Priljev stranog kapitala u Hrvatsku lani je iznosio 2,63 milijarde eura, što je najniža razina u posljednjih pet godina i pad od 37 posto u odnosu na rekordnu 2024. godinu, prema preliminarnim podacima Hrvatske narodne banke (HNB).

Iako takav rezultat na prvi pogled sugerira slabljenje investicijske atraktivnosti, pad izravnih stranih ulaganja u 2025. otvara pitanje koliko je riječ o domaćim slabostima, a koliko o odrazu dubljih promjena u globalnoj ekonomiji.

Najveći doprinos padu

Kako ističe Goran Buturac iz Ekonomskog instituta smanjenje ulaganja posljedica je kombinacije vanjskih i unutarnjih čimbenika koji traju već neko vrijeme. “Neki od najvažnijih su globalna nesigurnost i neizvjesnost koja se prelijeva u europski ekonomski prostor i podržava usporavanje investicijske aktivnosti. Nastavak rusko-ukrajinskog rata, uvođenje Trumpovih carina, kriza na Bliskom istoku i klimatske promjene negativno se odražavaju na investicijsku klimu u Europi pa i u Hrvatskoj. Od domaćih čimbenika to je svakako nedostatak kvalificirane i visokoproduktivne radne snage”, kaže Buturac.

Struktura ulaganja pritom ne pokazuje značajnije pomake. Vodeći investitori dolaze iz europskih zemalja – Njemačke (467 milijuna eura), Španjolske (428 milijuna), Nizozemske (320 milijuna), Slovenije (218 milijuna), Cipra (205 milijuna) i Švicarske (109 milijuna eura). Takva geografska raspodjela potvrđuje snažnu upućenost Hrvatske na europski kapitalni prostor, ali i ograničen doseg izvan njega.

Gledano po sektorima, dominiraju tradicionalne djelatnosti poput financijskog sektora i trgovine. Ipak, određeni pomaci vidljivi su u energetici – sektor opskrbe električnom energijom privukao je 272 milijuna eura, dok je proizvodnja nemineralnih proizvoda, ponajprije građevinskog materijala, zabilježila 126 milijuna eura ulaganja. To može upućivati na postupno jačanje investicija povezanih s infrastrukturom i energetskom tranzicijom, ali još uvijek bez jasnog iskoraka prema tehnološki intenzivnim industrijama.

Ukupno gledano, izravna strana ulaganja bila su manja za 1,55 milijardi eura nego godinu ranije. Najveći doprinos padu dala je farmaceutska industrija, u kojoj su ulaganja smanjena za 1,13 milijardi eura, odnosno čak 73 posto ukupnog smanjenja. Slijedi pad ulaganja u financijskom sektoru (336,2 milijuna eura) te u savjetodavnim djelatnostima (194,1 milijun eura). Takva koncentracija potvrđuje osjetljivost hrvatskog gospodarstva na promjene u relativno uskom krugu sektora.

Važan element u interpretaciji podataka jest i fenomen repatrijacije dobiti. Negativan saldo u trećem tromjesečju 2025., u iznosu od 1,78 milijardi eura, velikim je dijelom rezultat povlačenja zarade i kružnih ulaganja unutar multinacionalnih kompanija. Buturac naglašava da takvi tokovi ne predstavljaju nužno signal nepovjerenja, već su često dio standardne poslovne prakse.

End-to-end model

Dostupnost bez čekanja: novi standard konkurentnosti u zdravstvu

Nova razvojna faza

Novi LDC-i u Dugopolju i Velikoj Gorici temelj su za održiv razvoj Studenca

“Povlačenje zarade u matičnu zemlju može biti plod globalnih nesigurnosti i neizvjesnosti ili želje za isplatom ostvarene zarade prema dioničarima, a najčešći je razlog preusmjeravanje zarade, i ulaganja u velika, brzo rastuća tržišta. Danas su to dominantno azijske ekonomske strukture poput Kine, Indije, Singapura, Hong Konga”, objašnjava.

