Nekoliko odvažnih građevinskih pothvata koje je prije nepunih desetak godina, vođen kombinacijom iskustva i dobre intuicije, uspio realizirati u relativno kratkom roku osiguralo je Nenadu Niziću početni kapital da se upusti u avanturu pokretanja vlastitoga malog hotela u samom srcu Splita. Nizićev luksuzni hotel Vestibul omeđen je starorimskim zidinama iza kojih su se nekoć davno gostili posjetitelji cara Dioklecijana. No ta priča koja zadivljuje inozemne goste sama po sebi ne bi bila dovoljna da Vestibulu osigura poslovni uspjeh koji se znatno razlikuje od prosjeka u hrvatskom hotelijerstvu. Brojnim priznanjima i nagradama koje je Vestibul dosad zaslužio pridružila se ovih dana još jedna – nagrada Adrian za male hotele Slobodne Dalmacije, koja mu je uručena prošlog četvrtka na Danima hrvatskog turizma. Nenad Nizić, po struci ekonomist i financijaš koji nikad prije nije imao veze s turizmom, u razgovoru za Poslovni dnevnik otkriva kako je razvio uspješnu turističku priču u kojoj kao da nema ekonomske krize, previsokih nameta i kratke sezone.

Kad i kako ste ušli u investiciju?
Prije ulaska u poduzetništvo bavio sam se financijama u velikoj građevinskoj tvrtki tako da sam započeo s građevinom – najprije sam na ekskluzivnoj lokaciji na splitskoj Zenti kupio zemljište na kojem sam izgradio stanove. Svi oko mene bili su skeptični i bili su uvjereni da neću uspjeti prodati stanove koji su bili veliki i skupi, no ipak smo uspjeli, i ne samo to, nego smo dobili i nagradu Društva arhitekata za jednu od pet najljepših zgrada na Jadranu. Ponukan takvim uspjehom krenuo sam dalje i pronašao lokaciju na zagrebačkoj Zavrtnici, no nakon ishođenja svih dozvola postalo mi je jasno da ću teško organizirati gradilište na relaciji Split – Zagreb. Projekt sam stoga prodao jednoj velikoj tvrtki, a prije sastanka s njima u novinama sam pročitao oglas da se na javnoj dražbi prodaje zgrada splitskoga Urbanističkog zavoda u stečaju na Vestibulu, objekt koji tek jedan zid odvaja od Dioklecijanove palače. Čim sam ušao u taj objekt, odmah mi se u glavi rodila ideja o malom hotelu. Zgrada je bila malo devastirana i za adaptaciju uz nadzor Zavoda za zaštitu spomenika bile su potrebne više od dvije godine. Oko 40 posto projekta financirao sam od vlastite akumulacije, a oko 60 posto kreditnom linijom koju je davao HBOR u suradnji s Ministarstvom turizma koja se zvala “Poticaj za uspjeh pod stoljetnim krovovima”.

Koliko je vrijedna investicija i kad očekujete povrat ulaganja?
Investicija do otvaranja hotela iznosila je 1,2 milijuna eura, a ulaže se kontinuirano jer se postignuta razina mora održavati. U elaboratu koji sam predao HBOR-u očekivani povrat investicije bio je 15 godina, sad se, doduše, pokazalo da će taj rok biti puno kraći, ulaganje planiram vratiti za devet godina. To je velika investicija na tako malom objektu, no to i nije investicija od koje se očekuje brz povrat, već je to posao za obitelj koja od njega može jako pristojno živjeti. Pritom ne treba zaboraviti da je vrijednost samog objekta porasla višestruko.

Skratili ste plan povratka investicije, to se baš ne viđa u hrvatskom turizmu, kako ste to uspjeli?
Hotel Vestibul ima sedam soba na oko 350 četvornih metara, a poseban je zbog tih starih zidina koje čine dio interijera te, naravno, naše usluge, a na 200 metara od hotela je vila Dobrić, svojevrsna depandansa. Popunjenost na bazi godine je 65 posto, otvoreni smo čitavu godinu, a cijena sobe formirana je s obzirom na troškove i ona je visoka. Ljeti nam je prosječna cijena sobe oko dvije tisuće kuna, dakle oko 300 eura. Uhodavali smo se godinu dana, to nam je trebalo jer ja nisam nikad radio u turizmu. Tu nema improvizacije, nema opuštanja, nema odmora, odlaska na kupanje… ali mi smo primjer da možeš biti farmaceut i uspješno voditi hotel ako imaš dovoljno zdravog razuma i spreman si na učenje. K nama dolaze filmske zvijezde, diplomati… ljudi koji ne pitaju za cijenu.

Vlasnici malih hotela u Hrvatskoj žale se da ih agencije izbjegavaju. Kako to komentirate, kakva su vaša iskustva?
U početku nam je izravan buking preko naše stranice radio oko 70 posto prometa, a poslije smo počeli raditi s agencijama, no samo s nekoliko svjetskih agencija iz New Yorka, Londona, Pariza, te nekoliko domaćih agencija. To su agencije čiji klijenti traže uslugu luksuznih “boutique” hotela. The Sunday Times uvrstio nas je među sto najboljih malih europskih hotela, član smo prestižne grupacije Small Luxury Hotels of The World s kojom rade sve najjače svjetske agencije za luksuzni smještaj. Pritom nismo nikog sami zvali, svi su pronašli nas, jedni kao tajni gosti, drugi kao naši gosti povodom inspekcije u drugom hotelu. Zvao nas je TUI da uđemo u njihov katalog malih hotela, ali s obzirom na našu klijentelu, TUI nam zapravo i ne treba i procijenili smo da nam se ne isplati plaćati ulazak u taj katalog.

Zašto Vestibul nema pet zvjezdica?
Zato što imamo takvu kategorizaciju da se jednaki kriteriji primjenjuju na Hotel Marjan Hilton sa 300 soba i na moj mali hotel sa sedam iako svi, uključujući i ljude iz Ministarstva turizma, kad dođu k nama, priznaju da smo po kvaliteti i iznad pet zvjezdica. Ali nemamo bazen, nemamo parkiralište kraj objekta već garažu dislociranu na deset minuta od hotela, nemamo lift… zato nemamo pet nego četiri zvjezdice.

Daljnji planovi?
Postoji mogućnost proširenja Vestibula koju smo već počeli razmatrati, na zapuštenom zemljištu odmah pokraj hotela. Dakle, idemo dalje, ali pomalo, najvažnija mi je financijska konstrukcija, moram znati kako ću je zatvoriti prije nego se upustim u novi projekt.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?