Plinska termoelektrana Slavonski Brod, investitora Ivana Čermaka, trenutačno je možda i najveći elektroenergetski projekt koji se razvija u Hrvatskoj. Ukupna vrijednost investicije procjenjuje se na 500-tinjak milijuna eura, podrazumijeva gradnju elektrane snage od čak 570 megavata – najjačeg termoenergetskog proizvodnoog objekta u državi. Uz elektranu, u drugoj fazi projekta planirana je i gradnja industrijskog postrojenja za proizvodnju bioetanola iz kukuruza, a možda i proizvodnja topline koja bi služila za grijanje stanovnicima Slavonskog Broda. Sve u svemu radi se o  najvećem privatnom investicijskom projektu trenutačno u Hrvatskoj, no iz perspektive hrvatske energetike važnost ovog projekta značajno je veća od njegove puke financijske vrijednosti. Naime, osim što bi trebala znatno pomoći pri smanjenju kroničnog hrvatskog deficita u proizvodnji električne energije, Croduxova elektrana u Slavonskom Brodu, ako se izgradi, bit će neosporno najnaprednija  plinska termoelektrana istočno od Njemačke, te jedna od najnaprednijih u svijetu. Naime, u Croduxu su se odlučili da postrojenje grade koristeći tehnologiju njemačke kompanije Siemens, a u Slavonskom Brodu bi se praktično trebala graditi kopija bloka 4 njemačke elektrane Urlich Hartmann. Radi se o  elektrani smještenoj u bavarskom gradiću Irschingu, nekoliko kilometara udaljenom od Ingolstadta. Ta elektrana i službeno je najefikasnija plinska elektrana na svijetu, s postignutom efikasnošću od 60,75 posto. Pojednostavljeno rečeno, na kugli zemaljskoj ne postoji elektrana koja iz iste količine plina proizvede više električne energije, dok su pritom emisije štetnih spojeva u zrak, te buka i ostali načini utjecaja na okoliš svedeni na minimum. Razlog tome je primjena tehnologije kombiniranog plinskog ciklusa. Radi se o procesu u kojem se prirodni plin prvo koristi za pogon plinske turbine koja proizvodi električnu energiju, a potom otpadni plinovi vrlo visoke temperature upotrebljavaju za proizvodnju pare, koja napaja parnu turbinu – koja opet proizvodi električnu energiju. Radi se o relativno staroj tehnologiji, no čije je detalje Siemens znatno usavršio i ostvario najveću dosad postignutu efikasnost rada.

Siemensova tehnologija

Temelj ove tehnologije je Siemensova revolucionarna plinska turbina, model SGT5-8000H. Iza tog kodiranog naziva krije se najsnažnija plinska turbina na svijetu, nominalne električne snage od 400 megavata, koja samostalno može proizvesti dovoljno energije da pokrije potrebe grada s otprilike 2,2 milijuna stanovnika. Ipak, u kombiniranom ciklusu, dakle sinhroniziranim radom s parnom turbinom, snaga Siemensovog bloka raste na 600-tinjak megavata. Radi se o golemom postrojenju, težine usporedive s napunjenim airbusom A380, najvećim putničkim avionom na svijetu, a na njegovom razvoju, koji je trajao dugi niz godina, radilo je više od 750 Siemensovih zaposlenika. Rezultat je plinska turbina koja za istu količinu proizvodene energije troši otprilike 30 posto manje plina, te izaziva 30 posto manje emisije ugljičnog dioksida u atmosferu. Pojednostavljeno rečeno, tijekom jednogodišnjeg rada nova Siemensova elektrana će emitirati 43 tisuće tona CO2 manje nego uobičajene takve elektrane. To je ekvivalent ukupnih godišnjih emisija 10 tisuća automobila koji prođu 20 tisuća kilometara. Hrvoje Čermak, član Uprave i direktor Croduxa, kaže kako je odabir najbolje svjetske tehnologije dokaz ozbiljnosti investitora i cijelog projekta. “Kod nas je uobičajeno da investitori tvrde da će koristiti najmoderniju tehnologiju, no to često nije slučaj. Ovdje je to nepobitno tako, a posebna je vrijednost to što na temelju iskustva rada elektrane u Irschingu možemo točno predvidjeti sve okolnosti rada našeg budućeg postrojenja. Dakle, svi koji su zabrinuti radi emisija štetnih plinova, mogu se na primjeru te elektrane uvjeriti kako opasnosti nema i da ona funkcionira u skladu s najstrožim europskim regulacijama. Zbog toga vjerujem kako ćemo uskoro uspješno dovršiti proces izrade studije utjecaja na okoliš, ishoditi lokacijsku dozvolu, pa već 2013. početi s pripremnim radovima”, kaže Čermak. U samo dvije godine, otkad je u pogon pušten prototip u Irschingu, diljem svijeta prodano je 17 Siemensovih turbina. Većinom se radi o naručiteljima iz SAD-a i Koreje, pa bi Hrvatska, poslije Njemačke, bila prva europska zemlja gdje bi ta tehnologija bila primijenjena i to uz određenu nadogradnju. Naime, kako Čermak planira uz elektranu graditi i sinergijsko postrojenje za preradu kukuruza u bioetanol, izdvajanje dijela topline iz proizvodnog ciklusa – kakvog u elektrani u Irschingu nema – određene modifikacije na samom dizajnu morat će biti izvedene. Radi se o kompleksnom zadatku, jer izdvajanje pare ili topline neumitno utječe i na efikasnost samog ciklusa proizvodnje električne energije. Naročito je to izraženo u slučaju kad je komunalni toplinarski sustav grijanja vezan na elektranu, jer potrebe za toplinom često nisu usklađene s potrebama s energijom. Primjerice, zimskim vikendima potražnja za električnom energijom je manja, no toplinska potrošnja kućanstva je velika, pa je elektrana prisiljena raditi, iako je cijena energije niža nego preko radnog tjedna. Ipak, takav isprekidani rad zapravo je jedna od glavnih odrednica plinskih elektrana. Zahvalaljujući znatnoj fleksibilnosti – mogućnosti gradacije snage proizvodnje – takve elektrane idealne su za vršni režim rada, jer mogu u vrlo kratkom vremenu odgovoriti na promjene u potražnji električne energije.

Kompleksnija nego u Njemačkoj

Kako je proizvodnja električne energije od plina, i uz korištenje najefikasnijih tehnologija, znatno skuplja od energije dobivene iz hidorelektrane ili nuklearnih elektrana, takav vršni rad za plinske elektrane je zapravo i ekonomski uvjet, jer omogućava da proizvode struju samo onda kad je njezina cijena najviša. U Irschingu uobičajeno elektrana radi samo tijekom radnog tjedna i to po danu. Takav rad uvelike omogućava i napredna Siemensova tehnologija zahvaljujući kojoj elektrana može postići proizvodnu snagu od 500-tinjak megavata samo 30 minuta nakon puštanja u pogon, te gradirati proizvodnom snagom u intervalima od 35 megavata po minuti. Ipak, ako se zna da bi s 570 megavata snage na slavonskobrodsku elektranu otpadala otprilike šestina ukupno instaliranih proizvodnih kapaciteta u Hrvatskoj, evidentno je da će proizvodni ciklus postrojenja u Slavonskom Brodu ipak morati biti nešto drukčiji.

Ovaj tekst preuzet je iz posebnog priloga za energetiku ENERGO Tesla.