Kraj je mjeseca ožujka i Dan žena daleko je iza nas. Kako to uobičajeno biva, održale su se brojne konferencije, okrugli stolovi i predavanja, raspravljalo se o prigodno o pravima žena i ukazalo na svu nepravdu prema ženama.

Pročitamo li članke unatrag par godina o sličnim događanjima poruke su više-manje uvijek iste: žene su obrazovanije, ali su manje plaćene za svoj rad i teže dolaze do rukovodećih pozicija. Zaključci su također godinama slični: potrebna je podrška obitelji i društva kako bi se osigurala logistika za brigu o djeci i starijim članovima obitelji dok žene rade, trebamo dostupnije kredite za žene poduzetnice jer malo njih posjeduje vlastitu nekretninu, trebamo pomoći ženama u umrežavanju, itd. Pa kad svi sve znamo, u čemu je problem? Zašto su pomaci tako mali? Je li problem u našem konzervativnom društvu? Vjerojatno. Muškarci još uvijek teško prihvaćaju da žene rukovode tvrtkama, da su one "glavne". Mogu biti u višem menadžmentu, mogu biti čak i članice Uprave jer su sposobne, pouzdane i vrijedne, jer će "povući" kad treba, ali rijetko su one na samom čelu tvrtke.

Manja prava
Je li problem u nama ženama? Vjerojatno. Govore da nam treba više odlučnosti, hrabrosti, da često, birajući  između obitelji i karijere, biramo obitelj, da smo odgajane tako da su nam na prvom mjestu muževi, djeca i roditelji. Pogledamo li razvijenija društva, vidjet ćemo da položaj žena u većini njih nije bitno bolji od našeg. U Europskoj uniji su u prosjeku plaće žena barem 16% niže od plaća muških kolega, a mirovine čak 24% niže, no, postoje i puno gora društva gdje žene nemaju nikakva prava ili su ona minimalna. Ima zemalja u kojima je uključenost žena u upravljanje kompanijama i organizacijama veća, u kojima je njihov položaj na tržištu rada bolji,  pa bismo pogled trebali usmjeriti prema njima.

Činjenica je da je u hrvatskom društvu danas ženama nominalno dostupno sve što i muškarcima. Vlada RH donijela je Strategiju razvoja  ženskog poduzetništva do 2020 godine, što je za svaku pohvalu jer smo jedna od rijetkih država koje uopće imaju takav dokument. U Hrvatskoj imamo veoma sposobne i priznate poduzetnice i menadžerice koje su se itekako dokazale svojim radom i uvažene su članice našeg društva. Krajem godine dobile smo snažno pojačanje – imamo prvu predsjednicu Republike Hrvatske. Predsjednica je već na samom početku svog mandata pokazala da će se, između ostalog, zalagati i za ravnopravniji položaj žena u našem društvu.

Pa drage moje poduzetnice, menadžerice, političarke, članice udruga, članice sindikata, jednom riječju, žene, pozivam vas da budemo glasnije, organiziranije, dostupnije jedna drugoj i da ne dozvolimo da žensko pitanje bude tema samo jednom godišnje. Jer mi smo tu svih 365 dana u godini. Koliko ćemo mi same biti aktivnije u zalaganju za naš bolji položaj toliko će i pomaci biti veći. Našu poziciju u kompanijama, ali i drugim organizacijama, uvelike određuje i opće stanje u društvu posebice stanje ekonomije. Gospodarstvo nema rodnu pripadnost, ali njegov razvoj definitivno je povezan i s pozicijom žena u poslovnom svijetu i općenito na tržištu rada te u društvu. Istraživanja i brojke potvrđuju da veća zaposlenost žena pridonosi gospodarskom rastu, kao što više žena na upravljačkim pozicijama pridonosi boljem poslovanju kompanija. I jedno i drugo nam je nepobitno potrebno, stoga je interes čitavog našeg društva, a ne samo hrvatskih žena, da se osnaži i povećana naša prisutnost na upravljačkim i rukovodećim pozicijama. 

Više hrabrosti
Danas je svim poduzetnicima i poslodavcima teško poslovati u Hrvatskoj, a ženama poduzetnicama još je teže. Jeftinija i učinkovitija javna uprava, manje porezno opterećenje, prihvatljiviji broj parafiskalnih nameta i učinkovitije pravosuđe problemi su za čije se rješavanje žene u biznisu zalažu jednako kao i muškarci.  Svi mi u realnom sektoru, bez obzira na spol, dovedeni smo do ruba izdržljivosti i suglasni smo da bez reformi nema vidljivog oporavka i osnova za novi gospodarski rast. Borba za bolje uvjete poslovanja danas je i nama ženama, poduzetnicama i menadžericama, najveći prioritet.Veći čak i od zalaganja za naš ravnopravniji položaj. Jer bez boljih uvjeta poslovanja nema ni pozicija na koje bismo mogle, trebale ili željele doći. Kod onih koji odlučuju zato želimo vidjeti više odgovornosti i više hrabrosti da bi se konačno povukli i neki teški, ali neizbježni potezi. Možda bi s više žena na pozicijama na kojima se donose takve odluke i reforme išle brže, a svi mi zajedno skorije živjeli bolje?