Nakon što je Vlada u svibnju konstatirala da je provela svih 19 reformskih mjera iz akcijskog plana koji je ljetos priložila pismu namjere o ulasku u europski tečajni mehanizam (ERM II), s krajem prošlog tjedna prekoračena je još jedna stepenica na tom putu.

Ovaj put riječ je o koraku prema bankovnoj uniji, odnosno uspostavi tzv. bliske suradnje s Europskom središnjom bankom koja ide u paketu s ERM II. Sveobuhvatna procjena Europske središnje banke pokazala je, naime, da svih pet hrvatskih banaka koje su bile podvrgnute detaljnoj provjeri poslovanja i otpornosti na stres imaju dovoljno kapitala za redovno poslovanje, ali i za stresne ekonomske scenarije. Pregled kvalitete imovine (asset quality review, AQR) i prateći stres-test provođeni su mjesecima u Zagrebačkoj, Privrednoj, Erste, OTP te Hrvatskoj poštanskoj banci.

Pozitivni nalazi zapravo su očekivani jer je hrvatski bankovni sustav već otprije natprosječno kapitaliziran i likvidan, a usto je referentna u procjenama bila (sredina) 2019. S povoljnim ishodom procjene najznačajnijih banaka računali su i u rejting agenciji Fitch, koja je ovog vikenda Hrvatskoj potvrdila postojeću ocjenu (BBB-) i stabilne izglede kreditnog rejtinga. To su očekivanje i izrijekom naveli, a kao jedan od argumenata za zadržavanje rejtinga istaknuli su upravo napredak na trasi za eurozonu.

Nakon AQR-a i ispunjenja mjera iz akcijskog plana, smatraju da će s početkom trećeg kvartala Hrvatska tražiti (usporedni) ulazak u ERM II i bankovnu uniju. Iako u pogledu vremenskog okvira uvođenja eura u Hrvatskoj “još uvijek postoje određena pitanja s obzirom na moguće poteškoće u ispunjavanju kriterija konvergencije, posebice ako se u srednjem roku nastavi sa slabim rastom”, u Fitchu kažu i kako je između prijema u ERM II i pridruživanja euru izgledno da dugoročni rejting Hrvatske unaprijede za dva stupnja.

U toj “čekaonici za euro” države kandidati moraju provesti najmanje 2 godine. Koliko će Hrvatska provesti kad dobije ulaznicu, ostaje vidjeti, ali oko ulaska u ERM II trenutno su više u fokusu politički benefiti mogućih pozitivnih signala nadležnih europskih tijela i institucija. Premijer Andrej Plenković je prilikom prošlomjesečne najave slanja zahtjeva Euroskupini, Europskoj komisiji i ECB-u za formalnu ocjenu provedbe reformi rekao kako je ulazak u ERM II jedan od glavnih političkih ciljeva Vlade.

Utoliko bi mu i pozitivna očitovanja iz EU neposredno pred izbore politički sigurno dobro došli. O poželjnosti skorog dobivanja ulaznice za ERM II u novije se vrijeme najčešće govori u kontekstu koronakrize i posljedica tog šoka za gospodarstvo i velike potrebe financiranja države.

Devizna likvidnost
Računa se, naime, da bi se ulaskom u ERM II Hrvatska u znatno većoj mjeri mogla osloniti na ECB i njegove instrumente. Primjerice, očekuje se da bi se time uvelike podebljala raspoloživa swap linija za Hrvatsku koja je travanjskom dogovorom o valutnoj zamjeni s ECB-om utvrđena na iznos do dvije milijarde eura. Ukratko, taj bi iznos mogao biti i dvostruko veći. No, ta opcija osiguranja dodatne devizne likvidnosti nije i jedina potencijalna konkretna korist sudjelovanja u ERM II.

Među ostalim, ona bi možda odškrinula i vrata nemalim sredstvima europskog stabilizacijskog mehanzma, iako je on u osnovi predviđen za članice koje već jesu u euru. Ti aspekti približavanja “predvorju eura” u svakom slučaju zasjenjuju same nalaze detaljnih provjera banaka od strane Europske središnje banke.

To je razumljivo jer se kod AQR-a radi o naglašeno tehničkom i usko stručnom bonitetnom postupku. No, kako je on niz mjeseci itekako zaokupljao bankarsku petorku koja je bila pod ECB-ovim povećalom, razumljivo je i što su se sve mahom i pohvalile rezultatima ispita. Prema nalazima ECB-a, stope redovnog osnovnog kapitala kao ključnog mjerila stabilnosti kod snimanih su hrvatskih banaka kroz provjere vanjskih supervizora korigirane tek minimalno, od nula do 1,5 postotni bod.

To znači da su one i dalje natprosječno visoke; od Ersteovih 17,5 do PBZ-ovih 21,8 posto. U osnovnom scenariju za trogodišnje razdoblje ostale na visokom rasponu (18 do 22 posto), a to je poprilično iznad minimalne stope koju ECB primjenjuje za utvrđivanje nedostatka kapitala, a koja iznosi 8 posto.

Dobro za gospodarstvo
Slično je i kod nepovoljnog stres- scenarija. Za nj je minimalna utvrđena na 5,5%, a kod vodeće tri banke u Hrvatskoj stopa kapitala ona je procijenjena na 14% (Zaba), 16,4 (PBZ) i 11,3 posto (Erste). Kod OTP-a i HPB-a bi bila ispod 10% (8,35 odnosno 6,3%), ali to i dalje sugerira dovoljno kapitala iznad ECB-ova praga.

Sve u svemu, pokazalo se da banke u Hrvatskoj podjednako prolaze i stroga supervizorska mjerila ECB-a i da AQR nije prepreka za uspostavu tzv. bliske suradnje između ECB-a i HNB-a kao dijela procesa pristupanja bankovnoj uniji. Uz jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) ona uključuje i jedinstveni sanacijski mehanizam (SRM), za što je Hrvatska također već odradila regulatorne pripreme. To se prije svega odnosi na one za prijenos sanacijskog fonda sa DAB-a na središnji fond pri Europskoj bankovnoj upravi (EBA)-i.

Banke koje su se pohvalile rezultatima uglavnom ističu kako je pregled ECB-a potvrdio njihovu financijsku stabilnost. U PBZ-u dodaju da je to i potvrda “adekvatnosti internih pravila i procedura u upravljanju rizicima”. “Stopa adekvatnosti kapitala od 16,4% u stresnim makroekonomskim uvjetima i nakon značajnih pretrpljenih šokova pokazuje izrazitu otpornost PBZ Grupe na neočekivane događaje u mjeri koja značajno premašuje regulatorne zahtjeve”.

Slično su svoje ocjene detaljnih provjera komentirali i u Ersteu, OTP-u i HPB-u. Predsjednik Uprave Erste banke Christoph Schoefboeck istaknuo je kako je ova potvrda stabilnosti hrvatskog bankarskog sustava ohrabrujuća i u kontekstu izazova s kojima se trenutačno suočava hrvatsko gospodarstvo.