Posljednjih godina sve se više na Akademiji likovnih umjetnosti počinju primjenjivati nove tehnologije, posebice nakon pokretanja izbornog predmeta Umjetnost na raskrižju sa znanošću i tehnologijom. U sklopu predmeta studenti se upoznaju s umjetnicima i njihovim radovima koji se ostvaruju upravo korištenjem suvremenih tehnoloških i znanstvenih otkrića, tražeći same studente da u sklopu predmeta na razini ideje razviju vlastiti rad koristeći pritom mogućnosti novih tehnologija. 

Među njima je i umjetnik Antonio Kutleša, koji je u rujnu prošle godine diplomirao na Akademiji s izvrsnim uspjehom, u klasi profesorice Ines Krasić, a iste je godine s Juricom Mlinarcem, studentom povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pobijedio na natječaju A4 prvo izdanje, u sklopu kojeg su realizirali samostalnu izložbu u renomiranoj splitskoj Galeriji umjetnina; Antonio kao umjetnik koji je sam razvio vlastite metode koristeći 3D tehnologiju i Jurica kao kustos. 

Istraživanje raznih tehnika
Posljednjih godina tijekom diplomskog studija u proširenom polju medija grafike, Antonio je istraživao tehnike i izražajne mogućnosti prikazujući promatrane i/ili zamišljene sadržaje. Međutim, koliko god vješto uspije pritom postići privid trodimenzionalnosti, sjenčanjem ili nekom drugom metodom, prikaz na plohi papira ga je, kaže, ograničavao. 

Kloniranje ljudskih organa
"Javila se želja da dvodimenzionalni crtež postane trodimenzionalan. Vođen željom da crtež postane vidljiv sa svih strana, javila mi se ideja 'prevođenja' dvodimenzionalnog grafičkog crteža u trodimenzionalni objekt bez prethodnog oblikovanja samog predmeta u tradicionalnim kiparskim tehnikama. Proučavanje digitalnih tehnologija – 3D tehnologije, tehnologije trodimenzionalnog ispisa – omogućilo mi je pronalazak rješenja i definiranje optimalnih metoda i postupaka. Istovremeno, nastojeći pristupiti temi na razini forme, sama ideja projekta postala je zabavna igra transformacije crteža u plastični objekt koji je istovremeno i originalan crtež i njegova transformirana inačica", objašnjava nam Antonio. Njegov pobjednički rad prikazan u sklopu izložbe A4 sastoji se od dva dijela. Prikazuje samo istraživanje 3D tehnologije i njezine mogućnosti, ali ujedno prikazuje razmišljanja o uporabi i primjeni same tehnologije u području gdje je ostvarila najveći uspjeh.

"Mogućnost uzastopnog ispisa trodimenzionalnih objekata kod znanstvenika je probudila želju za stvaranjem modularnog ljudskog tijela. Dosad se ljudsko tijelo promatralo kao zatvoreni sustav unutar kojeg svaki organ mora 'ispravno' funkcionirati kako bi cijelo tijelo bilo 'ispravno'. Modularno tijelo svojim lako zamjenjivim elementima donosi novi pogled na ljudsko tijelo; na tijelo se više ne gleda kao na zatvorenu cjelinu već složeni sustav pojedinačnih elemenata koje možemo izmjenjivati.

Uočivši intenzivne intervencije kojima se ljudsko tijelo izlaže, nastojeći ga prilagoditi novim uvjetima, radom problematiziram granice samog postupka stvarajući trodimenzionalnu računalnu verziju tijela, čiji se elementi uz pomoć trodimenzionalnog ispisa mogu reproducirati kao fizički objekti te se lako primijeniti na stvarnom ljudskom tijelu. Stvaranje modularnog tijela, odnosno uzgoj potrebnih organa i njihova primjena na ljudima podrazumijeva dugogodišnje eksperimentiranje na ljudskim i životinjskim subjektima/objektima.

Da bih ukazao na dijaboličnost procesa koji se događaju u suvremenoj znanstveno-istraživačkoj praksi usmjerenoj na razne vrste 'reproduciranja' i kloniranja ljudskih i životinjskih organa i cjelina, u radu koristim marketinške strategije izbjegavanja negativnog publiciteta i kritike javne zajednice, a kako bi se zaobišli osjećaji empatije prema novostvorenom biću, izbjegavam direktan prikaz cjeline modificiranog čovjeka i 'uzgajam' samo pojedine elemente, zasebne organe, koje pakiram unutar estetski ugodne ambalaže, pretvarajući ih u privlačne proizvode-predmete.

Izabirući tako prikaz dijela 'skeleta bića' sastavljenog od različitih elemenata koji tek sklopljeni poprimaju humanoidni oblik, stvaram 'proizvode' s kojima se manje poistovjećujemo i time lakše prihvaćamo postupke korištene za njegovo stvaranje, posebno ako i mi sami imamo korist od njih", objašnjava nam detaljno Antonio.

Imitira kiparske tehnike
Izrada radova podrazumijeva korištenje različitih računalnih programa, od kojih mnogi nisu user friendly, od korisnika zahtijevaju dobro poznavanje cijelog programa prije nego li je u stanju išta smisleno proizvesti u samom programu. Rad u programima znatno su Antoniju olakšavali video tutoriali koji su ga, kaže, korak po korak učili kako se ispravno služiti samim programom.

Samu 3D tehnologiju koristi za "prevođenje" dvodimenzionalnog grafičkog crteža u trodimenzionalni objekt bez prethodnog oblikovanja samog predmeta u tradicionalnim kiparskim tehnikama.

"Nažalost, takvim postupkom ne možemo dobiti predmet identičan crtežu, već veoma sličnu kopiju samog crteža. Koristeći tradicionalne kiparske tehnike i materijale, kod izrade željenog predmeta moramo se prilagoditi mogućnostima i karakteristikama kiparskog materijala gubeći bitne značajke samog crteža/predloška. Razvoj 3D tehnologije ponudio je rješenje ovog problema. Sama tehnologija i dalje nije idealno rješenje problema.

Iako uz pomoć softvera za modeliranje možemo izraditi novi model koji je znatno vjerniji crtežu, i dalje se moramo prilagoditi mogućnostima virtualnog alata odnosno mogućnostima računalnog programa. Kao i kod tradicionalnih kiparskih tehnika, sam objekt nanovo moramo izmodelirati u računalnom programu koji imitira tradicionalne kiparske tehnike i materijale gubeći kvalitete crteža korištenog kao predložak. Međutim, tijekom dubljih istraživanja izdvojio sam dvije metode koje su mi omogućile da uspješno pretvorim crtež, odnosno grafički predložak u grafički objekt, a da pritom ne izgubim kvalitete crteža", navodi Antonio.