Klimatske promjene i uništavanje okoliša prijetnja su egzistenciji Europe i svijeta te je Europska komisija (EK) za borbu protiv tih izazova osmislila tzv. Europski zeleni plan kao strategije za postizanje održivosti gospodarstva u Europske unije (EU).

Ciljevi toga plana su da do 2050. u EU nema više neto emisija stakleničkih plinova, da gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa te da u svemu tome ni jedna osoba ni jedna regija nisu zapostavljene. Kako ističu iz same EK, to se planira postići pretvaranjem klimatskih i ekoloških izazova u prilike u svim područjima politike i osiguravanjem pravedne i uključive tranzicije.

Europa je uvelike ovisna o uvozu gotovo svih energenata, posebice nafte i plina, te je jasno zašto je upravo EU globalni predvodnik zagovaranja obnovljivih izvora energije i energetske tranzicije. Procjene su da EU uveze godišnje više od 53% ukupnih potreba za energijom, ponajviše nafte i plina, a za što plati oko 250 milijardi eura.

Iako je u EU “zelena agenda” već dugo vremena top tema, od strategije 20-20-20 pa svih koje su slijedile, s prošlogodišnjim izborom nove Europske komisije kojoj je na čelu Ursula von der Leyen, a povjerenica za energetiku je Kadri Simson iz Estonije, čitava energetska perspektiva EU je dignuta na jedan novi, puno viši nivo.

Švedska i Finska prednjače

Porast udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2007. do 2018. u EU velikim dijelom odražava širenje triju obnovljivih izvora energije u cijelom EU, ponajprije energije vjetra, ali i solarne energije te krutih biogoriva (uključujući obnovljivi otpad).

Energija vjetra 2017. po prvi je put zamijenila hidroenergiju kao najveći obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije u EU-28. Naime, količina električne energije proizvedene iz hidroenergije bila je relativno slična razini zabilježenoj desetljeće ranije. S druge strane, količina električne energije proizvedene u EU-28 iz solarne energije te u vjetroturbinama 2017. bila je za 31,6% odnosno 3,5 puta veća od razine zabilježene 2007.

Zbog toga je 2017. udio energije vjetra i solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije porastao na 37,2%, odnosno 12,3%. Količina električne energije proizvedene iz solarne energije dramatično se povećala – 2007. proizvedeno je samo 3,8 TWh, 2008. prestigla je geotermalnu energiju, a 2017. dosegnula je razinu od 119,5 TWh.

Tijekom tog desetogodišnjeg razdoblja udio solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene u EU-28 iz obnovljivih izvora energije porastao je s 0,7% na 12,3%. Zabilježene su znatne razlike između država članica EU-a.

U Austriji (72,2%), Švedskoj (65,9%) i Danskoj (60,4%) najmanje su tri petine ukupne potrošene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (uglavnom je riječ o hidroenergiji i krutim biogorivima), dok je u Portugalu (54,2%) i Latviji (54,4%) više od polovine upotrijebljene električne energije bilo iz obnovljivih izvora energije.

S druge strane, u Cipru, Mađarskoj, Luksemburgu i Malti udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora bio je manji od 10%.

Gotovo svaka treća zemlja u EU već je dosegnula obvezujuće ciljeve ili ih je premašila. Pored Hrvatske, u toj su skupini Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Cipar, Finska i Švedska. Daleko najveći udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji bilježila je u 2018. Švedska, od 54,6%. Slijede Finska sa 41,2%, Latvija sa 40,3%, Danska s 36,1% i Austrija s 33,4%. Najniži je udio imala Nizozemska, od svega 7,4%. Na dnu ljestvice s udjelom obnovljivih izvora manjim od 10% nalaze se Malta s 8%, Luksemburg s 9,1% i Belgija s 9,4%.

