EN DE

Od 10 točaka ključnih za budućnost agrara u devet smo posve samostalni

Autor: Božica Babić
26. srpanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Ministarstvo poljoprivrede mora biti dirigent ruralnog razvoja, što podrazumijeva da mora dati poljoprivrednicima rješenja i za plasman proizvodnje

Tvrdnja da ulaskom u Europsku uniju gubimo dio suvereniteta u segmentu poljoprivredne politike nije netočna. Međutim, nije istina da samostalno ne možemo ništa planirati i provoditi”, kaže Ružica Gelo, voditeljica pregovora s EU u poglavljima poljoprivreda, ribarstvo i sigurnost hrane, i dodaje da od deset točaka ključnih za budućnost agrara u devet imamo punu samostalnost. Iznimka su samo potpore, no odobrenih 373 milijuna eura za izravna plaćanja i 352 milijuna za ruralni razvoj smatra dobro obavljenim poslom.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Naći model i forsirati ga
Zemljišna politika i edukacija poljoprivrednika za Gelo su glavni stupovi razvoja agrara. U isključivoj su nadležnosti Vlade i resornog ministarstva, a danas vrve problemima. Da odlučuje, ističe, našla bi model i natjerala vlasnike poljoprivrednog zemljišta da ga stave u funkciju. “Tko u Francuskoj 15 godina ne obrađuje poljoprivredno zemljište, ono prelazi u državno vlasništvo, nema ustavnih tužbi. I kvota za mlijeko koju nam je dodijelio EU može se smatrati neustavnom, no nitko je zasigurno na Ustavnom sudu neće rušiti. Poljska i Slovenija poput Hrvatske imaju velik udio privatnih oranica, no učinkovito su problem svladale. Mi u 20 godina nismo riješili ni državno zemljište na koje otpada 25 posto svih oranica”, kaže Gelo. Na usitnjenim posjedima koji kod nas dominiraju nisu konkurentne žitarice, već povrće i voće, ali naši poljoprivrednici bježe od tih proizvodnji baš kao i od zadruga. Da se organiziraju i povežu, uz logistiku Ministarstva poljoprivrede iz EU bi dobili i aplauz i još novca, uvjerena je Gelo.

Tvrdnja da ulaskom u Europsku uniju gubimo dio suvereniteta u segmentu poljoprivredne politike nije netočna. Međutim, nije istina da samostalno ne možemo ništa planirati i provoditi”, kaže Ružica Gelo, voditeljica pregovora s EU u poglavljima poljoprivreda, ribarstvo i sigurnost hrane, i dodaje da od deset točaka ključnih za budućnost agrara u devet imamo punu samostalnost. Iznimka su samo potpore, no odobrenih 373 milijuna eura za izravna plaćanja i 352 milijuna za ruralni razvoj smatra dobro obavljenim poslom.

Naći model i forsirati ga
Zemljišna politika i edukacija poljoprivrednika za Gelo su glavni stupovi razvoja agrara. U isključivoj su nadležnosti Vlade i resornog ministarstva, a danas vrve problemima. Da odlučuje, ističe, našla bi model i natjerala vlasnike poljoprivrednog zemljišta da ga stave u funkciju. “Tko u Francuskoj 15 godina ne obrađuje poljoprivredno zemljište, ono prelazi u državno vlasništvo, nema ustavnih tužbi. I kvota za mlijeko koju nam je dodijelio EU može se smatrati neustavnom, no nitko je zasigurno na Ustavnom sudu neće rušiti. Poljska i Slovenija poput Hrvatske imaju velik udio privatnih oranica, no učinkovito su problem svladale. Mi u 20 godina nismo riješili ni državno zemljište na koje otpada 25 posto svih oranica”, kaže Gelo. Na usitnjenim posjedima koji kod nas dominiraju nisu konkurentne žitarice, već povrće i voće, ali naši poljoprivrednici bježe od tih proizvodnji baš kao i od zadruga. Da se organiziraju i povežu, uz logistiku Ministarstva poljoprivrede iz EU bi dobili i aplauz i još novca, uvjerena je Gelo.

Nizak prinos, tehnološka neopremljenost, nerazvijena infrastruktura, slab pristup komercijalnim kreditima neki su od problema koji koče razvoj agrara, ali nisu u nadležnosti EU već domaćih adresa. SAPARD je, podsjeća, ostao neiskorišten zbog paralelnih, puno povoljnijih kapitalnih ulaganja iz nacionalnog proračuna. “Podatak da je 95 posto farmi nelegalno svjedoči da problem nije u farmerima, već u sustavu. Kreatori prostornih planova uvjetuju farme izvan naselja jer smrde, dok farme uz skijališta u Austriji nikome ne smrde”, ilustrira. Za ruralnu politiku, za koju je izboreno 352 milijuna eura uz mogućnost povlačenja punog iznosa već u trećoj godini članstva, imamo punu autonomiju. “Budući da je riječ o proizvodnji hrane, Ministarstvo poljoprivrede mora odlučiti u koje će sektore ulagati i koje probleme rješavati. Mala poljoprivredna gospodarstva imaju šansu, no da bi je iskoristili, Ministarstvo mora za njih dizajnirati posebne mjere. Agroturizam, proizvodi s oznakama izvornosti i zemljopisnog porijekla neka su od rješenja. Europska komisija već radi financijski proračunski okvir za 2014. – 2020. i poljoprivrednici će točno znati što u tom razdoblju mogu očekivati. Vrijeme je da mjerodavni i kod nas krenu razmišljati i planirati”, naglašava.

