Zbog akumuliranog duga Studentskog centra (SC) u Zagrebu, koji se, uključujući i nedospjele obveze, popeo na 121 milijun kuna, Vlada RH smijenila je upravu SC-a predvođenu Nikom Vidovićem i postavila sanacijskog upravitelja Peju Pavlovića. Toj je smjeni prethodilo godinu dana jalovih kontakata između Željka Jovanovića, ministra znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) i Alekse Bjeliša, rektora Sveučilišta u Zagrebu, koje je osnivač SC-a.

Da li je Sveučilište konzultirano oko sastava Sanacijskog vijeća?
Nije, ministar Jovanović nas je jednostrano isključio iz svega, niti jedan član tog vijeća nije imenovan na naš prijedlog. Ukinute su nam osnivačke i upravljačke ovlasti nad SC-om. Sveučilište je razvlašteno, dolaskom prinudne uprave ostali smo bez ingerencija. Time se poništava i kompromis do kojega smo svojedobno došli s ministrom Draganom Primorcem, da se u SC-u sve rješava dogovorom između ministarstva i Sveučilišta. Dana 22. siječnja poslali smo naš službeni prijedlog u Vladu, a nakon dva dana je na sjednici Vlade donesena odluka o sanaciji kojom ga se u potpunosti ignorira. Zašto? Sada se govori o velikim gubicima SC-u, iako je za to dobrim dijelom odgovoran i MZOS, koji duguje 45,8 milijuna kuna, a zajedno s kamatama oko 53 milijuna. 

Zašto MZOS ne priznaje dug?
Ta je dubioza nastala od 2007. kada smo, u dogovoru s MZOS-om, naložili da SC pokrene značajne investicije. Sagrađen je studentski restoran na Borongaju, što je stajalo 20-ak milijuna kuna. Izgradili smo i dva nova paviljona u domu Stjepan Radić, što su bili prvi smještajni kapaciteti sagrađeni nakon Univerzijade 1987. To su trebali popola platiti MZOS i Grad Zagreb, no ministarstvo nije pokrilo svojih 5,6 milijuna kuna, a ostali su dužni i 13,4 milijuna kuna za subvenciju smještaja i prehrane studenata. Krajem studenog 2012. iz ministarstva nam je javljeno da priznaju ukupni dug od samo dva milijuna kuna. 

Nakon dolaska sanacijskog upravitelja, prošli ste tjedan imali sastanak s resornim ministrom Jovanovićem. Što ste dogovorili? 
Predložio je da osnujemo radnu skupinu pri MZOS-u koja će nadzirati sanacijsko vijeće. Kako može neformalno tijelo ministarstva nadzirati vijeće koje je imenovala Vlada? Sveučilištu su oduzeta upravljačka prava s argumentom lošega upravljanja, a u tom upravljanju gotovo je jednakim intenzitetom sudjelovao i MZOS. Rekao sam ministru Jovanoviću da će buduća suradnja biti teška nakon takvog iskustva, ali ćemo poštivati odluku Vlade. Otkako se krajem 2011. promijenila vlast, zatražio sam više sastanaka s ministrom, kako bismo vidjeli namjerava li MZOS priznati potraživanja SC-a i predočili mu naše prijedloge za oporavak SC-a, no osim formaliziranja kontakata ništa se nije dogodilo. U očitovanjima je bilo kontradiktornosti, tako da je dopisom ministra od ožujka 2012. priznato potraživanje za izgradnju paviljona na Savi, a dopisom od studenog to isto potraživanje više nije bilo priznato, te se priznaje samo iznos od 2,6 milijuna kuna razlike u subvenciji za koju je MZOS spremno pregovarati. Propustili su uključiti i isplatu duga u postupak rebalansa krajem 2012., tako da u godinu dana nisu ništa napravili.

