Nakon što je Vlada početkom godine proširila popis s ograničenim cijenama na 70 proizvoda, u najavi su nove mjere. U javnost su izašle najave oko toga što bi nove mjere mogle donijeti. Ono što se na prvi pogled čini kao olakšanje za potrošače je najava kako će se s aktualne liste 70 proizvoda, navodno za njih 10 maloprodajna cijena dodatno sniziti. Prema najavi, za 10 posto. No, smanjenje cijena pratit će i smanjenje mogućnosti izbora kupaca, odnosno bit će sužen izbor proizvoda po ograničenim cijenama. Među artiklima koji bi se uskoro trebali prodavati po nižoj cijeni su suncokretovo ulje, mlijeko, šećer, riža i neki neprehrambeni proizvodi.
Dosadašnjim mjerama definirano je kako za 30 od 70 proizvoda s liste, potrošači na policama u trgovinama imaju mogućnost izbora proizvoda različitih proizvođača unutar određene kategorije.
To znači da su potrošači do sada osnovne živežne namirnice – primjerice za šećer, ulje ili mlijeko mogli po ograničenoj cijeni birati određeni brend i proizvođača, s obzirom na to da su trgovci morali osigurati istu cijenu za sve artikle unutar kategorije. Ako su najave novih mjera točne, izgledno je kako to više neće biti tako. Trgovci će, naime, trebati osigurati samo jednu marku iz kategorije po ograničenoj cijeni. Koja će to marka biti odlučivat će sami trgovci i time ponuditi kupcima jedan proizvod unutar kategorije, primjerice ulja i šećera, koji će biti dostupan potrošačima s ograničenom cijenom.
S druge strane, čini se neminovnim da će cijene drugih marki unutar kategorije – osim te jedne marke koju definira trgovac, značajnije porasti. Takav scenarij gotovo sigurno će dovesti, primjerice, do poskupljenja svog UHT mlijeka, osim onog koje odabere trgovac jer trgovačke marže neće više biti ograničene na 10 posto na cijeloj kategoriji UHT mlijeka.
S druge strane, prema informacijama iz krugova domaćih proizvođača, postoji ozbiljna zabrinutost po pitanju novih mjera te kako će se one odraziti na održivost domaće prehrambene proizvodnje. Domaća prehrambena industrija i ovako se teško nosi s uvozom, a upravo domaći proizvođači ističu kako bi nove mjere u slučaju stupanja na snagu mogle prouzročiti dugoročno negativne efekte. Koliko je takva bojazan opravdana moguće je pokazati na primjeru mlijeka. Podaci ukazuju kako veliki europski proizvođači mlijeka koriste izvoz za rješavanje svojih viškova – čime se ti viškovi plasiraju upravo u Hrvatsku.
Hrvatski proizvođači još od 2022. svoje mlijeko plasiraju po ograničenim cijenama, koje se nisu mijenjale u ovom periodu usprkos značajnom povećanju troškova kao što je na primjer rast minimalne plaće od 56 posto. To znači da su domaći proizvođači morali sami apsorbirati povećanje troškova.
Mljekari strahuju kako će doći do značajnog povećanja uvoza mlijeka iz stranih zemalja po nižim proizvodnim cijenama od onih domaće proizvodnje, s obzirom na viškove koje veliki proizvođači iz zemalja poput Mađarske i Austrije imaju. To će neminovno stvoriti dodatni cjenovni pritisak na domaće proizvođače sirovog mlijeka koje većinom čine mali proizvođači i OPG-ovi. I to upravo u trenutku kada je nakon više od desetljeća u 2024. godini zaustavljen pad proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj te kada je cijena otkupa sirovog mlijeka od proizvođača porasla od 2022. godine za 35 posto. Domaća proizvodnja mlijeka i dalje je daleko od samodostatne, ispod 50 posto. Stoga je jasno kako su daljnja ulaganja u cilju povećanja razine održivosti te zaštite domaće proizvodnje i dalje nužni.
Smanjenje izbora kupcima, ali i rast uvoza u potpunoj je kontradikciji sa željenim rastom domaće proizvodnje i postizanjem samodostatnosti hrvatske prehrambene proizvod
