Utrostručenje veleprodajnih cijena energije u proteklih godinu dana dovelo je do velikih poremećaja u čitavom lancu, od samih proizvođača, trgovaca, regulatora pa sve do krajnjih potrošača, posebice tvrtki i institucija jer su sama kućanstva uglavnom zaštićena reguliranim cijenama koje su porasle tek za oko trećinu.

Kako bi se tržište, posebno električne energije, koliko toliko stabiliziralo, EU je prije koji mjesec donijela direktivu o maksimalnim cijenama koje su pretočene u nacionalno zakonodavstvo.

Okolišno štetna mjera
Tako je i u Hrvatskoj prije 15-ak dana na snagu stupila Uredba o Zakonu o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena električne energije kojoj je namjera do sredine godine ograničiti ekstrazaradu proizvođača električne energije koji nisu u sustavu poticaja HROTE-a na maksimalno 180 eura/MWh.

Uredba se tiče nepoticane proizvodnje iz vjetroelektrana, solara (solarna toplinska i fotonaponska energija), geotermalnih elektrana, hidroelektrana bez akumulacije, proizvodnje iz biomase osim biometana, otpada, nuklearne energije, lignita, naftnih derivata i treseta. Osim proizvođačima, Uredba zaradu ograničava opskrbljivačima, trgovcima, posrednicima i agregatorima, a obuhvaća veleprodajno tržište i bilateralno trgovanje.

U javnosti je stvoren dojam da je to potez države koji će ekstraprofiterima izbiti zaradu iz ruku, jer je u prošloj godini značajan broj proizvođača, prema proizvodnoj snazi njih čak trećina ili oko 690 MW, izašao iz sustava poticaja HROTE-a i sklopio ugovore s trgovcima ili opskrbljivačima na tržišnoj osnovi.

No, kako upozoravaju s Energetike.net, već sada se pokazuje problematičnost hrvatske Uredbe kad je riječ o proizvođačima iz bioplinskih postrojenja, koje bi ovaj propis lako mogao gurnuti preko ruba, odnosno postrojenja bi im mogla prestati s radom jer je proizvodnja uz takav porez posve neodrživa.

Ključan potez koji je mnoge gurnuo u neisplativost je činjenica da je Ministarstvo poljoprivrede donijelo mjeru ruralnog razvoja koja je u najmanju ruku okolišno izrazito štetna, jer potiče emisije iz poljoprivrede. Kako bi nekako rješavalo skupoću mineralnih gnojiva i pomoglo stočarima, to Ministarstvo je odredilo da će poticati poljoprivredne proizvođače da gnojevku i stajnik, a koje su inače osnovna sirovina bioplinskim postrojenjima, bacaju na njive.

Ekološki prihvatljiva i zdravstveno sigurnija varijanta gnojiva je visokokvalitetni digestat, koji je proizvod bioplinskih postrojenja. Seljaci su do mjere MP-a uz simbolične sume troška prijevoza gnojevku i stajnjak predavali bioplinašima, no odjednom to je postalo skupa sirovina čija cijena je lani porasla na 100 kn/t.

Ukalkulira li se tome i veći trošak prijevoza, te izuzetno poskupljenje energetskih kultura koje su dodatna sirovina, bioplinska postrojenja su izračunala da su im sirovine porasle 100%, a u minimalnom plusu su s cijenom proizvodnje energije od 280 eura/MWh. Oni koji dobivaju 170 eura/MWh u sustavu poticaja pokrivaju se nekako iz drugih djelatnosti, što je dugoročno teže održivo.

Šok već u prosincu
Iako je bilo poznato od listopada da će se ići s tom regulativom, bioplinaši su u prosincu ostali zatečeni objavom uredbe jer nije bilo jasno odnosi li se ona na bioplin ili ne, jer u njoj stoji da je biometan izuzetak.

No biometana nema bez bioplina, a biometan iz bioplina ne proizvodi ni jedno hrvatsko postrojenje, već ga koristi za proizvodnju električne i toplinske energije. Jedan od članova Udruženja proizvođača bioplina tražio je i dobio mišljenje MINGOR-a da će se Uredba ticati i njih, dok informacije iz HGK kažu da je bioplin izuzet.

Stoga za sada nije jasno radi li se o nesporazumu ili o novoj strategiji. Iz tog energetskog sektora ističu da EU regule koje je Hrvatska prepisala daju zemljama fleksibilnost da je prilagode svojim potrebama, što Hrvatska nije napravila te da je intencije Uredbe Vijeća EU ograničavanje ekstraprofita tamo gdje on postoji, a ne “kažnjavanje” svih.