Već u prvom tjednu nove godine nekoliko je zemalja s kojima se obično uspoređujemo izašlo na tržište kapitala. Prve operacije financiranja kroz izdanja državnih obveznica prošli su tjedan zaključile Slovenija (koja često među prvima testira raspoloženje investitora), Mađarska i Poljska.

Potrebe financiranja u većini država rastu, a rano zaredalim zaduženjima dijelom zasigurno pridonosi i pad prinosa na tržištima duga u posljednjih nekoliko tjedana, kao i akumulirana likvidnost u međunarodnim fondovima nakon uobičajenog “zaključavanja brava” potkraj godine.

Bojazni oko inflacije splašnjavaju, u novije vrijeme više se raspreda o recesijskim signalima u eurozoni odnosno oporavku gospodarske aktivnosti. Analitičari mahom računaju da bi na proljeće  moglo uslijediti i prvo spuštanje referentnih kamatnih stopa Europske središnje banke.

U uvjetima i dalje pojačanih geopolitičkih neizvjesnosti na globalnoj razini i zahtjevnijih planova zaduživanja u 2024. državni financijaši imaju razloga kalkulirati o vremenskom rasporedu operacija financiranja.

I Hrvatska u 2024. ima nešto veće potrebe financiranja nego prošle godine, prije svega zbog većeg planiranog deficita u odnosu na 2023. Otplate po osnovi obvezničkih dugova te kredita i zajmova iznose nešto više od 4,5 milijardi eura što je, doduše, manje nego lani (5,3 milijarde), ali projicirani se manjak državnog proračuna sa 1,6 milijardi prema planu za 2023. ove godine povećava na 4 milijarde eura.

U konačnici je računom financiranja za 2024. predviđeno oko 8,2 milijarde eura zaduženja. Od toga se veći dio, 5,5 milijardi eura, namjerava osigurati izdanjima vrijednosnih papira – 4,5 milijarde eura kroz obveznice, a preostalih milijardu eura kroz povećanje stanja kratkoročnog duga po trezorskim zapisima.

Država na bankovnim transakcijskim računima (plus nešto oročenja) ima više od dvije milijarde eura/DUBRAVKA PETRIĆ/PIXSELL

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Iako i Hrvatskoj već krajem mjeseca (26. siječnja) slijedi prvo veliko dospijeće obvezničkog duga – po dolarskom izdanju iz 2013. – iz Ministarstva financija zasad nema naznaka da se uoči te otplate sprema i prvi ovogodišnji izlazak na međunarodno tržište.

U vezi sa skorim planovima zaduživanja zasad smo čuli tek najavu ministra Marka Primorca da se i ove godine planiraju ponude obveznica i trezoraca i za građane. Uz potvrdu trajnijeg okretanja većoj participaciji građana u izdavanju javnoga duga, najavio je da se već u prvom kvartalu planira novo izdanje narodne obveznice.

Osim isticanja pozitivnog utjecaja takva iskoraka na inflatorna kretanja, još važnije je, kaže, to što na taj način dio kamatnih rashoda ide građanima kojima to ulaganje nosi veću kamatu u odnosu na bankovnu štednju.

Bez stresa uoči velike otplate

Veličina spomenutog dolarskog izdanja koje stiže na naplatu je pak 1,75 milijardi USD, no kako je prilikom tog izdanja ugovorena valutna zamjena za euro (po tečaju od 1,35) skora otplata iznosi nepunih 1,3 milijarde eura. U Katančićevoj pomno prate situaciju na tržištu, ali očito bez pritiska.

Prema prema saznanjima Poslovnog dnevnika, skorašnje dospijeće 1,3 milijarde eura najvjerojatnije će se riješiti posezanjem za ne malim “bufferima”, tj. zalihama koje Ministarstvo ima u depozitima. Prema posljednjim dostupnim podacima HNB-a središnja država na bankovnim transakcijskim računima (plus nešto oročenja) ima više od dvije milijarde eura (prema stanju krajem listopada oko 2,2 mlrd.).

