Posljednje tri i pol godine, od kad joj je na čelu Marin Zovko, tvrtka Plinacro ostvaruje vrlo dobre financijske rezultate. Osim toga, ulazak u Europsku uniju nametnuo je nove prioritete u poslovanju Plinacra kao nacionalnog operatora transportnog sustava. Intenzivirale su se pripremne aktivnosti na strateškim regionalnim energetskim projektima, čijom je realizacijom Plinacro učinio strateški iskorak u cjelokupnom poslovanju prirodnim plinom.

Mnogi projekti Plinacroa našli su se na listi projekata od zajedničkog interesa Europske unije (PCI), što je rezultiralo i dodjelom bespovratnih sredstava iz europskog fonda CEF. Nikad bliže nije bila niti realizacija LNG terminala na Krku, a Plinacro bi trebao graditi sustav otpremnih plinovoda. O svemu navedenom, kao i značaju Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP), razgovarali smo s predsjednikom Uprave Plinacra, Marinom Zovkom.

Čak tri projekta Plinacra, čija vrijednost premašuje pola milijarde eura, nalazi se na listi projekata od zajedničkog interesa Europske unije (PCI). Prije nekoliko mjeseci dobili ste bespovratnih 4,8 milijuna eura iz europskog fonda CEF za projekt interkonekcijskog plinovoda Lučko-Zabok-Rogatec i dvije kompresorske stanice. U kojoj je fazi taj projekt i koji je njegov značaj za Hrvatsku i EU?
Trenutno smo u postupku ishođenja lokacijske dozvole za dionicu Lučko-Zabok, dok bi za dionicu Zabok-Rogatec zahtjev za njezino izdavanje trebao biti podnesen ovih dana. Riječ je o trenutno najznačajnijem projektu plinske energetske infrastrukture u Hrvatskoj, kojim će se osigurati uvjeti pouzdane i konkurentne opskrbe plinom hrvatskog i tržišta susjednih zemalja.  Njegov izniman značaj, pored povećanja kapaciteta, ogleda se i u činjenici da će njegovom izgradnjom biti osiguran dvosmjerni protok plina. Naime, postojeća interkonekcija pruža isključivo mogućnost uvoza plina iz pravca Slovenije, a, ukoliko se u obzir uzme činjenica da se u nadolazećim godinama očekuje porast uvoznih količina plina, jasna je važnost osiguranja dodatnih kapaciteta upravo na tom pravcu kojim se u Hrvatsku uvozi glavnina plina. U početku, plinovod će se koristiti za dovod plina iz Slovenije, Austrije i Italije te je predviđeno da, pored sigurne opskrbe Hrvatske, služi i za tranzit plina prema BiH, Srbiji, Mađarskoj… Također, ovaj projekt je bitna karika otpremnih pravaca budućih projektata Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) i LNG terminala na otoku Krku.

U kojoj su fazi ostala dva projekta s PCI liste?
Izgradnja triju kompresorskih stanica u sastavu našeg plinskog transportnog sustava izuzetno je bitna zbog povećanja učinkovitosti postojećeg sustava, kao i za osiguranje nesmetanog i neograničavajućeg dvosmjernog protoka plina na svim postojećim i budućim interkonekcijama sa sustavima susjednih zemalja.  Za prvu kompresorsku stanicu, KS1, trenutno smo u fazi potpisivanja ugovora za projektnu dokumentaciju i nadzor, a sve prema EPCM (Engineering, Procurement, and Construction Management) modelu. On će uključivati izradu idejnog, glavnog i izvedbenog projekta, stručni nadzor nad izgradnjom te specifikaciju opreme i potrebnih radova. Konfiguracija i lokacije preostalih dviju kompresorskih stanica ovisit će isključivo o konačnim kapacitetima novih dobavnih projekata kao što su  IAP i LNG terminal. Kad je riječ o glavnom tranzitnom plinovodu za LNG na pravcu Omišalj-Zlobin-Bosiljevo-Sisak-Kozarac-Slobodnica, odobrene su studije utjecaja na okoliš za sve dionice, a trenutno su pojedine dionice plinovoda u različitim pripremnim fazama, od ishođenja građevinske dozvole za prvu fazu dionice Omišalj-Zlobin do izrade idejnog projekta za posljednju dionicu Kozarac-Slobodnica. Inače, navedeni plinovod trebao bi biti dijelom plinskog koridora Baltik-Jadran, kojim bi se povezali poljski i hrvatski LNG terminali. Također,  predstavlja i nastavak postojećeg mađarsko-hrvatskog interkonekcijskog plinovoda Donji Miholjac-Dravaszerdahely, a planirano je i njegovo povezivanje s IAP-om. Vrijedi podsjetiti kako su i za njegovu pripremu Plinacru, također, odobrena bespovratna sredstva iz CEF fonda, u visini od 2,25 milijuna eura, što je pokazatelj nedvojbene podrške Europske komisije nastavku osiguranja energetske neovisnosti ne samo Hrvatske već i šire regije.

