Tri su uvjeta za sufinanciranje obnove u Zagrebu – vlasništvo, prebivalište i stvarno stanovanje koje će se dokazivati preko susjeda i računa ako treba, i prema državnom tajniku u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne Željku Uhliru, oni koji zadovoljavaju uvjete participiraju u obnovi s 20 posto, a drugi s 50%.

Isto vrijedi za vlasnike više nekretnina: za prvu sudjeluju s 20 posto, za ostale 50 posto, no ako je netko prodao stan, novi vlasnik sudjeluje s 50% u obnovi, dok u slučaju da netko prodaje obnovljeni stan, vratit će državi uložena sredstva, ili će se taj trošak prebaciti na novog vlasnika.

Koja je, pak, razlika između samoobnove i obnove kroz Fond, može li se prisiliti suvlasnike koji ne žele obnovu, i kako će na nju utjecati nedostatak radnika, inženjera i poskupljenje građevinskog materijala? Zatim pitanje je i kako će se rješavati neetažirane zgrade, kao i što je sa starijim vlasnicima koji nisu vični internetu i cijela procedura im je prekomplicirana za shvatiti. I u okvirima dijaloga koji već duže traje među stručnjacima na temu obnove zgrada nakon potresa, uz navedena pitanja postoji cijeli niz onih na koja i predstavnici struke još danas traže odgovore.

No, kako se potvrđuje temeljem danas održane prezentacije o osnovama obnove zgrada nakon potresa za članice komorskog Udruženja poslovanja nekretninama HGK-a,  ono oko čega dvojbe nema jest da će obnova dugoročno utjecati na tržište nekretnina.

Značajno će utjecati na tržišta, ali najviše na živote ljudi, i stoga joj treba pristupiti organizirano na svim razinama, središnja je poruka predsjednika Udruženja poslovanja nekretninama HGK Dubravka Ranilovića, koji je najavio krajem travnja Forum poslovanja nekretninama, na kojem će se isto raspravljati o temama aktualnim za struku.

Prema Uhliru, samo na zagrebačkom području sanacija objekata stajat će koliko i izgradnja autocesta. Primarni je cilj, tvrdi, osigurati mehaničku otpornost i stabilnost s ciljem zaštite zdravlja i života ljudi, dok je sekundarni urbana obnova Grada Zagreba i okolice, te regeneracija područja. Podsjetivši na pravilo da EU ne daje sredstva za privatnu imovinu – vlasnici, naime, moraju sami o njoj brinuti, po njemu je zlonamjerno optuživati vlasnike starih zgrada za neodržavanje koje nisu bile projektirane, niti građene da izdrže potresna opterećenja, i stoga je njihova obnova iznimno složen posao u kojem glavnu ulogu mora imati struka.

S druge strane, suvlasnici mogu sami organizirati i financirati obnovu, a onda tražiti povrat opravdano potrošenih sredstava za konstrukciju zgrade, što znači da u tom slučaju proces ide puno brže, no Uhlir upozorava da pritom moraju paziti na dokumentaciju i i da sve ide po pravilima.

„Naravno, problem je i uskladiti stajalište suvlasnika, ali može se zakonski djelovati ako postoji ugroza života. Uskoro ide i potpuno novi zakon u upravljanju zgradama“, poručio je Uhlir dodajući da je Zakon rađen prema našim najboljim iskustvima, ali nažalost još “nemamo ni jedan sklopljen ugovor s projektantom, a kamoli izvođačem, odnosno imamo suženi broj ljudi koji se razumiju u konstrukcije i koji imaju realna iskustva iz prakse”.

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Dobra je vijest koju je državni tajnik također iznio, a to je da su rokovi za predaju zahtjeva pomaknuti na razdoblje od 2021. do 2025. tako da će ih svi stići podnijeti, no zaključno vrijedno je istaknuti njegov apel  na sve da ne idu u sanaciju šteta sami, već da se obavezno obrate ovlaštenim stručnjacima, i to zbog vlastite sigurnosti.