Više od 15 izmjena i promjena prošao je Zakon o državnom poljoprivrednom zemljištu. Sve te promjene, kojima više gotovo nitko ne zna stvarni broj, napravljene su, barem deklarativno, s ciljem stavljanja u funkcije državne poljoprivredne zemlje. No, po tom pitanju se niti dan-danas nije daleko došlo, a i neće sve dok država jasno ne odredi što konkretno želi od svog zemljišta i poljoprivredne politike, poručuju sugovornici emisije Agro debata Poslovnog TV-a.

Dio kartela

Poznati proizvođač lijekova dobio milijunsku kaznu, 12 godina radio nezakonite stvari

Relativno novi ministar David Vlajčić iz redova Domovinskog pokreta taj je problem odlučio ponovno staviti na dnevni red te riješiti gorući problem domaće poljoprivredne proizvodnje. Nedavno je osnovano i Povjerenstvo koje bi trebalo iznjedriti novo rješenje. Hoće li ono ovaj put biti bolje, u ovom je trenutku, kažu sugovornici Miroslava Kuskunovića, voditelja Agro debate, nemoguće reći. No, poručuju da će dati sve od sebe da politika čuje njihov glas.

Zemlja za političke poene

“Iskustvo stečeno posljednjih 20 godina govori nam da u Hrvatskoj nema snažne odluke i interesa za poljoprivrednom politikom. Također, ta ista politika pokazala je veliko nerazumijevanje prema tome kako staviti u funkciju državno poljoprivredno zemljište”, poručuje Blaženka Mičević, suvlasnica i direktorica tvrtke Agrodet, ističući da su posljedice itekako vidljive.

“Potičemo proizvodnju više od 200 različitih poljoprivrednih kultura te imamo više od 160 tisuća poljoprivrednih gospodarstava što rezultira fragmentiranošću proizvodnje”, upozorava. Nerealno veliki broj poljoprivrednih gospodarstava stvara veliki pritisak na državno poljoprivredno zemljište, objašnjava. Da bi stvar bila apsurdnija, tek deset posto od navedenog broja gospodarstva nešto i proizvodi.

Najpopularniji model

Hrvati najviše kupuju ovu marku auta: U ovih pola godine prodano više vozila nego lani u isto doba

“Razna istraživanja pokazuju da se tek deset posto od 160 tisuća poljoprivrednih gospodarstava stvarno bavi poljoprivrednom proizvodnjom, iako točnih podataka nemamo jer institucije te podatke ne dijele. Dakle, pretpostavljamo da u Hrvatskoj imamo 100 tisuća poljoprivrednih gospodarstava koja ne proizvode i ne ostvaruju prihod. Jasno je da onda nemaju ni kapital za kupnju ili najam privatnog zemljišta”, kaže Mičević.

Kako je riječ o velikoj skupini, ona, logično, stvara i veliki politički pritisak. “Država im želi pomoći pa se posljedično kriteriji za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta smanjuju kako bi imali temelj za prijavu na potpore. To je potpuno pogrešna politika”, poručuje direktorica tvrtke Agrodet.

S njom se slaže i Zvjezdana Blažić, stručnjakinja za prehrambenu industriju i poljoprivredu te konzultantica Geja savjetovanja. “Osnovno strateško pitanje je što država zapravo želi od poljoprivrednog zemljišta. Želi li proizvodnju ili na njega gleda kao na socijalu ili političku kategoriju”, upozorava Blažić, podsjećajući da smo si kroz strategije zacrtali da ćemo proizvoditi poljoprivredne proizvode u vrijednosti od četiri milijarde eura, dok trenutačno proizvodimo manje od tri milijarde. Poručuje da se i kroz silne izmjene i promjene Zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu ništa suštinski nije mijenjalo. “Mijenjalo se jedino to tko će donositi odluku o njegovu zakupu”, kaže Blažić.

