S početkom 2019. na snagu će stupiti i novi zakon o minimalnoj plaći za čiji je prijedlog u petak otvorena javna rasprava.

Među važnijim promjenama je ukidanje ove godine uvedene olakšice, tj. prava na umanjenje osnovice za obračun doprinosa za 50%, s tim da će ga poslodavci još dogodine moći koristiti u istom opsegu. Postupno ukidanje predviđa smanjenje umanjenja osnovice za 25% u 2020. Zajedno s paketom poreznog rasterećenja, 2020. bi se trošak rada za ciljanu skupinu radnika mogao povećati za oko 4% (2021. za oko 7%).

Spomenuta olakšica nije opravdala očekivane učinke, a osim poremećaja koje je izazvala njezino preispitivanje u Vladi objašnjavaju i Programom mjera za zadržavanje radnika.

Te će mjere potpore poslodavcima biti dostupne od početka 2019., kažu, a cilj im je održati razinu ulaganja u poduzećima neovisno o povećanim troškovima rada. Za razliku od olakšice, promjena definicije minimalne plaće se, prema Vladi, pokazala svrsishodnom. U nju se od ove godine više ne ubrajaju povećanja koja radniku pripadaju za noćni rad i rad nedjeljom ili blagdanom, što omogućuje veća primanja onima s najnižim plaćama. Stoga je ta definicija zadržana.

U Vladi kažu kako Zakon ima za cilj da minimalna plaća, koja danas iznosi 3440 kuna bruto, a prima je više od 40.000 ljudi, bude "socijalno zaštitni instrument održavanja egzistencijskog minimuma čiji se udio u prosječnoj plaći treba postepeno povećavati". U utvrđivanju minimalne plaće ubuduće će se resorni ministar, ali i stručno povjerenstvo koje će se osnovati, voditi s više parametara. Ona će se po novom određivati najkasnije do 31. listopada za iduću godinu.

Iako se iz sindikata ponovno čuju zahtjevi za dodatnim povećanjem minimalca, u Vladi tvrde da bi zbog i dalje niske konkurentnosti u pojedinim granama to moglo prouzrokovati financijske poteškoće, kao i mikro poslodavcima ili 'samozaposlenim' poduzetnicima početnicima.  Na njih pak cilja i prijedlog da, ako nemaju drugih zaposlenih, nisu obvezni sami sebi isplaćivati zakonski utvrđen iznos minimalne plaće.