Otkako je u velikom požaru teško oštećen, Vjesnikov neboder, jedan od simbola zagrebačkog industrijskog naslijeđa, postao je opasna prijetnja koja se nadvila nad jednom od najprometnijih gradskih arterija, Slavonskom avenijom. Statičari su brzo potvrdili da za zgradu visoku 67 metara nema spasa i da je obnova nemoguća, čime je započela utrka s vremenom za njezino sigurno uklanjanje. U javnosti i stručnim krugovima tjednima se vodila rasprava o dvije ključne opcije, a dilemu je u nekoliko navrata sažeo i potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Branko Bačić. Prva opcija bila je miniranje, brzo i vizualno dojmljivo rješenje koje bi problem riješilo u nekoliko sekundi, ali uz značajan rizik za okolne objekte. Druga, znatno suptilnija, bila je metoda strojnog uklanjanja, popularno nazvana “grickanje”. Iako je ministar Bačić potvrdio da se razmatraju sve mogućnosti, naglasio je kako brzina ne smije ići nauštrb sigurnosti građana i izvođača. Na koncu je upravo sigurnost prevagnula i odabrano je strojno rušenje.

potpisan ugovor

Imaju tri mjeseca: Izvođač će rušiti Vjesnik metodom ‘grickanja’

Takozvana metoda grickanja zapravo je proces dekonstrukcije u kojem se zgrada ne ruši odjednom, već se sustavno razgrađuje dio po dio, kat po kat. Ključnu ulogu u tom procesu imaju specijalizirani bageri s iznimno dugim hidrauličnim “rukama” (eng. high reach), na čijim se krajevima nalaze moćna hidraulična kliješta, drobilice ili škare. Ti strojevi, nalik divovskim grickalicama, doslovno odgrizaju komade armiranog betona i čelične konstrukcije, počevši od samog vrha zgrade pa sve do temelja. Za razliku od miniranja, koje stvara silovit udarni val i raspršuje krhotine, “grickanje” je precizan i potpuno kontroliran postupak. Svaki pokret stroja pomno je planiran, čime se omogućuje ne samo sigurno uklanjanje, već i sortiranje građevinskog otpada izravno na gradilištu, što olakšava kasniju reciklažu. Ovaj pristup, iako tehnički zahtjevan, postao je standard u razvijenim zemljama za uklanjanje visokih objekata u urbanim središtima, upravo zbog minimalnog utjecaja na okolinu.

Naravno, takva razina kontrole i sigurnosti ima svoju cijenu, i to ne samo financijsku. Dok bi miniranje Vjesnikova nebodera bilo gotovo u trenu, procjenjuje se da će proces “grickanja” trajati oko tri mjeseca. Cijena cijelog zahvata, koji je povjeren vinkovačkoj tvrtki Eurco, specijaliziranoj za složena rušenja, procjenjuje se na 5,2 do 5,3 milijuna eura bez PDV-a. Osim što je znatno sporiji i skuplji, ovaj postupak stvara i dugotrajnu buku te velike količine prašine, zbog čega je nužno neprestano polijevanje vodom kako bi se smanjio negativan utjecaj na kvalitetu zraka. No, prednosti su ipak ocijenjene važnijima. Izbjegava se rizik oštećenja okolnih zgrada u Vjesnikovu kompleksu koje ostaju u funkciji, kao i potencijalna opasnost za ključnu gradsku infrastrukturu. Sigurnost građana i imovine u ovom je slučaju stavljena na apsolutno prvo mjesto.

Odluka da se izbjegne eksplozija u srcu grada u skladu je s globalnim trendovima. U Francuskoj je, primjerice, nuklearna sigurnosna agencija ASN odobrila rušenje dvaju rashladnih tornjeva visokih 123 metra upravo metodom “grickanja” kako bi se smanjili rizici. Slično je bilo i prilikom rušenja stadiona Taylor Field u Kanadi, gdje se od miniranja odustalo zbog blizine stambenih naselja. Tamošnji izvođač, tvrtka Budget Demolition, koristila je bagere s dugim dohvatom za precizne rezove u konstrukciji, ali i napredno 3D modeliranje kako bi se predvidjelo i kontroliralo urušavanje. Ti primjeri pokazuju da je “grickanje” provjerena metoda za najzahtjevnije projekte, gdje pogreška nije opcija.

Nije bez rizika

Iako se smatra najsigurnijom opcijom, metoda strojnog rušenja nije u potpunosti lišena opasnosti, što potvrđuju i iskustva iz inozemstva. Izvješće britanske organizacije CROSS (Confidential Reporting on Structural Safety) detaljno opisuje slučaj rušenja dvaju nebodera od trinaest katova u Ujedinjenom Kraljevstvu 2009. godine. Izvođači su koristili bager s kliještima za beton, no tijekom radova na prvom neboderu došlo je do neočekivanog, progresivnog kolapsa donjih osam katova. Situacija se ponovila i na drugom neboderu, gdje se nakon uklanjanja samo nekoliko gornjih katova urušio čitav ugaoni dio zgrade. Istraga je pokazala da je uzrok bila skrivena strukturna slabost, odnosno nedostatak mehaničkih veza između podnih ploča i zidova. Ovaj slučaj služi kao ozbiljno upozorenje da je za uspješno “grickanje” ključno detaljno poznavanje konstrukcije zgrade koja se ruši.

Upravo zbog tih potencijalnih rizika, plan za uklanjanje Vjesnikova nebodera razrađen je do najsitnijih detalja. Projekt predviđa nekoliko faza. Radovi će započeti pripremnim radnjama koje uključuju skidanje staklene fasade i vanjskih oplata, posao za koji će biti angažirani industrijski alpinisti. Tek nakon što zgrada bude ogoljena do svog betonskog i čeličnog kostura, na scenu stupaju teški strojevi. Prvi cilj je u roku od trideset dana osigurati zgradu do te mjere da se može ponovno otvoriti ključni podvožnjak na Slavonskoj aveniji i normalizirati promet. Nakon toga slijedi metodično “grickanje” ostatka konstrukcije, kat po kat, sve dok od nekadašnjeg diva ne ostane samo hrpa materijala spremnog za reciklažu. Cijeli proces bit će pod neprestanim nadzorom stručnjaka kako bi se izbjegla bilo kakva nepredviđena situacija. Na kraju, odabir ove metode priča je o odgovornom upravljanju rizikom u složenom urbanom okruženju, gdje su sigurnost i promišljenost važniji od brzine i spektakla.