Sporazum o TikToku

Trump odredio kada će održati pregovore s Kinom: ‘Gotovo imamo dogovor’

Raspolaganje zemljom ključnom za proizvodnju hrane tako je do danas prošlo više razina. Odluku u zakupu donosile su županije, Agencija za poljoprivredno zemljište te, trenutačno, jedinice lokalne samouprave (JLS). Ministar Vlajčić najavljuje da bi ta ovlast ponovno mogla biti prepuštana županijama jer su se općine i gradovi, koji bi trebali imati najbolji uvid u stanje na terenu, pokazali nedorasli zadatku koji im je povjeren. Od 2018., kada im je dana ovlast da provode natječaje i dodjeljuju državnu poljoprivredu zemlju, do danas, još uvijek nisu raspisani svi natječaji.

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke

DIZAJN BUDUĆNOSTI

Tko su mladi dizajneri koji će promijeniti lice Hrvatske?

Ovakva situacija ne čudi Blaženku Mičević koja napominje da JLS-i suštinski ne donose odluke gotovo ni o čemu, osim o maksimalnoj površini koja se može dodijeliti, a ta im se odgovornost, ističe, nije smjela dati. Na svaki natječaj koji raspišu suglasnost mora dati Ministarstvo poljoprivrede, objašnjava upozoravajući pritom i na činjenicu da na terenu vlada pravi kaos.

“Stanje katastra i zemljišnih knjiga potpuno je neusklađeno”, navodi. Primjerice, gotovo 50 posto zemljišta koje je upisano kao poljoprivredno nije pogodno za poljoprivrednu proizvodnju. Na Velebitu je 300 hektara upisano kao pašnjak, a nije pogodno za ispašu. Zemljišta koja su upisana kao oranice, a koja se ne mogu koristiti za tu svrhu je 200 hektara, nabraja probleme Mičević, ističući da još uvijek ne znamo koliko točno poljoprivredne zemlje imamo. Svaki izvor govori drukčije, a prema ARKOD-u, njega je 1,16 milijuna hektara. “Dodatno zabrinjava činjenica da na temelju tih podataka, u koje se ne možemo u potpunosti pouzdati, donosimo strategije i poljoprivredne politike”, upozorava.

Na sve će te probleme upozoriti Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) kroz svoju Udrugu prehrambene industrije i poljoprivrede, koji su dio Povjerenstva za izradu novog zakona koji je oformio ministar Vlajčić.

Bez jasnih kriterija

Matija Brlošić, član Upravnog vijeća HPK-a, kaže da su inzistirali na tome da 50 posto članova Povjerenstva budu poljoprivredni proizvođači, no nadležni ih nisu poslušali. Većinu, 80 posto, čine stručne službe, navodi. Kaže i da od 2015., kada su izdani ugovori o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta, nismo daleko stigli. Dodaje i da će novi zakon teško zadovoljiti sve zainteresirane.

“Zagovaramo i zastupamo stav da bi državno poljoprivredno zemljište trebali dobiti oni koji proizvode i kojima je to osnovna djelatnost”, ističe Brlošić, koji pozdravlja najavu da bi se dodjela zemlje mogla vratiti na županijsku razinu. “U općinama i gradovima po tom pitanju trenutačno vlada rat. U općinama svatko ima određena poznanstva te se zemlja dodjeljuje bez jasnih kriterija”, kaže Brlošić dok Mičević upozorava da praktički pa nemamo sustav kontrole korištenja državne zemlje, zbog čega dobrim dijelom, na terenu vlada pravi nered.

Na tragu zahtjeva HPK bit će i oni HUP-ove Udruge. “Analiza koju smo napravili kaže da bi fokus dodjele državne zemlje trebao biti na proizvodnji i da bi se ona trebala konkretnije bodovati. Inzistirat ćemo i na produljenju ugovora o privremenom korištenju te promjeni odredbi o maksimalnoj površini”, kaže Josipa Filaković, direktorica HUP- Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede.