Iako je primarni fokus obnovljivih izvora energije bio na ekologiji, ona sve više pada u drugi plan pred novim globalnim energetskim izazovima poput dostupnosti, cijene i samodostatnosti. Europska unija već barem desetljeće ima ambicioznu strategiju za energetsku tranziciju, Zeleni plan, koja je do 2030. trebala znatno smanjiti korištenje fosilnih goriva i ugljični otisak, a do 2050. gotovo u potpunosti ostvariti bezugljičnu agendu baziranu isključivo na zelenim i obnovljivim izvorima energije i tehnologijama.

No, napad Rusije na Ukrajinu je iz temelja prodrmao sve postojeće političke i gospodarske odnose u svijetu, posebice u Europi, kakvi nisu viđeni barem od pada Željezne zavjese. Neodrživosti situacije su svjesni i u EU te se od veljače naovamo pokušava na brzinu donijeti nova strategija koja će “postupno ukinuti ovisnost o ruskim energentima”.

Zelena energija u fokusu

Upravo na dan pada sovjetskoga drona na Zagreb je u Parizu održan izvanredni summit EU na tu temu. Rezultati su, najblaže rečeno, vrlo skromni. Zaključak je da do bitne ovisnosti o, prije svega, ruskom plinu u EU ne može biti prije 2027. S iskustvom dosadašnjeg globalnog medijskog fokusa i društvenih procesa, izvjesno je da se tada nitko osim samih Ukrajinaca neće niti sjećati što se zapravo događalo u Ukrajini tijekom 2022.

A to će izvjesno i značiti da ruski energenti više neće biti “kontaminirani” kao što su danas. U međuvremenu, čak i prije početka same invazije na Ukrajinu, EU je već promijenila svoj Zeleni plan tako da su plin i nuklearna energija postali “zeleni” i poželjni za razvoj i za financiranje iz Europskih fondova. Njemačka je suspendirala odluku o zatvaranju svih nuklearnih elektrana, a sve se više spominje i mogućnost da ugljen postane prijelazno energetsko rješenje za zemlje poput Njemačke i Poljske čija energetika se velikim dijelom bazira na njemu. Gdje je u toj novoj, ubrzanoj, energetskoj tranziciji Hrvatska i ima li prilike za domaću industriju da uskoči na ovaj vlak kojeg će EU pogurati s desecima i stotinama milijardi eura?

Hrvatska je u zadnjih 10-ak godina izgradila značajni sustav poticaja proizvodnje obnovljivih izvora energije (OIE), a za što se godišnje izdvajalo blizu tri milijarde kuna. Instalirani kapaciteti od oko 1500 MW, uz značajne kapacitete u velikim hidroelekranama, su doveli do toga da je prema većini statistika Hrvatska jedan od lidera OIE u Europskoj uniji.

No, dok se proteklih godina često propitivala svrishodnost relativno izdašnih potpora za OIE, sada svjedočimo pomalo bizarnoj situaciji da sve više proizvođača obnovljive energije, uključujući i nacionalni HEP, raskida svoje ugovore s regulatorom HROTE-om (Hrvatskim operatorom tržišta energije) te želi samostalno prodavati svoju struju na slobodnom tržištu. Razlog je, naravno, u energetskoj krizi prouzročenoj ratom u Ukrajini koja je cijene energije na burzama podigla nekoliko puta. Iz sustava je izašlo ukupno 66 postrojenja, odnosno, u snazi postrojenja oko 342 MW. Iz HROTE-a naglašavaju da su tadašnji ugovori o poticajnim cijenama sklapani u vrijeme kad su sve relevantne analize pokazivale kako će poticajna cijena biti viša od tržišne za vrijeme cijelog trajanja ugovora, a i sama dugoročna Strategija energetskog razvoja RH pretpostavlja kretanje tržišne cijene električne energije do 2030. na razini oko 60 €/MWh. Prosječna cijena električne energije na burzi električne energije CROPEX tokom 2021. je iznosila oko 114 €/MWh pri čemu je do prve polovice 2021. prosječna cijena iznosila oko 60 €/MWh.

Prosječna tržišna cijena na burzi električne energije CROPEX tokom rujna ove godine iznosila je oko 392 €/MWh, dok je za listopad iznosila oko 200 €/MWh. Kao primjer povlaštenog proizvođača za bioplinska postrojenja, iz HROTE-a navode da je prosječna otkupna cijena u 2022. iznosila oko 186 €/MWh. Za vjetroelektrane je ona iznosila oko 111 €/MWh. Končar, Solvis, Đuro Đaković, Brodosplit su samo neke od domaćih tvrtki koje itekako imaju što reći po pitanju OIE tehnologije koju već rade, a isto tako mogu i značajno povećati svoje kapacitete.