Na Dubrovnik Forumu krajem kolovoza donesen je Memorandum o razumijevanju i suradnji za projekt izgradnje Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) kojeg su potpisali predstavnici Hrvatske, Crne Gore i Albanije. Koje je njegovo značenje, u kojoj se fazi projekt trenutno nalazi i koliko bi Hrvatska profitirala njime?
Memorandumom je, od strane zemalja uključenih u projekt, potvrđena zajednička inicijativa za njegov razvoj. Također, osnovano je operativno tijelo za Jonsko-jadranski plinovod (Project Management Unit), koje je pred donošenjem akcijskog plana za razvoj projekta. Njegovi članovi su predstavnici resornih ministarstava Hrvatske, Crne Gore, Albanije i BiH i tvrtki operatora transportnog sustava navedenih zemalja, Plinacra, Montenegro Bonusa, Albpetrola i BH-Gasa, te predstavnik azerbajdžanske tvrtke SOCAR. Kad se govori o koristima od realizacije projekta Jonsko-jadranskog plinovoda, treba istaknuti kako je osiguranje novog dobavnog pravca plina iz Kaspijske regije i Srednjeg Istoka od strateškog značaja ne samo za Hrvatsku, već i mnogo šire. Hrvatska bi proširila dobavu prirodnoga plina, znatno povećala sigurnost opskrbe te otvorila mogućnost tranzita plina kroz Hrvatsku u druge zemlje. Dogradili bi smo naš plinski sustav u najjužnijem dijelu zemlje i povećali iskoristivost postojećega te, u konačnici, osigurali konkurentniju cijenu plina.Inače, hrvatske dionice IAP-a u visokoj su fazi pripreme. Budući da dinamika razvoja projekta na području Crne Gore i Albanije nije pratila našu, raduje podatak da su im ove godine iz europskog predpristupnog fonda WBIF odobrena bespovratna sredstva za projektiranje sustava, što bi trebalo olakšati njegovu pripremu. Do sada je, inače, iz WBIF-a svim operatorima uključenima u projekt ukupno odobreno 8,1 milijun eura za pripremnu fazu projekta. Plinacro je, primjerice, 2011. godine povukao 3,5 milijuna eura za sveobuhvatnu studiju izvodljivosti. Imajući u vidu strateški značaj projekta s jedne strane i visoka ulaganja s druge strane, iskreno se nadam kako ćemo i u fazi izgradnje moći računati na sufinanciranje projekta od strane Europske unije. 

Koji još projekti mogu značajno pridonijeti sigurnosti opskrbe Hrvatske i regije?
Uz ranije spomenute projekte Jonsko-jadranskog plinovoda i interkonekcijskog plinovoda Lučko-Zabok-Rogatec, to je zasigurno LNG terminal na otoku Krku. Njegov strateški značaj, u prvom redu, počiva upravo na osiguranju pouzdane i konkurentne opskrbe plinom Hrvatske i zemalja u okruženju. Naravno, svi ovi projekti baziraju se na diverzificiranim izvorima plina u drugim zemljama, pa nikako ne smijemo zaboraviti i ulaganja u istraživanja i razradu postojećih i novih plinskih polja kod nas, i na kopnu i na Jadranu.