Hrvatski drvni sektor, doznalo se to na konferenciji koju je u petak organizirao Hrvatski drvni klaster na temu ugovora o raspodjeli drvne sirovine, godišnje država u prosjeku pomaže s nemalih 120 do 150 milijuna eura. Taj iznos razlika je u cijeni između tržišne i one koju sektor plaća Hrvatskim šumama, na temelju posebnog desetogodišnjeg programa definiranog tzv. Pismom razumijevanja, koje su 2017. zaključili Hrvatske šume i Udruženje drvno-prerađivačke industrije pri HGK. Spomenuti iznos varira ovisno o stanju i cijenama na tržištu, a širu sliku njegovog značaja za ovaj gospodarski sektor može se dobiti iz podataka o prihodima od prodaje Hrvatskih šuma (izvan grupe), koje je lani bilo na razini od oko 440 milijuna eura.

Taj model i ranije je izazivao reakcije i nezadovoljstvo unutar sektora, posebice dijela proizvođača koji su se razvijali nakon zaključenja Pisma razumijevanja i nisu imali dobre startne pozicije u raspodjeli sirovine, a nervoza postaje sve jača jer bi bez te neizravne potpore uskoro mogli ostati svi drvari.

Gubitak prava prijeti im dijelom zbog EK, koja propitkuje taj sustav potpore, ali i zbog isteka desetgodišnjeg roka primjene tog poticajnog programa. O tome kako će se od 1. siječnja 2028., nakon Pisma razumijevanja, raspodjeljivati vrijedna drvna sirovina drvari već sada žele pokrenuti razgovore. Dolazak novog predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Joška Radanovića, tek drugog dana po preuzimanju upravljanja državnom tvrtkom, dočekan je stoga pozitivnim znakom. Posljednjih godinu i pol, kako su istaknuli neki od predstavnika tvrtki iz drvnog sektora, osjećali su se kao da vode monolog, da nemaju sugovornika na drugoj strani.

“I Hrvatske šume nalaze se pod velikim pritiskom, pretrpljene su velike štete, pritišće nas i europska regulativa s tendencijama veće zaštite šuma. Sve to Hrvatske šume stavlja u nezahvalnu i zahtjevnu poziciju”, kazao je Radanović. Drvni sektor, iz kojeg konstantno ukazuju na problem manjka količina dostupnih po posebnim, nižim cijenama, od njega je u startu dobio jasnu poruku da na veće količine u budućnosti ne treba računati.

Model se ‘razvodnio’

“Nova šumskogospodarska osnova je u finalizaciji i bit će uskoro javno dostupna, ali možemo sa sigurnošću reći da ukupan etat (drvo predviđeno za sječi, op.a.) neće rasti. Štoviše, neke procjene rizika budućnosti predviđaju da će se ovakvi veliki događaji, zbog klimatskih promjena koje uzrokuju velike oluje i štete, događati i u budućnosti, što znači da s onim čime raspolažemo moramo raspolagati puno pametnije i razumnije”, poručio je Radanović, koji je do kraja odslušao govornike i panel rasprave na temu problematike raspodjele sirovina.

Postojeći model raspodjele 2,3 milijuna kubnih metara drvne sirovine za većinu u sektoru bio je dobra ideja, ali se nažalost ne ostvaruje onako kako je bio zamišljen. Po riječima Marija Vučka iz DI Slavonija, kroz proteklo vrijeme on se “razvodnio” i ne koristi se transparentno, a taj problem sve je izraženijih posljednjih nekoliko godina. Među ostalim, izostaju i kazne zbog nepridržavanja ugovora, kakve su bile u startu, kada su, primjerice, talijanskom poduzetniku Florijanu Hrvatske šume srezale ugovor s 15 na 11 tisuća kubnih metara, zbog toga što je prodao ispod tržišne cijene zalihe tvrtke DI Novoselec, nakon što ju je preuzeo 2018. Da se takva praksa zadržala, drvari smatraju da bi danas bilo dovoljno količine za tvrtke koje bilježe rast.

