Luka Vukovar državna je tvrtka čija privatizacija ruši rekorde po duljini postupka nadmetanja ulagača. Punih 17 mjeseci prošlo je otkako su ponuđači, pet inozemnih i jedan domaći, dostavili neobvezujuće ponude za kupnju 100-postotnog udjela u Luci, no do danas informaciju o uvjetima i rokovima za dostavu konačnih ponuda, kao ni informaciju da je država odustala od prodaje, nisu dobili.

U izvješću o upravljanju državnom imovinom u protekle dvije godine stoji kako je prema odluci Vlade u srpnju 2014. ekspresno raspisan natječaj, a do kraja  godine trebala je biti utvrđena minimalna cijena u rasponu od 34 do 62 milijuna kuna. Planom upravljanja za 2015. potom je Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) najavio da će se privatizacija okončati početkom godine, no tek iz najnovijega izvješća o radu DUUDI-ja doznaje se da je postupak obustavljen zbog negativnoga mišljenja o privatizaciji Ministarstva gospodarstva i Ureda za zakonodavstvo.

Formalno se navodi tek da je problem bilo "neispunjenje uvjeta za nastavak procesa prodaje", ali detalji su ostali nepoznati. Još nema naznaka kakvo je raspoloženje nove Vlade prema privatizaciji dunavske luke. No, ovih dana spominjala se, dijelom i nakon posjeta predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, u kontekstu prostora koji se hrvatskom gospodarstvu otvara kroz inicijativu Jadran-Baltik-Crno more. Direktor Luke Vukovar Tomislav Mihaljević sudjelovao je i na prošlotjednom Poljsko-hrvatskom gospodarskom forumu u Varšavi, no on procjenjuje da zbog svog položaja vukovarska luka neće biti u koridoru za prijevoz roba. "Malo smo 'sa strane' zbog našeg položaja i nije izgledno da bi iz Luke Rijeka roba bila utovarana na željeznicu i umjesto neprekinutog transporta bila pretovarana za Vukovar", objašnjava Mihaljević.

No, Luka Vukovar ima perspektivu, koja najviše, smatra Mihaljević, ovisi o razvoju gospodarskog okruženja u Hrvatskoj te u BiH. Prošlu godinu Luka bilježi oporavak i snažan rast prometa, ponajprije zahvaljujući Petrokemiji. Na dolazak strateškog partnera u Luku Vukovar gledalo se u kontekstu osiguranja novih poslova te gradnje logističkog centra, čime bi se smanjile ovisnost o pojedinim poslovnim partnerima i oscilacije u poslovanju. Sama tvrtka, inače, pozitivan je primjer iz državnog portfelja: nema nikakvih kreditnih zaduženja, posluje s 80-ak zaposlenih iz vlastitih prihoda bez potpora države i likvidna je, u 30 dana ispunjava svoje obveze, ali i uspijeva naplatiti svoja potraživanja.