Jurgis Oniunas, osnivač prve hrvatske nezavisne kuće za preuzimanja i spajanja Ascendant Capital Advisors, tek je zaključio četvrt milijarde kuna vrijedne akvizicije HT-Combis i ABB-Exor, a već prognozira novih pet do šest velikih akvizicija do kraja godine. Entuzijazam ovom Njujorčaninu, koji u regiji živi dvadesetak godina i suprug je političarke Vesne Pusić, daje poboljšanje političke klime u Hrvatskoj. Do sada je sudjelovao u akvizicijama vrijednim 85 milijuna eura, a sada za hrvatske tvrtke traži partnere među 20-ak međunarodnih fondova od kojih je svaki vrijedan 200 do 300 milijuna eura.

Koje bi akvizicije ove godine mogle po vrijednosti konkurirati poslovima HT-Combisa i ABB-Exora?
Očekujem pet do šest velikih akvizicija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Neke će biti približno iste, a neke manje od ova dva posla. Za sada se vidi naznaka za još akvizicija po 10 do 20 milijuna eura i nekih od 50 milijuna eura. No isto tako se očekuje i niz manjih.

Tko su zainteresirani kupci?
U ovom trenutku interes pokazuju fondovi rizičnoga kapitala koji traže projekte između 10 i 20 milijuna eura, a ima i onih koje ciljaju na projekte od barem 25 milijuna eura. Ti veći poslovi su u Hrvatskoj rijetki, primjerice akvizicije kalibra prodaje Zagrebačke pivovare. No raste i zanimanje velikih međunarodnih kompanija.

Koje su glavne mete preuzimanja u Hrvatskoj?
Mnogo je privatnih tvrtki osnovanih početkom devedesetih koje su prerasle okvire hrvatskog tržišta. Njih vode inovativni, uporni i hrabri poduzetnici. Oni su ni iz čega izgradili tvrtke poput Combisa s prihodom 50 milijuna eura ili Exora sa 25 milijuna eura. No jedanput kad su prerasli domaće tržište, našli su se u međunarodnim vodama u kojima plivaju s velikim međunarodnim konkurentima. Druga su pravila igre, složenija, a njihovi konkurenti su često bolje organizirani i imaju pristup većem kapitalu. Oni sada traže strateške partnere. Za Hrvatske prilike to su vrlo velike kompanije. Combis posluje u regiji, a Exor ima tvrtke u devet zemalja i poslove u još barem toliko.

Tko je bio više zainteresiran za Combis, strateški kupac ili fondovi rizičnoga kapitala?
Iako je jedan veliki međunarodni fond bio zainteresiran, HT je predao bolju ponudu. Ne mogu komentirati o kojem je fondu riječ, ali mogu reći da su za Combis veliko zanimanje pokazivali međunarodni fondovi sa sjedištem u Budimpešti. Inače, Combis je zbog veličine transakcije iznad 20 milijuna eura bio posebno zanimljiv strateškim investitorima, a takvi su u pravilu spremni platiti više jer njima je izlazna strategija, odnosno računica, dugoročnija od fondova koji profit moraju okrenuti u tri do pet godina.

Je li bilo više interesenata i za Exor?
Da, ali smo relativno brzo ušli u ekskluzivne razgovore zbog dobre sinergije s ABB-om. ABB je s njima surađivao na nizu tržišta. Ljudi se poznaju. To je jako lijepa međunarodna, ali i hrvatska priča. Većinom su to FER-ovci koji su izašli iz Končara i sada se na neki način opet ujedinjuju u jednu tvrtku i postat će dio svjetskog centra za usluge koje će pokrenuti ABB.

Što je u posljednje vrijeme pobudilo zanimanje stranoga kapitala za Hrvatsku?
Kada je postalo izvjesno da će Hrvatska u kratko vrijeme ući u EU, svi fondovi rizičnoga kapitala koji joj gravitiraju počeli su tražiti investicije. Vani se prepoznalo da otvaramo i zatvaramo poglavlja jer godinama je Hrvatska imala dva poglavlja otvorena i zatvorena. Također je dugo vremena Slovenija blokirala neka poglavlja, pa čim ih je ona odblokirala, to je snažno utjecalo na investitore. Primjerice, u analizi Erste banke rizična stopa na kapital je nakon toga pala sa 7,5 na 7 posto. To je objektivan pokazatelj da je Hrvatska istinski počela činiti pomake prema članstvu u EU. Sada investitori imaju dojam da će Hrvatska u EU ući 2012. ili 2013. godine. To je privuklo fondove.

Je li borba protiv korupcije utjecala na smanjenje rizika poslovanja u Hrvatskoj?
To je jako važno pitanje i Hrvatska u vezi s tim mora još dosta napraviti. Sve što se sada događa je pomalo površinski. To su očite stvari, ali ispod toga još stoji velik administrativni aparat koji koči investicije. Sudstvo nije riješeno. Pravo na brzo suđenje i zaštita privatnog vlasništva temelji su za uspješno ulaganje i napredak, a to u Hrvatskoj ne postoji. Primjerice, imate li klijenta i on kaže da vam neće platiti i poruči da ga tužite, a vi morate platiti proces, PDV, znači sve, a znadete da na sudu to ne možete riješiti ispod pet godina, onda je to problem. To nije sudstvo. Dok se to ne riješi, nećemo imati puno velikih investicija niti “greenfield” investicije.

inovativan model

Superbakterije sve su veća prijetnja, a hrvatski znanstvenici nude novo rješenje

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije

Isplati li se onda investicija u Dok-ingov električni auto?
Vjekoslav Majetić je vrhunski inovator i ima odličan projekt, ali treba međunarodnog partnera. Nije stvar samo u proizvodnji, već za uspjeh treba imati kvalitetan distribucijski sustav i marketing koji je spreman nositi se sa svim postojećom automobilskim kućama jer one su istinski konkurenti ovom projektu. Znači, to mora biti svjetska priča jer ne može se graditi nekoliko stotina automobila za entuzijaste. U automobilskoj industriji važna je ekonomija veličine.

