Polančec i ostali oslobođeni u slučaju Spice, dio optuženika osuđen za zajam SMS-u

Autor: Poslovni.hr/H , 18. srpanj 2016. u 10:40
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Uz Polančeca i bivše čelnike koprivničke tvrtke Darka Marinca, Zdravka Šestaka, Josipa Pavlovića i Sašu Romca, Uskok je u tzv. aferi Spice teretio vlasnika i direktora splitske tvrtke SMS Srđana Mladinića, suvlasnika varaždinske Fima Grupe Milana Horvata te odvjetnika Zorana Markovića.

Bivši potpredsjednik vlade Damir Polančec i sedmorica njegovih suokrivljenika su na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno oslobođeni optužbe da su novcem Podravke pokušali preuzeti vlasništvo nad tom tvrtkom te da su je pritom oštetili za gotovo 400 milijuna kuna, a četvorica optuženih proglašeni su krivima da su Podravku oštetili dajući 65 milijuna kuna zajma splitskoj tvrtki SMS.

Sudac Siniša Pleše presudu u jednom od najkompleksnijih postupaka u povijesti hrvatskog pravosuđa počeo je čitati u 9,30 sati, a zbog duljine tzv. činjeničnog opisa svi nazočni u sudnici, suprotno ustaljenoj praksi, mogu sjediti tijekom izricanja presude.

Prema ranijim najavma čitanje činjeničnog opisa moglo bi potrajati do dva sata, a još toliko trebalo bi trajati i usmeno obrazloženje.

Uz Polančeca i bivše čelnike koprivničke tvrtke Darka Marinca, Zdravka Šestaka, Josipa Pavlovića i Sašu Romca, Uskok je u tzv. aferi Spice teretio vlasnika i direktora splitske tvrtke SMS Srđana Mladinića, suvlasnika varaždinske Fima Grupe Milana Horvata te odvjetnika Zorana Markovića.

Za zajam SMS-u kojima je Podravka oštećena za 65 milijuna kuna nepravomoćno su osuđeni Marinac, na dvije godine zatvora, Šestak i Pavlović na 10, odnodno devet mjeseci koje mogu zamijeniti društveno korisnim radom, a Mladinić na šest mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od dvije godine.

Marinac, osim toga, postane li presuda pravomoćna Podravci mora vratiti 65 milijuna kuna, a ostala trojica nešto više od 10 milijuna kuna.

Suprotno Uskoku koji je u svom završnom govoru zatražio osuđujuću presudu za sve optuženike, obrana je isticala da tužiteljstvo nije dokazalo ni jednu tvrdnju iz optužnice.

Optužbe da su se udružili kako bi preuzeli većinsko vlasništvo nad Podravkom svi su od početka odbacivali tvrdnjom da su koprivničku prehrambenu tvrtku tek branili od neprijateljskog preuzimanja.

Uskok je u optužnici isticao da su Polančec i ostali navodno planirali preuzeti dionice Podravke u nekoliko koraka, od kojih je svaki bio pomno razrađen i opisan, dok obrana s druge strane tvrdi da je riječ o neutemeljenim konstrukcijama jer su optuženici zapravo branili koprivničku tvrtku.

Suđenje je trajalo od lipnja 2011. U pet godina postupka održano je oko 300 rasprava i ispitano preko 130 svjedoka, a sudski spis imao je preko 50 tisuća stranica. Na suđenju je zabilježen i rekord u iznošenju obrana. Tako je primjerice Šestak svoju obranu iznostio čak 32 dana, a Polančec deset.

Komentari (11)
Pogledajte sve

To je samo nastavak doktrine ‘druga’ Tita::::’Drugovi, ne trebamo se držati zakona kao pijan plota’


čudo da za odmazdu država ne zatvori nekoliko radnica iz proizvodnje, jer su možda nekada u svom radnom vijeku, odnijele kući koju gotovu juhu ili goveđu kocku, da djeci pripreme nešto toplo, jer su ostale prekovremeno raditi, smeće od države

Obzirom da se u Podravci već godinama u velikom broju isplaćuju masne otpremnine, čovjek se zaista zapita koliko dugo to Podravka zapravo restrukturira poduzeće i dokle? Ti kolektivni ugovori (s tim otpremninama) i aktualni zakon o radu su glavni razlog zašto strani ulagači ne žele ulagati u proizvodni sektor RH. Previše beneficija za radnike a input i output (ulog, učinak i profit) tvrtki i gospodarstva sramotno malen, nezanimljiv. Neće nitko ulagati negdje da bi podmirivao nečiji nerad, nestručnost i dugove koji proizlaze iz toga. To je računica koja se čisto ne isplati. Možeš samo izgubiti novac, i to ni na što. U takve gluposti se ozbiljnji ljudi neće upuštati. Pored toga još bude kao u nekoliko slučajeva, gdje zaposlenici ucjenuju svog stranog poslodavca, štrajkaju, dižu šatore na arealu tvrtke i zaposjedaju tuđe vlasništvo i tako protjeraju ulagača od kojeg ovise jer je ipak komotnije živjeti na račun države i “zajebavati” se na radnom mjestu. Takva praksa i te priče kruže po Europi i svijetu. To je više nego negativna reklama za našu zemlju i naše tržište rada. Nije stoga čudno da mnogi ulagači u velikom luku zaobilaze Hrvatsku kad dođe vrijeme za ulaganje. Postoje zemlje u okruženju (s radnom snagom) koje su pametnije i koje imaju bolje zakone, manje birokracije i bolje uvjete za ponuditi a mi ćemo cuclati palce i čekati dok opet neki ne zaluta pa ćemo po starome. Jer zašto bi se mi mijenjali na bolje i tko su oni da nama ovako “pametnima” sole pamet kad smo mi najbolji i naljepši i što sve ne naj- na ovom svijetu. Vidi se (to jest ne vidi se). Ali takvi “maheri” vide čak ono čega nema i što nitko ne vidi, jer su se oni pobrinuli da mogu kako hoće i dokle hoće. Netko im je to omogućio i netko ih podupire u tome.

