Globalni gospodarski rast u 2026. bit će šire, ali ‘tanje’ raspoređen. Očekuje se da će globalni BDP porasti za 2,4%, što predstavlja najslabiju stopu rasta od pandemije, te tek neznatno slabiji rezultat u odnosu na procijenjenih 2,5% u 2025. godini.

povijesni dogovor

Von der Leyen: “Danas je doista povijesni dan za našu Uniju”

Tržišta u razvoju koja su manje izložena američkoj potražnji i globalnim financijskim šokovima – poput zemalja Bliskog istoka i Istočne Afrike – vjerojatno će ostvariti bolje rezultate. U Latinskoj Americi Meksiko će biti snažnije pogođen od južnoameričkih gospodarstava koja svoju trgovinu više usmjeravaju prema Kini nego prema SAD-u. Pozitivan poticaj tržištima u razvoju pružit će globalno monetarno popuštanje uz relativno slabiji američki dolar.

U Europi će rast do 2027. ostati umjeren. Ukupni gospodarski zamah u 2026. i dalje će biti slab, pri čemu će negativni učinci američkih carinskih nameta i političke nesigurnosti biti djelomično ublaženi nižom inflacijom i nižim kamatnim stopama. Južnoeuropska gospodarstva, uključujući Grčku i Španjolsku, oslanjat će se na snažan turistički sektor i sredstva iz fondova EU-a, dok će istočnoeuropske zemlje rasti zahvaljujući priljevu stranih izravnih ulaganja povezanih s trendom ‘nearshoringa’ (premještanja poslovnih aktivnosti u zemlje geografski bliže matičnoj zemlji radi smanjenja troškova).

Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno ima povoljniji trgovinski sporazum sa SAD-om nego što ga ima EU, no istodobno ostaje ograničeno fiskalnim prostorom. Njemačka, koja stagnira više od tri godine, trebala bi doživjeti ubrzanje rasta u 2026.

Ove procjene iznijela je Joan Hoey, direktorica i urednica godišnjeg Indeksa demokracije časopisa The Economist, u okviru drugog godišnjeg hrvatskog samita “Jedinstvo, stabilnost i inovacije u transformativnoj Europi” koji je u zagrebačkom Westinu organizirao taj ugledni britanski poslovni medij, dok je Poslovni dnevnik bio medijski partner.

Dok globalni ekonomski trendovi oblikuju budućnost mnogih tržišta, u Europi se uz rastuće izazove razvija i nova politička dinamika, posebno u kontekstu proširenja Europske unije, naglasio je na samitu premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković.

Za razliku od ranijih Europskih komisija, sadašnja ima stvarnu političku volju za proširenjem EU-a, kazao je Plenković, dodajući da je neka vrsta odluke moguća do 2030. budu li neke kandidatkinje tehnički spremne.

“Za razliku od mandata Komisije (Jean-Claude) Junckera ili prvog mandata Ursule von der Leyen, kada u centru briselske politike nisam osjećao iskrenu političku volju da se ostvari proširenje za bilo koju zemlju kandidatkinju, ovog puta moram priznati da je atmosfera malo drukčija”, rekao je Plenković.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

“Ovog puta možemo osjetiti političku volju u izvršnoj vlasti EU-a, čak i u većini zemalja članica, čak i velikih, da je možda vrijeme da bi se nakon Hrvatske, koja se pridružila 1. srpnja 2013., trebao pridružiti još netko”, dodao je.

Komisija bi htjela otvoriti pregovaračke klastere s Ukrajinom i Moldavijom do kraja ove godine. Međutim, o tome odlučuju države članice jednoglasno. Zasad te jednoglasnosti nema jer se Mađarska oštro protivi članstvu Ukrajine u Uniji.

Hrvatski premijer je podsjetio da postoje dvije skupine zemalja kandidatkinja: Ukrajina i Moldavija u jednoj te zemlje jugoistočne Europe, odnosno zapadnog Balkana u drugoj skupini, pri čemu je kao onu koju prednjači istaknuo Crnu Goru.

“Mislim da bismo mogli, ako uspiju biti tehnički spremne, politički imati neku odluku za neke prije 2030.”, rekao je Plenković.

Međutim, ponovio je svoje tvrdnje da će apsorpcijska moć bloka biti ključna za dinamiku proširenja, referirajući se na četvrti Kopenhaški kriterij iz 1993. koji se tiče proračunskog troška proširenja i učinka novih članica na odnose između zemalja koje doprinose i one koje ga koriste.

“Gotovo 80 posto europskog proračuna zapravo puni 10 najbogatijih zemalja Unije dok se na sve druge odnosi oko 20 posto. Bogatije zemlje, osnivačice, velika, snažna gospodarstva, nisu nužno uzbuđene da manje zemlje, koje doprinose veoma malo, dolaze za stol i u biti jednako odlučuju o velikim politikama, a naročito kad je riječ o pitanjima gdje se iziskuje jednoglasnost”, poručio je premijer.

Na pitanje o migracijama, Plenković je odgovorio da je Hrvatska, iako se nalazi na zapadnobalkanskoj ruti, sada “ruta niskog intenziteta”.

“Imamo oko 7000 policajaca koji čuvaju granicu s Bosnom i Hercegovinom, imamo prirodne granice, rijeku Savu koja je veoma visoka, veoma visoke planine koje je teško prijeći čak i krijumčarima … Ne mislim da smo posve zaustavili nezakonite migracije, ali smo ih učinili veoma, veoma rijetkima”, kazao je Plenković.

Kao prioritete svoje vlade u nadolazećem razdoblju, Plenković je istaknuo demografiju, energetsku tranziciju i digitalizaciju te nastavak ulaganja u obrazovanje i obranu.

Odgovarajući na pitanje o uvođenju temeljnog vojnog osposobljavanja, premijer je rekao da oko 15.000 pripadnika oružanih snaga u izmijenjenim globalnim okolnostima “nije dovoljno” s obzirom na agresiju na europskom tlu.

“Također, u našem susjedstvu imamo zemlje koje nisu ni u Uniji ni u NATO-u te moramo biti svjesni moguće nestabilnosti diljem kontinenta”, rekao je premijer.

Gospodarstvo europodručja moglo bi ponešto oživjeti zahvaljujući većim javnim izdacima, smatra Peter Bofinger, ekonomist i bivši član Njemačkog vijeća gospodarskih stručnjaka tijekom kancelarskog mandata Angele Merkel.

Njemačka se suočava sa šest godina gospodarske stagnacije, no Bofinger vidi “džokera” u obrambenim izdacima koji nisu ograničeni kočnicom duga. Do 2030. planirano je 35 milijardi eura javnih izdataka samo za satelite.

Međutim, upozorava da će izlazak iz tehnološkog ‘škripca’ između SAD-a i Kine biti težak bez značajnog povećanja zajedničkih izdataka EU-a odnosno usklađene industrijske politike na razini Unije. Zajednički pristup obrambenim izdacima i povezanim inovacijama mogao bi doprinijeti boljoj digitalnoj učinkovitosti EU-a i europodručja, zaključio je Bofinger.