Što će najviše potaknuti rast vrijednosti kompanija u Hrvatskoj kad postanemo članica EU?
Možemo komparirati kako analitičari procjenjuju vrijednost poduzeća na burzi. Uzmemo li za primjer analizu Telekoma Austrije i T-HT-a, vidjet ćemo da oni za osnovi analize koriste bezrizičnu kamatnu stopu u Austriji i Hrvatskoj. Iako je T-HT u osnovi bolja tvrtka, jer raste i ima mnogo gotovine, osnovna kamata stopa za austrijske tvrtke je 4 posto, a za hrvatske 7 posto. Zato je po toj analizi cijena kapitala T-HT-a 13 posto, a Telekom Austrije 7 posto. To odmah na početku Telekom Austrije čini vrednijom kompanijom iako njezini osnovni poslovni pokazatelji ne ukazuju na živost koju ima T-HT. Drugim riječima, u Austriji je mnogo manji politički i poslovni rizik. Nitko ne kaže da su uvjeti za poslovanje bolji, ali je rizik koji prepoznaju ulagači i te kako manji.

Koliko nelikvidnost ruši cijenu hrvatskim tvrtkama?
Nelikvidnost smanjuje vrijednost tvrtkama na vrlo tehnički način. Procijenimo li tvrtku na temelju analize prema prognozi mogućnosti budućega generiranja profita, njezinu će nam cijenu na kraju umanjiti za iznos dugova te dodatno za koliko su financijski savjetnici spremni otpisati dugove iznad primjerice 120 dana. Znači, sve što tvrtka nije platila svojim dobavljačima dulje od 120 dana savjetnici mogu upisati u dugove i oduzeti od cijene tvrtke koju su spremni platiti. U Hrvatskoj je to, nažalost, realnost. Tvrtke se moraju zaduživati više, ako uopće mogu, kako bi financirale poslovanje.

Koji su sektori zanimljivi za ulaganja u ovoj i idućoj godini?
Neko je vrijeme išlo tako da su se ulagači fokusirali na sektore, ali to danas više nije tako. Primjerice, svi su jedno vrijeme kupovali veledrogerije. Ušao je Phoenix u Farmaciju, Anzag u Oktal Pharmu. Celesio je bio zainteresiran za Mediku i sve investicije su išle u samo jedan sektor. No nisam primijetio da je tako sada i da su svi usmjereni na određeni sektor. IT sektor je zanimljiv jer je jako fragmentiran i mislim da će sada ući u konsolidaciju. Combis će zasigurno pokrenuti druge slične poslove. Ima mnogo sektora u kojima imamo jake ili znatne regionalne igrače, ali su na europskoj razini premali. Vjerujem da će ili jedan konsolidator doći i kupnjom ih okrupnjeti, ili te tvrtke same moraju napraviti nešto slično kroz internu konsolidaciju. Tu ima mnogo takvih sektora. Primjerice, to je u maloprodaji, u raznim uslužnim djelatnostima poput održavanja zgrada jer su većinom ili strane tvrtke ili su male.

Iz kojih centara su fondovi zainteresirani za ulaganja u Hrvatsku?
Ni jedan takav fond nije lociran u Hrvatskoj, već su to uglavnom regionalni fondovi sa sjedištem u Budimpešti, Pragu, Beču, Londonu i Parizu. Najaktivniji su oni iz Budimpešte. U pravilu su to američki fondovi s lokalnim operacijama. Kada je Warburg Pinckus preuzimao Net.hr, radili smo s njihovim uredom u Londonu, a u posljednje vrijeme mnogo radimo s fondovima iz Pariza. Nema pravila.

Kolika je ponuda kapitala?
Kapitala ima više nego projekata u Hrvatskoj. Svaki od tih fondova ima 200 do 300 milijuna eura kapitala, a glavni problem im je pronaći dobre projekte. Takvih je fondova minimalno dvadesetak. No to je osjetljivo procjenjivati. Možemo, naime, reći da Hrvatskoj gravitiraju milijarde eura kapitala, ali pitanje je je li to realno s obzirom na situaciju.

Idući val ulaganja

U idućem valu očekuju se infrastrukturni fondovi. Koliki je njihov interes?
Kad Hrvatska uđe u EU, bit će dosta infrastrukturnih projekata, vjerujem posebno gradnje i modernizacije transportnih koridora, uključujući željeznice. Najviše će profitirati građevinske tvrtke, ali i specijalizirane tvrtke poput ABB-Exora koje će raditi na automatizaciji te infrastrukture. To je prilika i za energetiku. Govorimo o projektima koji će iznositi milijarde eura i dosta je takvih fondova. Primjerice, austrijski Strabag gotovo cijelo poslovanje u istočnoj Europi gradi upravo na tim fondovima.Hrvatske tvrtke mogu sada čekati, ali jedanput kad ti projekti dođu, mogu ih, primjerice, preuzeti tvrtke poput Strabaga koji je također lokalna, europska tvrtka. Ključno je pitanje tko će biti jači. Nakon akvizicije ABB-Exor nastala je tvrtka koja je sada najjača u svom segmentu na hrvatskom tržištu. Možda će neki konkurenti doći i pokušati im parirati, ali oni sad imaju mnogo snažniju poziciju. Međutim, ima hrvatskih tvrtki koje nemaju snažnog partnera.