Šef socijaldemokrata Ivica Račan, kojem je nedavno dijagnosticiran karcinom, jedan je od petnaest hrvatskih zastupnika, koji su u posljednjih desetak godina koristili bolovanje, doznajemo u Uredu za opće poslove Sabora. To nije zato što su članovi parlamenta iznimno zdrava populacija, već znači da koriste rupe u zakonskoj regulativi koja im omogućava da u slučaju bolesti ili skrbi o bolesnom članu obitelji jednostavno ne prijave bolovanje i za navedeno razdoblje primaju punu plaću od barem dvanaestak tisuća kuna. Ako se pak odluče na bolovanje, naknada za mjesec u kojem su izbivali po aktualnoj regulativi umanjuje im se za čak tri do četiri puta, što je vjerojatno glavni razlog zašto se većina odlučuje prešutjeti bolest. Predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić, koja je zbog operacije na mozgu lani gotovo četiri mjeseca bila na bolovanju i primala 4200 kuna naknade, sprema se do ljeta u proceduru uputiti svoj prijedlog zakona po kojem bi zastupnici morali otvarati bolovanje, no na bolovanju bi dobivali veću naknadu nego danas.

Nema propisa
Naime, problem je u tome da nigdje nije točno propisano da zastupnici moraju uzeti bolovanje. Poput ostalih državnih dužnosnika, oni ne podliježu Zakonu o radu, već je njihovo radno pravo propisano Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika te kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike. ZOR propisuje da zaposlenik mora što prije obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad te u roku od tri dana dostaviti liječničku potvrdu. Takvo što zakon koji vrijedi za zastupnike uopće ne spominje pa ispada da bolovanje zapravo prijavljuju prema vlastitoj savjesti. Kolektivni ugovor propisuje da im u slučaju odlaska na bolovanje u trajanju do 42 dana pripada naknada od 85 posto od osnovne plaće. Budući da zastupnici podliježu odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ako im bolovanje traje više od 42 dana, mjesečni iznos naknade plaće ne može im iznositi više od 4257 kuna. U posljednjih pet godina na kraćem su bolovanju bili Zlatko Tomčić, Antun Peruško i Marija Bajt, a dulje od 42 dana, osim Ivice Račana i Đurđe Adlešić, na bolovanju je bio zastupnik Vice Vukov koji je teško stradao, okliznuvši se na saborske stube. Od kraja devedesetih bolovanje su u prijavili i HDZ-ovci Ivica Šutalo, Krunoslav Slabinac, Zdenka Babić-Petričević i Dario Vukić, još dva HSLS-ovca, Baltazar Jalšovec i Joško Kontić, potpredsjednik Sabora Mato Arlović, HKDU-ovac Marko Veselica te SNS-ovac Veselin Pejnović. Posebno “zdrave” godine bile su 2001., 2002. i 2005. godina tijekom kojih nijedan zastupnik nije otišao na bolovanje. Oni zastupnici koji s pojavom razloga za otvaranje bolovanja odluče to prijaviti poslodavcu uglavnom su zbunjeni kad doznaju da to i ne moraju učiniti. HNS-ovac Antun Kapraljević, primjerice, nakon boravka u bolnici zbog infarkta htio je prijaviti bolovanje, no nije uspio na vrijeme predati doznake. Predao ih je tek po izlasku iz bolnice, no tamo su mu kazali da zastupnici ne trebaju prijavljivati bolovanje, pa nije ni on, ne zamarajući se više s tim.

Slovenski model
Saborske službe na zahtjev Đurđe Adlešić upravo proučavaju iskustva i regulaciju drugih zemalja kad su u pitanju zastupnička bolovanja, a Hrvatska bi po svemu sudeći mogla preslikati slovenski model. Adlešić predlaže zakon prema kojem će zastupnici morati otvarati bolovanje, no uz regulaciju postotka plaće na bolovanju jer je umanjenje za duža bolovanja prema njezinu sudu nepravedno. “Nastojat ću do ljeta pripremiti izmjene zakona, no postoji mogućnost da se pitanje riješi i podzakonskim aktima, kaže Adlešić. I Slovenci su relativno nedavno mijenjali svoje zakona, pri čemu su mediji imali veliku ulogu jer su otkrili da njihovi zastupnici za bolovanje do trideset dana imaju pravo na cijelu plaću što je izazvalo zgražanje javnosti. Na prijedlog slovenske vlade parlament je prije dvije godine donio izmjene zakona prema kojem zastupnici za bolovanje do 30 dana dobivaju samo 80 posto plaće.