Velika nezaposlenost, rad na crno, male plaće i loša makroekonomska perspektiva glavni su razlozi emigracije naših državljanja u neke druge zemlje. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 1991. u inozemstvu je zaposleno 90.910 naših radnika. Cijeli jedan grad, i to veličine Zadra, koji je peti po broju stanovnika u državi. Ako tome pribrojimo one koji su trbuhom za kruhom u inozemstvu povukli i svoje obitelji, brojka alarmantno raste. Ne smijemo zaboraviti ni naše građane koji su u inozemstvo odlazili “na crno”, a prema procjenama stručnjaka njihov se broj penje i na nekoliko stotina tisuća.

Obećana zemlja
Hrvatima je lako prodavati maglu, zaključio je prije nekoliko mjeseci izvjesni Trevour Hains-Wesson koji je u Splitu organizirao nekoliko seminara na kojima je uvjeravao Dalmatince da ih u Australiji čeka med i mlijeko. Tamo će svaki iole marljiviji i obrazovaniji Hrvat, govorio je brojnim posjetiteljima svog seminara koji je, naravno, trebalo skupo platiti, odmah po silasku s aviona dobiti sve potrebne vize za život i rad u toj obećanoj zemlji. No snovi o zemlji blagostanja u kojoj se za nekoliko godina može ostvariti “australski san”, koji navodno uključuje raskošnu kuću, nekoliko automobila i poveću mirovinu, vrlo se brzo rasprsnuo. Nedavno je australske medije potresla priča o nehumanim uvjetima u pogonu tvornice automobila australskog brenda Holden. Nekoliko stotina radnika štrajkalo je zbog zapošljavanja Hrvata, a na lokalnoj burzi tisuće su nezaposlene. Hrvati su se vrlo brzo vratili u domovinu. Trevour Hains-Wesson i drugi vješti manipulatori izbjegavaju napomenuti te činjenice, a jedina im je nit vodilja provizija koju će zaraditi na svakom naivcu. Što će se s tim ljudima događati nakon odlaska na drugu stranu svijeta, njih nije briga. Legalna procedura za odlazak u Australiju i druge prekomorske zemlje izuzetno je komplicirana. Treba ispuniti razne upitnike u kojima se odgovara na doista svakojaka pitanja, od spolne orijentacije, sudjelovanja u Domovinskom ratu do planova u budućnosti. Naši državljani svih društvenih slojeva i stupnjeva obrazovanja sanjaju o odlasku u inozemstvo. Čak i studenti, pokazalo je to nedavno istraživanje Instituta “Ivo Pilar”. Veća plaća, bolji standard i bolje mogućnosti rješavanja stambenog pitanja, glavni su razlozi za napuštanje Hrvatske. Prema neslužbenim evidencijama, barem što se tiče visokoobrazovanog kadra, iz Hrvatske je posljednjih deset godina otišlo najviše znanstvenika, informatičara i arhitekata. Oni se, srećom, vrlo brzo snađu i najčešće nemaju problema u pregovorima o plaći. Ipak, najteže je nekvalificiranim radnicima koji odlaskom u inozemstvo riskiraju rad na crno. Takvih je ipak mnogo, mnogo više. Eksluzivno pravo za posredovanje pri zapošljavanju u inozemstvu još ima Hrvatski zavod za zapošljavanje. Dok se zakoni ne promijene, svaki neregistrirani odlazak na rad u drugu državu na vlastitu je odgovornost. Hrvatski građani najlakše dobivaju radne vize od Veleposlanstva SR Njemačke, čak i Austrije, ali dozvole za rad u SAD-u, Kanadi ili Australiji i za mnoge visokoobrazovane u tim zemljama su samo san. Hrvati su, osim za te zemlje, posebno zainteresirani i za rad u Irskoj, Češkoj, Velikoj Britaniji, Novom Zelandu, Švedskoj, Francuskoj i Italiji.

Sezonski radnici
“Hrvatima je najzanimljivija Njemačka s kojom imamo potpisan sporazum o zapošljavanju naših građana. Njime se zapošljavaju sezonski radnici, i to maksimalno na četiri mjeseca, medicinski tehničari, takozvani ”gostujući radnici“, na razdoblje od 18 mjeseci te studenti”, kaže Zrinka Blaćević, ravnateljica HZZ-a. Na rad u inozemstvo posredovanjem HZZ-a svake godine odlazi između 5 i 6 tisuća radnika koji se ondje posebno cijene. Budući da još nismo članica EU, poslodavci na naše radnike plaćaju i manje doprinose. Naši se radnici u Njemačkoj najlakše zapošljavaju u poljoprivredi, ugostiteljstvu i graditeljstvu. “Osim Njemačke, takav sporazum Hrvatska ima još jedino sa Slovenijom. Radnici preko nas uspješno ostvaruju svoja prava tako da nema problema sa zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem kao i s dječjim doplatkom”, kaže ravnateljica Blaćević.