Strukturno gledano, Hrvatska i dalje ostaje u modelu u kojem prevladavaju akvizicije i ulaganja u postojeće tvrtke, osobito u sektorima poput bankarstva, telekomunikacija i trgovine, dok su greenfield investicije rijetke. Takav obrazac prisutan je još od početka 2000-tih i upućuje na ograničenu sposobnost privlačenja kapitala u proizvodne i visokotehnološke sektore.

“Proces nedostatka greenfield investicija prati nas od osamostaljenja do danas”, upozorava Buturac. “Ulaganja su i dalje dominantno usmjerena na vlasničke udjele u već etabliranim kompanijama”, što upućuje na ograničenu sposobnost gospodarstva da privuče kapital u proizvodne i tehnološki intenzivne sektore. U uvjetima malog tržišta dodatni izazov predstavlja i ograničena mogućnost diversifikacije – u 2025. financijski i farmaceutski sektor apsorbirali su oko 40 posto ukupnih stranih ulaganja.

“Smanjenje izravnih stranih ulaganja u jednoj godini ne mora nužno značiti slabljenje ekonomske aktivnosti ili narušavanje povjerenja investitora u toj godini”, kaže Buturac naglašavajući da sektorska koncentracija povećava ranjivost na oscilacije. Investitori naime u razdobljima pojačane globalne nesigurnosti preferiraju veća tržišta s većim potencijalom disperzije rizika. To djelomično objašnjava zašto dio kapitala iz Europe odlazi prema dinamičnijim regijama, prije svega azijskim.

Pad ulaganja u Hrvatskoj događa se u trenutku kada globalni kontekst izravnih stranih ulaganja prolazi kroz duboku transformaciju. Prema recentnim analizama McKinsey Global Institutea, FDI više nije tek prateći element globalizacije, već ključni signal budućih industrijskih i trgovinskih tokova. U posljednjih nekoliko godina čak tri četvrtine novih ulaganja usmjereno je prema industrijama koje oblikuju budućnost – umjetnoj inteligenciji, poluvodičima, električnim vozilima i čistoj energiji.

Riječ je o kapitalno intenzivnim sektorima u kojima dominira mali broj globalnih kompanija, a projekti sve češće dosežu vrijednosti od više milijardi dolara. Upravo ti megaprojekti danas generiraju najveći dio rasta stranih ulaganja i određuju gdje će se razvijati novi industrijski centri i lanci opskrbe.

Ostati na marginama

Promijenila se i geografska logika ulaganja. Dok je prije desetak godina kapital bio snažno koncentriran u Kini, danas se sve više usmjerava prema industrijama, ali i prema geopolitički “bližim” partnerima. Države i kompanije nastoje smanjiti ovisnost o udaljenim tržištima te proizvodne kapacitete približiti vlastitim regijama, što vodi postupnoj regionalizaciji globalne ekonomije. Europa u tom procesu bilježi umjeren rast, ali zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama, koje su uspjele privući znatno veći dio ulaganja u napredne tehnologije. Istodobno, europsko tržište sve više privlači kapital iz Kine, osobito u sektor baterija i električnih vozila, dok unutar same Europe jača međusobno ulaganje kompanija.

U takvom okruženju Hrvatska se suočava s jasnim izborom. Nastavi li se oslanjati na postojeći model ulaganja, riskira ostati na margini novih investicijskih tokova koji oblikuju globalnu industriju. S druge strane, jačanje institucionalnog okvira, razvoj radne snage i usmjeravanje prema sektorima veće dodane vrijednosti mogli bi otvoriti prostor za kvalitetniji investicijski ciklus.

Pad izravnih stranih ulaganja u 2025. stoga ne treba promatrati isključivo kao znak slabosti, već i kao upozorenje. U razdoblju u kojem se globalni kapital sve jasnije usmjerava prema tehnologiji, energiji i novim industrijama, ključno pitanje za Hrvatsku više nije samo koliko ulaganja privlači, nego uspijeva li se uključiti u tokove koji će definirati budući gospodarski rast.