Problem zgrada

Situacija oko korone virusa koja je gotovo u potpunosti zaustavilo europsku ekonomiju, a oporavak će biti težak i dugotrajan, donio dodatni zamah energetskoj tranziciji kao alatu izlaska iz krize. S ciljem pokretanja gospodarstva nakon pandemije Covid-19, Europska komisija ponudila je plan za oporavak u iznosu od 750 milijardi eura, od čega se minimalno 30% mora utrošiti na klimatsku zaštitu i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Kako bi imale pristup ovom fondu za oporavak, države članice EU moraju pripremiti planove oporavka u okviru svojih nacionalnih programa reformi koji trebaju sadržavati prioritete ulaganja i reformi, te ih dostaviti do travnja 2021.

Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske ističe da bi se stoga i Hrvatska u svojem planu oporavka trebala usredotočiti na aktivnosti kojima može ponovno pokrenuto gospodarstvo, i to na održivim temeljima, te se približiti ugljičnoj neutralnosti.

U Hrvatskoj je bilo mnogo rasprave na koji način bi se moglo najviše doprinijeti traženoj ugljičnoj neutralnosti, naravno uz najveći nacionalni gospodarski benefit za samu Hrvatsku. Naravno da se radi o setu mjera i programa, ali nekako se u fokus nametnula energetska obnova zgrada.

Problem zgrada dobro je poznat i često analiziran na području EU gdje je trenutno otprilike 75% građevinskog fonda energetski neučinkovito, no gotovo 80% današnjih zgrada i dalje će biti u upotrebi 2050. To je ogroman izazov, ali i prilika. Poznato je i da su zgrade u Hrvatskoj najčešće loše održavane i često neadekvatno građene, to je najbolje pokazao nedavni potres u Zagrebu.

Zgrade u Hrvatskoj su odgovorne za potrošnju više od 40% potrošnje energije i emitiraju oko 36% emisija CO2. Potrošnja energije u zgradarstvu, na razini cijele EU, mora se smanjiti za 80% do 2050., ako želimo ispuniti dugoročne ciljeve do 2050.

Kako naglašava Julije Domac, ravnatelj regionalne energetske agencije – Regea te posebni savjetnik Predsjednika RH za energiju i klimu, obnova zgrada je i glavna prilika za gospodarski rast jer otvara radna mjesta i jača građevinski sektor kojim uglavnom dominiraju lokalna poduzeća, istodobno jačajući europsku industrijsku konkurentnost.

Stoga je, smatra, obnova zgrada ključna za gospodarski oporavak nakon Covid-19 krize, a posebno je navedena i u Planu oporavka koji je Europska komisija objavila 27. svibnja 2020.

“Hrvatska je na vrijeme izradila strateški okvir, ali su financijska sredstva iz sadašnje financijske omotnice za energetsku učinkovitost u zgradama prva prenamijenjena za zdravstvene potrebe čime je zaustavljen veliki i investicijski ciklus i već sada propuštena velika prilika.

Iznimno je loše da u nadležnim tijelima državne uprave ne postoji svijest koliko je važno zadržati kontinuitet energetske obnove zgrada koji onda pozitivno utječe na jačanje kapaciteta građevinske industrije”, kaže Domac.

Predvidljivost natječaja

U Regei pojašnjavaju da je za uspjeh na ovom području ključno je osigurati predvidivost natječaja za financiranje kako bi građevinari bili u stanju zapošljavati, zadržati i educirati radnu snagu, kako bi projektanti pripremali projekte, a investitori imali mogućnost financijskog planiranja.

“Val obnove koji je najavljen u Europskom zelenom planu mora biti katalizator za transformaciju. Zeleni plan prepoznaje da je našoj građevinskoj infrastrukturi potrebna hitna nadogradnja, ne samo za borbu protiv klimatskih promjena, već i za uklanjanje energetskog siromaštva s kojim se sve više europskih i hrvatskih građana suočava. Energetska obnova zgrada trebala bi ići zajedno s novom industrijskom strategijom i digitalnom tranzicijom”, ističe Domac.