U međuvremenu će Ministarstvo vagati trenutak prvog ovogodišnjeg izlaska na međunarodno tržište, kalkulirajući s mogućim dodatnim padom tržišnih prinosa. Trenutačno se na desetogodišnji hrvatski dug oni kreću između 3,2 i 3,3 posto. Samo u proteklih mjesec dana pali su za oko 0,2 postotna boda, a u pola godine oko 0,4 boda. Ne tako davno prinosi te ročnosti duga premašivali su i 4%.

Kako bilo, izgledno je da će nova euroobveznica u odnosu na dospijevajuću 10-godišnju dolarsku na koju se godišnje plaćala kamata od 6% nositi znatno manji kamatni trošak. Isto tako, prilično je izvjesno i da će refinanciranje još dvije domaće obveznice vrijedne oko 1,9 milijardi eura koje na naplatu stižu u srpnju i studenome značiti veći trošak kamata jer se radi o izdanjima iz 2018. i 2019., tj. iz ere niskih kamata.

Uz kakve će se uvjete do kraja prvog kvartala ponuditi građanima nova narodna obveznica, prerano je govoriti, ali trenutne tržišne stope upućuju na nešto manje prinose u odnosu na debitansko izdanje iz lanjskog ožujka. Imajući u vidu izbornu godinu, pretpostavka je da bi država građanima mogla ponuditi obveznice uz nešto premije u odnosu na tržišne uvjete.

Platforma u funkciji do kraja ožujka

Hoće li se u drugoj ponudi upisa državnih obveznica za građane napraviti i iskorak u smislu kanala prodaje, odnosno hoće li do tada profunkcionirati i vlastita platforma Ministarstva financija kojom bi se, uz fizički upis (Fina, banke) omogućio i upis obveznica “iz fotelje”, zasad se ne zna. Neslužbeno se čuje tek da je rad na toj platformi u poodmakloj fazi te da bi u punoj funkcionalnosti mogla biti krajem prvog ili početkom drugog tromjesečja.

Ako je suditi prema strukturi ulagatelja u prvu narodnu obveznicu, koju je upisalo oko 44 tisuće građana (više od 1,3 milijarde eura), a potom i trezorac u koji je investiralo njih oko 36 tisuća (ukupno milijardu eura), ulaganje u državni dug ponajprije privlači “tipične štediše” kojima je to alternativa bankovim oročenjima. Pritom su u te dvije operacije prevladavale starije dobne skupne.

Primjerice, na osobe starije od 50 godina otpada oko tri četvrtine od građana upisanog iznosa, a na starije od 65 godina oko 40 posto. Uz takvu strukturu, pitanje online kanala prodaje možda i nije od presudne važnosti.

Kad je pak riječ o prvim izlascima na tržište kapitala država s kojima se obično uspoređujemo, Slovenija je prošli tjedan izdala 10-godišnju obveznicu od 1,5 milijardi eura s kuponskom kamatom od 3 posto (i neznatno većim prinosom), pri čemu je potražnja premašila 6,8 milijardi eura.

Poljaci su kroz dvije tranše obveznica, na 10 i 20 godina, prikupili 3,75 milijardi eura, s tim da je potražnja bila veća od 10 milijardi. Desetogodišnje izdanje iznosa 2,5 milijarde plasirali su uz prinos za investitore od 3,71% (115 baznih bodova iznad tzv. mid swapa), a 20-godišnje uz 4,125% prinosa.

Mađarska se pak odlučila za 12-godišnje dolarske obveznice, i to iznosa 2,5 milijardi USD. Investitori su iskazali potražnju za oko 5,8 milijardi, a u odnosu na prinose referentnih američkih obveznica izdanje je zaključeno uz premiju od 1,8 postotnih bodova.