Prilično umirujuće zvučale su ovog tjedna riječi ministra Primorca na Liderovom Financijskom forumu, nakon cijele tirade snebivanja u javnosti, pa i ogorčenja Trumpovim carinama, što je ušlo u uho kao pojam kojem se sad već predviđa sigurno mjesto u povijesnim udžbenicima, otprilike kao Trumanovim jajima.
Od bijesa do straha, oko za oko, Europa će pripremiti odgovor, ma treba im odbrusiti isto kao Kina, žestilo se na sve strane, svašta se tu moglo čuti. Iako nije preskočio upozorenje da bi samo netko prilično neoprezan zanemario moguće posljedice, najviše je odjeknuo dio kad ministar kaže da će carine ipak najviše osjetiti – američki potrošači.
Pa logično, kad ohladimo cijeli slučaj od strasti i emocija, hrvatski proizvod, ovaj ili onaj, prodavat će se i dalje, samo po 20 posto višoj cijeni nego do sada. Ili čak i 10 posto manje, jer vidimo da Trump malo-malo reterira. Udar? Svakako, ali razmislite što ste sami i bez carina prije nekoliko godina plaćali 20, i ne samo 20 posto jeftinije nego sada. I? Kupujete li i dalje? Pa uglavnom da.
Ako je kvalitetna i ako za njom postoji potražnja, roba će i za petinu višu cijenu naći put do kupca. Zanimljiv je u tom smislu bio i ovotjedni panel na jednoj drugoj konferenciji u kojem su se “cloudovci” klapski upirali opjevati sve prednosti poslovanja u Americi u odnosu na staru, zakržljalu, biznisu nesklonu, prebirokratiziranu i kakvu već sve ne Europu koja si je, eto, sama kriva što zaostaje, gubi trku (s kim?), umire i tako dalje.
Otprilike, s one strane Atlantika dovoljno se pojaviti s bilo kakvom idejom, zapucketaš prstima i lova se zavrti kao na kolu sreće, samo kažeš “stop” i eto te već sutra u scenama iz Dinastije. Pa ako je sve baš tako lako i idealno, otkud onda Trump kao spasitelj u Bijeloj kući? Čemu parada s carinama? I kako to da takva sila ima vanjskotrgovinski deficit s tom jadnom, raspadnutom Europom? “Ma ima, ali u robama”, stiže nam odgovor u gotovo sažaljujućem tonu, kao da je u pitanju nešto bezvrijedno. “Kad se gleda ukupno, dakle s uslugama, Amerika je daleko ispred”. Bravo za nju, ali čekajte…
Ako je to dobar put, zašto onda sebi zamjeramo gospodarstvo oslonjeno na uslužne djelatnosti? Udri onda po neproizvodnom IT-u i turizmu, ostalo gasi. Šalu na stranu, na čemu je Amerika ono podigla svoju moć i uzdigla se do statusa svjetske sile broj 1? Uslugama ili proizvodnji, Hollywoodu ili industriji u svim njenim oblicima, zasnovanoj na vrhunskoj, drugima nedohvatljivoj tehnologiji? Jesu li veća stvar čipovi ili Facebook? Logično mi ipak zvuči i ono da će svatko mudar razraditi scenarije A, B i C, pa i više njih, i dočekati spreman vrijeme kad se rezultati Trumpovog zaokreta, kakav god on bio, uistinu počnu izravno ili neizravno osjećati.
Kraj globalne trgovine? Kad malo razmislite, Trump je samo dodatno potiče ne samo carinama već nepouzdanošću, podsjetivši nas na onu staru: nikad sva jaja u istu košaru. Istu lekciju ponijeli su 2022. i oni koji su glavninu poslova imali – s Rusijom. U cijelom kaosu, jedna je stvar ohrabrujuća kad je Hrvatska u pitanju. Gotovo svi ključni pokazatelji, vidjeli smo u grafikonima guvernera Vujčića na Liderovoj konferenciji, izuzev inflacije, pokazuju znakove zdrave, rastuće ekonomije.
O strukturi koja nije najsretnija već bismo mogli i trebali razgovarati, pa sad opet dolazi do izražaja važnost samodostatnosti u hrani i energetici. Ali kakva bi tek panika u situaciji prijeteće krize, moguće i globalne recesije, trebala loviti one čije su brojke daleko od hrvatskih? Mi smo stari paničari, mada je i to razumljivo, uzmemo li u obzir iskustvo svjetske krize 2008. i rekordno dug period oporavka od nje. Sada smo, srećom, u boljoj poziciji, a da su članstvo u EU, pa i eurozona, i ovaj put određeni štit od goreg scenarija pokazuju i stope od 31% carina Švicarskoj ili, pazite sad, 37% Srbiji. Nakon cijele one euforije zbog trijumfa nad Harris…