Država je prostor, uređen granicama, neživi subjekt. Društvo čini državu. Ako je društvo pokvareno, onda se i država kao takvo percipira. Iznutra i izvana. Pojedinci bez obrazovanja ali jako lošim namjerama već dugo rade što god ih je volja, jer mogu, jer one institucije koje bi trebale kažnjavati te i takve ne rade svoj posao. Kad bi sve bilo na mjestu, korupcija i krađe bi bile rijetke pojave, jer se ne bi isplatile. Kad bi svaki odležao 20 godina (uz povrat novca razumije se) i dobio zabranu bavljenja poslom odnosno “poslom” kojim se bavio do tada, svaki bi se triput preispitao i bojao bi se posljedica i ne bi to činio. Pogotovo kad bi državno odvjetništvo uvijek bilo u toku i odmah raskrinkalo takve pojave i pojedince. Ovako imaš situaciju da novinari otkrivaju afere (novinari ne DORH) ili navodne afere, državno odvjetništvo kasni često više od desetljeća, sa zakašnjenjem se ide pred sud, suđenje traje godinama (!) i na kraju – nitko kriv a šteta i zlodjelo učinjeno. Ukoliko netko bude kažnjen: presuda sramotno mala (bez učinka upozorenja drugim, sličnim kandidatima) i još k tome vječno nepravomoćna. Bez neovisnog, učinkovitog, brzog i politički neobojenog sudstva, te učinkovitog i brzog državnog odvjetništva (kojem pomaže i građanstvo prijavom nečasnih radnji pojedinaca i subjekata) ovo nikad neće biti bolje, samo će se nastaviti ovako. Trebali bi se zapitati kako i kada je došlo do svega ovoga i zašto se ovo ne može zaustaviti i iskorijeniti? Tko to s kim “trguje” kad se takve anomalije ne mogu jednom zauvijek utamaniti. Kome odgovara ovakvo što? Sve je to posljedica propadanja vrijednosti jednog društva, gdje sitnice i gluposti dobivaju na važnosti a bitne, vitalne i krupne stvari se idu marginalizirati do te mjere da je se društvo naviklo na ovakve pojave i to prešutno prihvaća kao dio države i društva a da institucije sa svim onim koji su plaćeni da to onemoguće ne čine ništa protiv toga. Takvo je stanje. Što je dakle gore? Činjenica da se dopstilo takvo što ili činjenica da se takvo što više ne želi (moglo bi se) iskorijeniti? Dakle, ako su sve priče po novinama istinite onda imamo sljedeća pitanja. Zašto novinari znaju više od DORH-a u gotovo svakom takvom slučaju? Zašto takvi slučajevi završavaju oslobađajućim presudama ili sramotnim presudama (još k tome nikad pravomoćnim i konačnim)? Ako su pak mnoge od tih priča netočne a ipak završavaju pred sudima onda bi i za to netko morao odgovarati, dakle onaj tko ih tiska jer se suđenjima koja su neosnovana (još k tome takva maratonska suđenja kao u RH) stvaraju veliki troškovi. Hoće li i za to dizati kredite vani i i od toga odvajati iz poreznog novca? Mnogi to očigledno ne rade svoj posao – nikako ili nedovoljno dobro. A sve ih treba biti sram, i one koji kradu svoju zemlju i svoj narod (a uporno se busaju u prsa i ljube zastavu) i one koji ne rade svoj posao, što zbog neobrazovanosti (a koliko ih je samo neobrazovanih s jednom ili više bezvrijdnih diploma) ili drugih razloga (u tom slučaju je evidentno iz kojih). Nestručni ljudi, dugoprstaši, “seljačine” koje se bave nečim čemu nisu dorasli, iz dana u dan se čini šteta zemlji i njenom društvu a svi su kao veliki domoljubi i stručnjaci, “visoko obrazovani” iz “zemlje znanja” i što sve ne. Gdje je sva ta navodna inteligencija koja se tako često spominje u ovoj zemlji i kojima se samo tiskaju diplome i daju titule, a glave prazne i kad treba krenuti raditi, stvarati i činiti zemlju boljom – veliko ništa, jer puno toga fali, ali loših namjera i djela očigledno ne.


@Moller – smeće od ljudi, ne od države! Država je svetinja samo ju nitko ne voli!

da, slažem se , samo nisu to ni nikakvi ljudi, to su smeće od smeća, koji svoj probitak grade na tuđem radu, potkradajući ga

New Report

Close