Suprotno uvriježenom mišljenju da su radnici zaštićeni od otkaza dok se oporavljaju od bolesti, poslodavac u Hrvatskoj može uručiti otkaz ugovora o radu i radniku koji se nalazi na bolovanju. Zakonska zaštita je vrlo specifična i odnosi se isključivo na slučajeve kada je privremena nesposobnost za rad posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. U svim drugim situacijama, ako postoji opravdan razlog poput poslovno ili osobno uvjetovanog otkaza, poslodavac ima zakonsku osnovu za prekid radnog odnosa. Ipak, postoji važna odredba koja radniku ide u prilog: za vrijeme trajanja bolovanja otkazni rok ne teče. To znači da će radni odnos formalno prestati tek nakon što se radnik vrati s bolovanja i odradi otkazni rok, osim ako se ne radi o izvanrednom otkazu koji stupa na snagu odmah.

PRIJEDLOG

U Hrvatskoj će se drastično promijeniti sustav bolovanja? Evo što predlaže UGP

Jedna od najčešćih dilema jest smije li se za vrijeme bolovanja putovati. Odgovor nije jednostavan i uvelike ovisi o diskrecijskoj odluci izabranog obiteljskog liječnika. Propisi nalažu da osiguranik ne smije napuštati mjesto prebivališta bez odobrenja liječnika, koji može dati dopusnicu ako procijeni da je promjena okoline korisna za pacijentov oporavak. Liječnici takve odluke uglavnom odobravaju u situacijama kada pacijent čeka na neki medicinski postupak pa mu nekoliko dana na moru ili u toplicama može pomoći u psihičkoj pripremi, no svaki se slučaj pomno važe. Ključno je da liječnik takvo odobrenje evidentira u zdravstvenom kartonu. Samovoljni odlazak, posebice ako ga otkrije kontrola, smatra se zlouporabom bolovanja i povlači ozbiljne sankcije. Osiguranik može izgubiti pravo na naknadu plaće, a prijeti mu i novčana kazna koja se kreće od 1.060 do 1.990 eura.

Zlouporabe su dovele do postrožavanja sustava, zbog čega Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) provodi redovite i izvanredne kontrole bolovanja. Izvanredne kontrole mogu se pokrenuti na temelju sumnje samog HZZO-a, ali i na pisani zahtjev poslodavca, koji to može zatražiti samo u posebno opravdanim slučajevima kada ima saznanja ili osnovanu sumnju na zlouporabu. Prema novom Pravilniku o nadzoru, kontrolori HZZO-a imaju široke ovlasti. Mogu izvršiti uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, ali i obaviti pregled osiguranika, i to ne samo u ordinaciji izabranog liječnika, već i u prostorijama Zavoda ili, u iznimnim situacijama, u domu osiguranika. Ako se osiguranik ne odazove pozivu na pregled, a svoj izostanak ne opravda, HZZO mu može obustaviti isplatu naknade. Da kontrole nisu samo formalnost, pokazuje i podatak da je u 2024. godini, od više od 23.500 provedenih kontrola, prekinuto čak 26 posto bolovanja, odnosno svako četvrto.

Pravila su strogo definirana i kada je u pitanju njega člana obitelji, što često izaziva nedoumice. Zakon, naime, ne predviđa mogućnost otvaranja bolovanja radi njege bolesnog roditelja. S druge strane, radnik ima pravo na plaćeno bolovanje radi njege djeteta, supružnika te izvanbračnog ili životnog partnera s kojim živi u zajedničkom kućanstvu. Za njegu djeteta ili supružnika bolovanje može trajati najviše 20 dana po utvrđenoj bolesti. Posebna pravila vrijede za djecu, gdje je dob ključan faktor. Za njegu djeteta do sedam godina života radnik ostvaruje pravo na naknadu u iznosu od 100 posto plaće, što je značajno poboljšanje uvedeno izmjenama zakona. Za djecu između sedam i 18 godina, bolovanje može trajati do 40 dana, dok za starije od 18 godina s teškim zdravstvenim stanjem vrijedi ograničenje od 20 dana, a naknada iznosi 70 posto osnovice.

Nova pravila za naknade i smanjenje nakon 18 mjeseci

Od kolovoza 2025. godine na snagu su stupile i značajne promjene u iznosima naknada koje se isplaćuju na teret HZZO-a, odnosno nakon 42. dana bolovanja. Minimalna naknada sada iznosi 353,15 eura, dok je maksimalni iznos povećan na 995,45 eura. Osnovica za izračun i dalje iznosi 70 posto prosječne bruto plaće radnika u prethodnih šest mjeseci, osim u specifičnim slučajevima poput komplikacija u trudnoći, njege djeteta do sedam godina ili priznate ozljede na radu, kada naknada iznosi 100 posto. Međutim, postoji i manje poznato pravilo koje se odnosi na dugotrajna bolovanja. Ako radnik zbog iste dijagnoze neprekidno koristi bolovanje duže od 18 mjeseci, naknada mu se umanjuje za 50 posto od zadnje isplaćene. Od ovog pravila izuzeti su pacijenti koji se liječe od zloćudnih bolesti, nalaze se na hemodijalizi ili je riječ o transplantaciji organa.

Sustav prepoznaje i nekoliko specifičnih situacija. Primjerice, zaposleni umirovljenici također imaju pravo na bolovanje, no ako su stariji od 70 godina, trošak dugotrajnog bolovanja ne preuzima HZZO, već ga u cijelosti snosi poslodavac. Osim toga, da bi radnik uopće ostvario pravo na puni iznos naknade, mora imati najmanje devet mjeseci neprekidnog staža ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine. U suprotnom, isplaćuje mu se samo minimalna zajamčena naknada. Ova složena pravila pokazuju kako je institut bolovanja, iako osmišljen kao zaštita radnika, zapravo kompleksan sustav s brojnim uvjetima i ograničenjima kojih bi svaki zaposlenik trebao biti svjestan kako bi izbjegao neugodna iznenađenja.

_{* uz korištenje AI-ja}

Proizvodnja namještaja

Kako je domaća proizvodnja namještaja postala važnija od cijene

Trošak po kilometru

Električni hit ili stari dobri dizel? Evo što kaže računica