Hrvatska pamet Hrvatskoj

Možda nije najveći igrač na području OIE u Hrvatskoj, ali je svakako globalno najpoznatiji varaždinski Solvis koji se sunčanim elektranama bavi već desetak godina, a u žižu javnosti je došao lani s ugovorom kojim je za novo sjedište Googlea u Kaliforniji isporučio 120.000 solarnih panela kojima je prekrivena zgrada u poslu ukupne vrijednosti 10 milijuna dolara. Stjepan Talan, direktor i vlasnik Solvisa, kaže nam da je na njih više utjecala promjena “klime” po pitanju OIE u Hrvatskoj nego novonastala kriza u odnosu s Rusijom. “Mi smo godinama nudili projekte manjih i većih elektrana tvrtkama, javnim tijelima i pojedincima. No, u pravilu nismo nalazili na razumijevanje te nam je govoreno da se čeka neka državna strategija, pravilnici, EU fondovi i sl. Ali zadnjih par godina je došlo do eksplozije i svi sad žele sunčane elektrane i vlastitu struju, s poticajima ili bez njih. Prošle godine smo rasli za 40-60 posto, a ove godine očekujemo barem toliko. Ovog trenutka nismo fizički u mogućnosti odgovoriti na neku dodatnu potražnju zbog Rusije, no siguran sam da će se solari, kao i čitavi OIE, u narednom razdoblju razvijati, a i mi u skladu s tim”, navodi Talan.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Iako su i oni imali manjih problema zbog poremećenih logističkih pravaca uslijed korone, i sada rata u Ukrajini, ne očekuje da bi ova kriza sama po sebi mogla nešto bitnije poremetiti njihove planove. Končar grupa je bila jedna od prvih u Hrvatskoj koja je još 2008. implementirala svoj vlastiti projekt vjetroagregata u Vjetroelektrani Pometeno brdo kod Dugopolja, a koju je Končar sam pokrenuo kao ogledni primjer svoje tehnologije.

Ukupno je postavljeno 15 vjetroagregata Končar KO-VA 57/1 snage 1 MW i jedan Končarev vjetroagregat K80 snage 2,5 MW čime ukupna priključna snaga vjetroelektrane iznosi 20 MW. U izgradnji vjetroelektrane su sudjelovale uglavnom hrvatske tvrtke, odnosno 14 tvrtki Končara i 15 kooperanata iz Hrvatske. Za projekt VE Pometeno brdo ukupna investicija je iznosila 252 milijuna kuna, a od čega je Končar uložio 41,48% svojih sredstava. Jedan od zanimljivijih slučaja proizvođača OIE opreme u Hrvatskoj je svakako Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja (ĐĐ TEP) iz Slavonskog Broda koji je proizveo i montirao brojne bioenergane u Hrvatskoj i inozemstvu.

Projekti uz EU financiranje

Ova tvrtka, koja zapošljava oko 900 radnika i fokusirana je na EU tržište, se našla u pomalo bizarnoj situaciji da ima puno toga ponuditi energetskoj tranziciji Hrvatske i EU, no njezina budućnost je bila neizvjesna zato što je bila u vlasništvu ruske kompanije Nordenergogrupp koja podliježe sankcijama Europske unije. Hrvatska država je intervenirala te je ova tvrtka mogla nastaviti sa svojim OIE razvojem, a početkom mjeseca je objavljeno da je austrijska grupacija Andritz preuzela ĐĐ TEP te bi do kraja godine transakcija trebala biti odobrena od EU te biti i formalno-pravno i sprovedena.

Tehnologiju, kadrove i znanje za obnovljive izvore i energetsku učinkovitost imaj i u splitskom škveru Brodosplitu koji je EU sankcijama Rusiji došao na rub stečaja zbog kreditnih odnosa s ruskim bankama. Od 2018. godine DIV grupa, u sklopu koje Brodosplit posluje, pokreće i provodi brojne projekte povećanja energetske učinkovitosti koji su sufinancirani EU sredstvima.

“Električna energija najznačajniji je energent u podružnici kninske DIV tvornice vijaka pa je u tijeku izgradnja fotonaponske elektrane snage 6500 KW te u proizvodnom pogonu brodogradilišta Brodosplit izgradnjom fotonaponske elektrane snage 8100 KW koje će rezultirat smanjenom potrebom za kupovinu električne energije čije cijene vrtoglavu rastu. Projekti povećanja učinkovitosti energije korištene u proizvodnim procesima, te prelazak na energetski obnovljive izvore energije u proizvodnim pogonima DIV grupe, članice grupe daju svoj doprinos ostvarenju globalnih ciljeva održivog razvoja. Također Brodosplit se već dokazao i na proizvodnom planu kad smo u suradnji s hrvatskom tvrtkom Tromont sudjelovali u stvaranju vjetroparka ‘Jelinak’ iznad Trogira proizvevši 20 čeličnih stupova visine 77 metara za investitora španjolsku tvrtku Acciona Windpower, te za domaćeg naručitelja tvrtku Končar-Inženjering za energetiku i transport d.d. izradili čelični stup visine 78,6 metara za vjetroagregat snage 2,5 MW u vjetroparku Pometeno Brdo iznad Konjskog”, kazali su nam u Brodosplitu.