa s onim što vidimo u praksi. Posao izvršnog direktora je optimalna raspodjela internih resursa. Umjetna inteligencija je alat s utjecajima na cijeli sustav. Kod implementacije novih tehnologija unutar organizacije ono što povećava stres je stalna napetost između konkurentskih zahtjeva u uvjetima neizvjesnosti.”

Osim poslovnih pritisaka, izvještaj snažno otvara i emocionalnu dimenziju uloge. Mnogi izvršni direktori opisuju svoju poziciju kao izrazito usamljenu. Upravo zato usamljenost i emocionalna iscrpljenost postaju važan dio priče o vodstvu. Pitamo stoga mogu li CEO-ovi u današnje vrijeme “mirno spavati” ili je to luksuz?

“Neizrečena zadaća izvršnog direktora je biti onaj koji ostaje budan kako bi drugi mogli mirno spavati. Dugotrajna emocionalna iscrpljenost može ozbiljno oštetiti zdravlje, zato je dobro voditi povjerljive razgovore s kolegama koji razumiju i mogu ponuditi podršku. Osoba na vrhu ne mora biti usamljena”, kaže Trpkov dodajući da je glavna osobina pravog vođe osobni integritet.

“Integritet je korijen iz kojeg rastu poželjne karakteristike poput poštovanja prema sebi i drugima, ljubaznosti, odgovornosti…” Za kraj je pitamo i koji bi savjet dala nekom izvršnom direktoru u Hrvatskoj koji se bori sa stresom i nesanicom.

“Poruka je da se ne morate zatvarati. Razgovarajte s nekim, budite s ljudima koji su poput vas, budite u prostorima gdje ste slobodni biti pojedinac, a ne izvršitelj svoje uloge. Vi ste također ljudsko biće s vlastitim potrebama i to je potpuno u redu. Jednostavno rečeno, nemojte potiskivati stres, ubit će vas”, zaključila je dr. Stephanie Trpkov.

Tiho i strateški opasno

Još je jedna slijepa točka posebno važna, kažu iz BCG-a, a to su aktivistički dioničari i nezadovoljstvo zaposlenika. CEO-i aktivističke investitore ne vide kao velik neposredan problem, ali BCG-ov model pokazuje da kompanija koja postane meta takvih investitora ima 24 posto veću vjerojatnost promjene izvršnog direktora. Slično je i sa zaposlenicima, naime manje od polovice ispitanih ozbiljno je zabrinuto zbog rasta nezadovoljstva među zaposlenima, iako pad neto priljeva zaposlenih od 10 posto povećava vjerojatnost odlaska CEO-a za 12 posto. Drugim riječima, ono što danas ne izgleda hitno, sutra može postati vrlo konkretan rizik.

Recimo još da prema istraživanju i BCG-u, danas za izvršne direktore nije ključno samo upravljati poslovanjem, već i vlastitom energijom, fokusom i odnosima. Neke od njihovih preporuka uključuju bolje upravljanje vremenom, svjesno raspoređivanje najvažnijih odluka na dijelove dana i tjedna kada je koncentracija najveća, jačanje odnosa s odborom, kontinuirani rad na kvaliteti najvišeg menadžerskog tima, izravniji kontakt sa zaposlenicima i stvaranje pouzdane mreže vršnjačke podrške. U suštini, poruka je jednostavna – CEO ne smije upravljati samo onim što je glasno i hitno, nego i onim što je tiho, ali strateški opasno, stoji u priopćenju.