U samo nekoliko godina s pojavom digitalnih platformi, od kojih su u Hrvatskoj najpoznatije Uber i Bolt te Glovo i Wolt, na tržištu je zavladao nered s radnicima koji su gotovo u potpunosti nezaštićeni. Lošim praksama pak Hrvatska je, kao jedna od prvih u Europskoj uniji, odlučila stati na kraj. Ili barem pokušati.

Prvo su donošenjem izmjena i dopuna Zakona o radu donesene nove odredbe koje se odnose na rad putem digitalnih radnih platformi, a koje stupaju na snagu početkom sljedeće godine. Prijelazni rok od godinu dana, naime, donesen je kako bi se izradila aplikacija kojom će Ministarstvo rada voditi i obrađivati sve podatke koji se tiču rada putem digitalnih platformi.

Pučka pravobraniteljica

Sve je više pritužbi: Evo na što se strani radnici u Hrvatskoj najviše žale

Aplikacija je u fazi testiranja, a trebala bi biti funkcionalna već od sredine prosinca, kaže nam Dražen Opalić, ravnatelj Uprave za rad i zaštitu na radu pri Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

“Plan je da se već od sredine prosinca digitalne radne platforme i agregatori počinju upisivati u registar. Do početka bi 2024. svi subjekti trebali biti upisati”, najavljuje Opalić.

Već krajem siječnja, nada se, mogli bismo imati i javno dostupne podatke o stanju na tržištu nastalom dolaskom digitalnih platformi. Trenutačno, naime, imamo samo pretpostavke po kojima putem digitalnih platformi radi oko 40 tisuća ljudi, a uz spomenute platforme imamo i nekoliko stotina agregatora.

Također, pretpostavlja se da većina radnika, oko 80 posto, za digitalne platforme radi putem agregatora. A oni, pak, kao što i pokazuju nalazi Državnog inspektorata, propise često zaobilaze. U deset mjeseci ove godine u 186 inspekcijskih nalaza u području radnih odnosa utvrđena su čak 102 prekršaja.

Predmet nadzora bio je i najveći agregator u RH – splitska tvrtka Meta Mate kod koje je utvrđeno 18 kršenja nekoliko zakona, odgovaraju iz Državnog inspektorata. U međuvremenu tvrtka koju vodi mladi poduzetnik Mate Dučić u svega četiri godine s nule je došla do više od 2,5 milijuna eura prihoda.

Ministarstvo se nije usudilo prisiliti platforme da preuzmu obavezu poslodavca/S. Strukić/PIXSELL

No stižu nova pravila po kojima će platforme i agregatori morati biti ne samo upisani u registar, već će putem informacijskog sustava o suzbijanju neprijavljenog rada (JEER) morati dostavljati i podatke o opsegu rada korištenjem digitalnih radnih platformi, podatke o broju radnika, vrsti ugovora koju imaju s radnikom, vremenu i lokaciji obavljanja posla…

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Opalić objašnjava da se digitalni svijet rada može kontrolirati “jedino putem digitalnih alata, što će biti naša platforma, odnosno registar i JEER”. “Putem njih ćemo u realnom vremenu moći vidjeti rute vozača i dostavljača, odnosno koliko su radili. Platforma će imati i obavezu izvješćivanja kada agregatoru uplati novac za obavljeni rad. Isplaćeni ćemo novac uparivati s knjigom ulaznih računa (U-RA) te ćemo putem JOPPD obrasca pratiti koliko je isplaćeno radniku. Ako se, pak, radi o stranom radniku podatke ćemo moći upariti s onima iz baze MUP-a te provjeriti kakvu radnik ima radnu dozvolu”, objašnjava Opalić.

Naglašava pritom da će putem sustava raditi analitiku i procjenu rizika, te tako države institucije, Državni inspektorat i Poreznu upravu opskrbljivati podacima nužnima za kvalitetnu kontrolu. “Htjeli smo maksimalno zaštititi prava radnika, a istovremeno omogućiti takav poslovni model. Ne znam koju smo veću kontrolu mogli uvesti od one koju sada uvodimo”, kaže Opalić.

Agregatori ipak ostaju
Ipak, ministarstvo se nije usudilo, kao što se usudila Španjolska, i kao što traže sindikati, ali i Inicijativa zajednice Wolt dostavljača, da se iz zakona izbace agregatori te da se prisili platforme da preuzmu obavezu poslodavca umjesto agregatora.

Opalić pak ističe da je Hrvatska ipak premalo tržište, a da su nakon takve regulacije iz Španjolske određene platforme otišle.

“Mi smo napravili balans između poduzetničkih sloboda, poslovnih rješenja koje nude digitalne radne platforme te zaštite radnika”, kaže. Dodaje i da će, u konačnici platforme biti odgovorne za sve podatke u sustavu. “Digitalne radne platforme morat će neizravno dovesti u red svoje agregatore. U suprotno će i one biti odgovorne ako su dale kakav lažirani podatak”, napominje.

A velika je novina i ograničenje koje ZOR postavlja onome za kojega platformski radnik obavlja posao. Naime, ako će radnik (fizička osoba, a ne samozaposlena) u jednom kvartalu zaraditi više od 1512 eura (što bi bilo tek 504 eura mjesečno), agregator ili digitalna platforma više mu neće smjeti davati posao ili će mu morati ponuditi ugovor o radu.

Dražen Opalić, ravnatelj Uprave za rad i zaštitu na radu pri Ministarstvu rada/S. Midžor/PIXSELL

Ova odredba zakona pogrešna je iz više razloga, smatra Iva Bjelinski Radić s Pravnog fakulteta u Zagrebu, a o čemu piše u znanstvenom radu u kojem analizira nove odredbe ZOR-a koje se odnose na platformski rad. Sporno joj je što postojanja radnog odnosa čini ovisnim o opsegu primitaka te zanemaruje element subordinacije kao ključni kriterij za utvrđivanje postojanja radnog odnosa.

“Opisani pristup mogao bi operatere digitalnih platformi potaknuti da, u nastojanju da spriječe prekvalifikaciju radne snage u radnike, algoritamskim putem dodjeljuju vozačima ili dostavljačima poslove samo do onog trenutka dok ne dosegnu propisani limit zarade”, napominje.

Koliko je taj segment tržišta rada bio neuređen, potvrđuje i priča našeg sugovornika koji je želio ostati anoniman, a radio je za dvije platforme, prvo direktno, putem vlastite tvrtke, da bi kasnije posao obavljao putem posrednika, odnosno agregatora.

“To nije siva, već crna ekonomija”, kaže nam dodajući da mu se rad izravno za platformu nije isplatio. Jer kada bi platio sve troškove, a onda i davanja državi, na kraju bi se mjeseca jedva pokrio. Odlučio je stoga raditi putem agregatora. Na pitanje kako su stvari funkcionirale između njega i agregatora, kaže da se sve radilo na crno. Od zarađenih vožnji digitalna platforma uzme 10% provizije, agregator 20%, ostatak ide radniku. Država je u tako uređenom odnosu u debelom minusu.

Čeka se EU regulativa
Puno je i sada prigovora na regulaciju tog vrlo zamršenog radnopravnog odnosa. Hrvatska će praksa među prvima u Europi pokazati je li odabran pristup dobar. U međuvremenu, čekamo EU regulativu koja bi trebala biti donesena prijedlogom Direktive o poboljšanju radnih uvjeta platformskih radnika.