Postizborna trakavica koja traje već mjesec dana nastavlja se i dalje. Danas će se na istom sastanku u hotelu Esplanade točno u podne naći šefovi dviju najjačih stranaka Zoran Milanović i Tomislav Karamarko te čelnik Mosta Božo Petrov. Ako se ništa bitno i ne dogodi, već to je veliki uspjeh Bože Petrova s obzirom na to da su se šefovi SDP-a i HDZ-a za istim stolom, jedan nasuprot drugomu, našli jedino krajem srpnja kada je Hrvatska donijela odluku da napušta arbitražni sporazum sa Slovenijom, piše Večernji list.

A kako se neslužbeno moglo čuti posljednjih dana, Most bi danas dvojici ljutih suparnika mogao doći s prijedlogom koji teško da će im se svidjeti. I na koji neće moći pristati. A to je da se i jedan i drugi odreknu funkcije premijera reformske vlade. Jer u Mostu u toj fotelji ne vide ni Milanovića ni Karamarka.

Nadaju se čudu

Da žele nekog trećeg, ljudi iz Mosta nisu krili ni proteklog vikenda. Prvo je u subotu njihov zastupnik Ivan Lovrinović, gostujući u Intervjuu tjedna Hrvatskog radija, kazao da će Most tražiti mjesto premijera, a u jučerašnjem intervjuu Večernjem listu glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja poručio je pak da je Most spreman preuzeti poziciju premijera ako se s time slože i HDZ i SDP. Štoviše, u Mostu, doznajemo, već imaju svog kandidata, osobu s kojom razgovaraju o ideji da preuzme premijersku funkciju, no o kome je točno riječ ne žele otkriti dok god ne postignu dogovor o velikoj koaliciji. A drže i da nema potrebe da tog kandidata, s kojim još pregovaraju, izlažu javnosti prije nego što opcija velike koalicije postane izgledna. Međutim, kada bi se čudo dogodilo i bio postignut dogovor o velikoj koaliciji, tada postoji i ideja, skovana u Mostu, da Zoran Milanović u novoj vladi preuzme funkciju potpredsjednika vlade za vanjsku politiku, dok bi Tomislavu Karamarku bilo ponuđeno mjesto potpredsjednika vlade za unutarnje poslove i sigurnost. No sudeći po signalima iz dviju velikih koalicija, ta je opcija u startu osuđena na propast.

Ni HDZ ni SDP nisu spremni na takav ustupak Mostu bez kojeg nema konačnog dogovora o novoj vladi. I jedni i drugi smatraju da je to ucjena i da su oni ti koji, s obzirom na broj mandata koji su osvojili, imaju pravo na svog šefa vlade. A što je još važnije, ni jedni ni drugi uopće nisu spremni na veliku koaliciju koja je preduvjet za sve daljnje korake i dogovore.

Cijeli članak pročitajte ovdje.