Anja Mihaljević studentica je novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i predsjednica Udruge studenata s invaliditetom na tom fakultetu. Iako nije inicijalno pokrenut zbog njezine invalidnosti, urođeni invaliditet lijeve noge, prošle godine je s dvije kolegice za potrebe jednog ispita pokrenula projekt "Mogu sve" koji je prerastao u udrugu za pomoć osobama s invaliditetom koja se raširila po čitavom sveučilištu.
 

Kako ste došli na ideju za ovu udrugu?
Sve je počelo toplog proljetnog dana, prije godinu dana, uz kavu na terasi kafića kada smo ja i dvije kolegice, inače zdrave osobe, trebale osmisliti projekt za ocjenu na kolegiju 'Odnosi s javnošću i novi mediji' kod profesora Domagoja Bebića na Fakultetu političkih znanosti. Odmah smo znale da želimo napraviti projekt kakav javnosti baš i nije poznat te koji bi prvenstveno pomogao velikom broju ljudi posebno mladima, studentima i ljudima s kojima se susrećemo. 

Kako se projekt razvijao?
Nešto više od mjesec dana od osnutka projekta već smo sudjelovali na Festivalu jednakih mogućnosti u Zagrebu nakon kojih smo stvorili nova poznanstva, pronašli nove priče i stvorili mnoge kontakte. Prisustvovali smo i predavanju pravobraniteljice osoba s invaliditetom Anke Slonjšak na Fakultetu političkih znanosti. Također smo od Sveučilišta u Zagrebu kao i FPZG-a pozvani na Radionicu za stručno i administrativno osoblje Sveučilišta u Zagrebu. Nakon početnih koraka mediji su nas popratili i tako nam pomogli da se za nas čuje i izvan Zagreba. 

Kako danas vidite svoj projekt?
Ova godina iza nas je ostavila puno traga na nama. Svi naši projekti i suradnje su dovele do puno većeg cilja nego što smo mogle zamisliti, a naše ideje se polako ostvaruju. Projekt "Mogu sve" smo  podigli na puno veću razinu i čast mi je objaviti da je "Mogu sve" postala udruga. U ime kolegica Ane Tvrdeić i Alise Šćukanac, i naravno svoje, zahvaljujem svima od srca što prate i sudjelujete u postizanju našeg cilja, a to je da smanjimo diskriminaciju osoba s invaliditetom, pomognemo uključivanju istih u društvo te najvažnije da svima pokažemo da osobe s invaliditetom mogu sve.

S kakvim ste se Vi problemima susretali tijekom školovanja?
Nikada nisam imala nikakvih problema zbog svojeg invaliditeta. Možda je to zato što sam uvijek bila okružena dobrim ljudima punim razumijevanja. Dolazim iz Požege i ne mogu se požaliti da mi je kao invalidnoj osobi bilo nešto uskraćeno.

Predsjednica ste Udruge studenata s invaliditetom na Fakultetu političkih zanosti u Zagrebu. Koji su glavni problemi s kojima se vaši članovi na fakultetu i sveučilištu susreću?
To je prije svega infrastruktura koja je pogotvo prepreka za studente s invaliditetom koji su u kolicima. Naime, većina zgrada zagrebačkih fakulteta je stara bez liftova i odgovarajućeg pristupa za osobe s invaliditetom. S druge strane, mnogi profesori ne znaju kako da se postave prema studentima našim članovima. Mnogi studenti se osjećaju i isključenim iz društva zbog svojeg invaliditeta. To su tri glavna problema s kojima se svakodnevno susrećemo.