Ne može se reći:’Snađite se!’
Šećerna repa i duhan sektori su gdje bi moglo biti većih problema nakon pristupanja u EU. Ukidanjem potpora vjerojatno će slabiti interes poljoprivrednika, riječ je o agrotehnički vrlo zahtjevnim i skupim proizvodnjama. Posebno izdvaja duhan, lociran u područjima koja baš nisu pogodna za druge kulture. “To je jedan od izazova za Ministarstvo, mora proizvođačima ponuditi alternativu i omogućiti edukaciju nakon njihove odluke”, ističe i dodaje: “Nije dovoljno reći – povećat ćemo potpore na 300 ili više eura, vi se na tržištu snađite. Ministarstvo mora analizirati tržište sa svih aspekata, koordinirati cijeli set mjera. Na raspolaganju ima sredstva iz ruralnog razvoja i njegova je zadaća utvrditi hoće li poljoprivrednicima ponuditi prijelaz u ekoproizvodnju, seoski turizam, možda subvencionirani izlazak iz proizvodnje duhana uz prodaju stečenih prava. Što će tko odabrati, to je njegova poduzetnička odluka i rizik, no Ministarstvo mora biti dirigent razvoja, što podrazumijeva da mora dati rješenja za plasman proizvodnje”, naglašava Gelo.

Za ribarstvo 30 mil. eura
Za ribarstvo iz EU blagajne godišnje će stizati 30 milijuna eura. Nova ribarska plovila dopušteno je graditi do 1. srpnja 2018. godine. Poslije smijemo samo obnavljati dotrajala plovila bez povećanja porivne snage. S obzirom na sve tanje zalihe ribljeg fonda, pitanje je hoće li i današnja flota postati prekobrojna. “Nažalost, i u ribarstvu se bavimo sporednim stvarima”, kaže. “Čak i ribari opominju da je vrijeme za restriktivniji izlov, a Ministarstvo odluku o ukidanju namjene za pojedine alate velike lovne mogućnosti neozbiljno prepušta lokalnoj samoupravi umjesto da po kratkom postupku izda naredbu. Plan upravljanja resursima obveza je Ministarstva, ono mora utvrditi broj i vrstu alata, a ne lokalna vlast.” Sada je vrijeme, ističe, da se uz potporu Ministarstva krene u izradu dokumentacije za nekoliko kapitalnih projekata za luke, prekrcajna mjesta te ostalu nedostajuću infrastrukturu kako bismo novac iz fondova EU mogli zatražiti odmah nakon pristupanja. Godišnje izvozom tunja, podsjeća, ostvarujemo oko 100 milijuna dolara, no s obzirom na njegovu ugroženost, izlovne kvote sve su manje. Novi modeli planiranoga uzgoja ribe postaju i te kako važni, da ne bismo nespremni dočekali nove zabrane koje su vrlo izgledne.

Činjenice

Prisilili nas da se uredimo
Tijek pregovora pratile su kritike da nas je Europska unija prisiljavala na mnoge promjene. Godinama smo govorili o nagomilanom neredu i nedostatku novca za sanaciju problema, a danas imamo popis klaonica koje zadovoljavaju stroge kriterije, popisali smo farme i uveli sustav označavanja svakoga grla stoke, kroz ARKOD je identificirano obradivo poljoprivredno zemljište…, nabraja Gelo. Utvrdili smo da je Ministarstvo poljoprivrede mjerodavno za sigurnost hrane i ono mora surađivati s nizom institucija, no konačno se zna da je ono broj jedan u tom lancu, odgovorno za ukupnu sigurnost hrane na tržištu. Onima koji prigovaraju za malu kvotu mlijeka (750 milijuna litara) Gelo uzvraća da neće biti dostignuta do 30. travnja 2014.godine, kada EU ukida mliječnu kvotu.

Autor: Božica Babić
26. srpanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (1)
Pogledajte sve

Stvarno vidi se da je to samo prića struke neče ,,,,trebaju,,,, .Uistinu problemm je bio što su svi dobivali poticaj iako zemlja nije bila ni obrađivana,,,drugo kapitalna ulaganja su koristili svi i svako kao npr.građevinske firme,da nepričamo o gorivu tu je bilo svašta iako je .2001cijena dizela bila 5kn ,mineralna gnoiva 50% jeftinije,tako i cijena recimo povrča je ista kao i 2001 npr rajčica je bila 5kn kilogram ccca1.kolovoza,lubenice 2kn itd.Kao manji poljoprivredni proizvođači recimo u slavoniji naišli na prevare večih firmi jer kao koperanti i uz ugovor morali su čekat svoje novce od 6 mj.do godinu dana,struka se kao i obično brine za velike iako je uz modernu tehnologiju i učestalu zaštitu i genetsku modifikaciju proizvod nezdrav i opasan ,dok napolju sa sigurnom ugovorenom proizvodnjom i cijenom poljoprivrednici na šparogama npr.uvoze radnu snagu i radnici zarade cca2000eura.Kod nas je običaj da se ljludima da 100kn na crno ili max10kn sat što je ponižavajuče

Moglo bi vas Zanimati