Sve glasnije se posljednjih godinu dana govori i o kvaliteti sirovine, što do sada nije bio tako izražen problem. On posebice muči “finaliste”, pa tako predstavnik grupacije Bjelin, čiji je vlasnik Darko Pervan i najveći ulagač u hrvatskom drvnom sektoru, kaže kako kvaliteta koja je trenutačno na raspolaganju nije zadovoljavajuća za one koji rade u visokom stupnju finalizacije. Po riječima Igora Dujića, čelnog čovjeka Bjelin Požege, toj grupaciji koja još prolazi i ozbiljno restrukturiranje i ide k proizvodnji s većom dodanom vrijednošću, bez sirovine koju ima ugovorenu s Hrvatskim šumama to neće ići kako je planirano. Za razliku od Pervanovih tvrtki, koje su po stečenim pravima najveći kupac sirovina od HŠ, jedini hrvatski ozbiljan proizvođač dizajnerskog namještaja Prostoria nema osigurane potrebne količine sirovine. Štoviše, predsjednica Uprave Prostorije Mirjana Vidaković Orečić kaže kako su od ugovorenih 1400 kubnih metara za 2025. dosad povukli tek 30 posto.

“Naravno da su cijene sirovine važne, ali o tome je čak nepotrebno razgovarati u trenutku kada se ne može osigurati dovoljno kvalitetne robe”, kazala je, zapitavši i zašto se licitira roba dok se nije, kako je to predviđeno, osiguralo kvalitetnu sirovinu za “finaliste” s ugovorima.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

I Bauwerk, koji je jak brend u proizvodnji visokokvalitetnog parketa, unatoč visokoj amortizaciji proizvodnje, većim plaćama i ostalim dobrim pokazateljima i izvrsnosti i dalje ima, kako smatra predsjednik Uprave Alen Mijoč, minorne ugovore.

Iako se razlikuju u stajalištima oko novog načina osiguranja drvne sirovine, a uvelike to ovisi i o stečenim pravima iz vremena prije Pisma razumijevanja na kojima je raspodjela bila temeljena, suglasni su da Vlada treba zaštititi gospodarstvo koje počiva na vrijednoj sirovini, izvozi, zapošljava u ruralnim nerazvijenim područjima. Postojeći model, kako je pokazala analiza Ekonomskog fakulteta u Rijeci, nije rezultirao postavljenim ciljevima po pitanju povećanja dodane vrijednosti, inovacija, produktivnosti i neto plaća, a i izvoz je pretežito realiziran u trupcima i poluproizvodima, što nije zadovoljavajuće.

No, za potpore, kazao je Goran Petranović iz RST Peleta, postoji opravdanost, s tim da je potrebno da ona bude proaktivna, dinamična i postavljena tako da vlasnike tjera da investiraju kako bi zaslužili određenu količinu. Petranović je predstavio i moguća unapređenja postojećeg sustava raspodjele, koja su u RST-u razvili s Ekonomskim fakultetom, a sukus je kroz kompenzacijske potpore u naredne dvije godine obuhvatiti i one koji nisu pokriveni postojećim sustavom raspodjele sirovine.

EU tržište stagnira

“Tražili smo rješenje koje ne zadire u prava postojećih kupaca, koje uzima u obzir i prihode HŠ-a, ali će onima koji su na tržištu i razvijaju se snažno nakon 2017. osigurati jednak tretman i pokriti im razliku u cijeni”, kazao je Petranović. Razliku bi se moglo pokriti sredstvima iz proračuna Ministarstva poljoprivrede, a procjena je da će za oko 750 kupaca prostornog i industrijskog drva biti potrebno 25 do najviše 30 milijuna eura.

Ono što je poduzetnicima u drvnoj industriji važno već sada jest da znaju na čemu su, jer je situacija u sektoru ionako neizvjesna, tržište EU već tri godine stagnira, a za planiranje poslovanja i novih investicija važno je hoće li moći i po kojim uvjetima doći do sirovine u narednih deset godina.

Ako će se u potpunosti liberalizirati tržište, mi ćemo se prilagoditi, ali u Francuskoj i Poljskoj nakon toga sektor je imao loše rezultate, kazao je Nicola Marini iz Florijana, poručivši da sve države štite ono što im je strateško, kao primjerice Njemačka autoindustriju. Sirovina je za svaku industriju ključna, pa kao što u moćnim EU državama nema ozbiljne automobilske ili vojne proizvodnje bez čeličana, tako je i za hrvatsku drvnu industriju najvažnije da ima vlastitu drvnu sirovinu.

Ono što prije samog otvaranja daljnjih razgovora o modelu rasprodaje drvne sirovine predstoji je prije svega zauzimanje stava države oko poslovanja i ciljeva HŠ – hoće li ubuduće prioritet biti samo ostvarivanje profita. Razgovore s predstavnicima struke o temi sirovine Radanović je najavio za sljedeću godinu, ali smatra da će u kreiranje daljnjih odnosa svakako biti potrebno i uključivanje resornog Ministarstva poljoprivrede i Vlade.