U ministarstvu pak tvrde da vi ništa ne radite za spas SC-a?
Pa mi smo jedini napravili elaborat o sanaciji i restrukturiranju SC-a, i dostavili ga Vladi! MZOS nije ništa napravio, osim što su dijelom koristili naš prijedlog. Niz sjednica Upravnih vijeća SC-a, posebice u razdoblju 2011.-2012., imao je na dnevnom redu pitanje promjene financijskih okvira kako bi se poslovanje SC-a učinilo dugoročno održivim. Ta se pitanja nisu konstruktivno razmatrala zato što su predstavnici ministarstva i Radničkog vijeća opstruirali rad Upravnog vijeća SC-a. S upitima o kredibilitetu nedavno smijenjenog Nike Vidovića ministar Jovanović započeo je čim je došao na vlast. Rečeno nam je da moramo smijeniti ravnatelja SC-a, iako je Vidović u ožujku 2011. uvjerljivo izabran na natječaju na koji se prijavio još jedan kandidat. Štoviše, u izboru je tada sudjelovao i predstavnik MZOS-a, koji je također dao svoj glas Vidoviću. Odgovorili smo da koliko možemo nadziremo sve pojedinosti rada uprave SC-a te da predlažemo ministarstvu da, ako imaju razloge, pokrenu postupak smjenjivanja ravnatelja kroz Upravno vijeće u kojem imaju predstavnika. S druge strane, odmah po okončanju parlamentarnih izbora, sadašnji sanacijski upravitelj Pavlović dao je do znanja da će upravo on biti novi ravnatelj SC-a. Tada je krenula čitava serija raznih dopisa i izjava koju potpisuje nekoliko uvijek istih zaposlenika SC-a, članova Radničkog vijeća. Naravno da smo i mi politički dovoljno osviješteni i da znamo da kad god na izborima pobijedi druga opcija, započinje folklor političkog kadroviranja. Budimo otvoreni, i Niko Vidović je 2004. postavljen na čelo SC-a dolaskom nove HDZ-ove vlasti, no nismo očekivali da će se ovakvo kadroviranje ponoviti nakon što je u osam proteklih godina SC u velikoj mjeri integriran u Sveučilište. U SC je trebala doći osoba izvana, i to je bilo ugrađeno u naš prijedlog, jer su se unutar SC-a nakupili razni slojevi iz raznih vremena, niz sinekura i interesa, koji su se samo izmjenjivali na vlasti. I novi sanacijski upravitelj Pavlović pripada jednoj takvoj grupi, kao i novi predsjednik sanacijskog vijeća Vjekoslav Bratić. Bratić je prethodno kao član Upravnog vijeća SC-a uvelike otežavao njegov rad tijekom 2012. godine.

SC je već prošao sanaciju od 2002. do 2004., tadašnji je dug bio 87,5 milijuna kuna. Zašto se dopustilo da SC ponovno zapadne u toliki dug?
To i nije bilo saniranje, nego upravljanje uz injekcije državnog novca, a od tada se nije ništa promijenilo jer kalkulacije cijena usluga nisu realistične. U uspjeh prve sanacije također je stvar interpretacije jer npr. za 2003. godinu, kada je sanacija već trebala pokazati rezultate, financijski izvještaji govore o stanju obveza prema dobavljačima od 34,7 milijuna kuna, ukupnih preko 50 milijuna kuna, a zabilježen je novi gubitak od 6 milijuna. Od prve sanacije su se ponovno akumulirali gubici jer cijene smještaja, prehrane i održavanja objekata, koji su u kritičnom stanju, nisu održivi. I dalje se radi kalkulacija kao da je stvarna cijena obroka 16,70 kuna, što već godinama nije realno. Neodrživo je i da studenti plaćaju po 4,40 kune za ručak, manje od jedne kave. Povjerenstvo imenovano od strane MZOS-a utvrdilo je stvarne troškove obroka u 2012. u iznosu od 22,60 kuna, što znači da se svaki obrok isporučuje s gubitkom od 5,90 kuna. MZOS od toga pokriva 72 posto, a ostalo plaćaju studenti. U Zagrebu se pripremi osam milijuna obroka godišnje, što znači da bi u slučaju prelaska na stvarnu cijenu koštanja MZOS tu razliku platilo oko 35 milijuna kuna, koje nemaju. Zato ne dopuštaju promjene i puštaju da sve stoji kako je, a akumulirani gubici se svake godine povećavaju za novih desetak milijuna kuna. Bili bi i veći da se dio manjkova ne pokriva iz postotka od zarade Studentskog servisa, koji je do 2008. imao prihod od preko 700 milijuna kuna godišnje, od čega je prihod SC-a od provizije bio preko 60 milijuna kuna. Nažalost, Studentskom servisu su znatno pali prihodi, što je utjecalo i na rezultate poslovanja SC-a. 

Radničko vijeće ometa uređenje SC-a

U nekim medijima optužuju vas da želite SC preseliti na Borongaj, a na terenu u Savskoj, navodno vrijednom 70 milijuna eura, namjeravate po modelu JPP-a izgraditi nebodere na 15 katova i potom većinu tog poslovno- stambenog prostora prodati na tržištu?

To je potpuna izmišljotina nekolicine dokonih djelatnika SC-a. Naš je plan bio da se zaposlenici servisnih službi SC-a pomalo sele iz Savske prema Borongaju, gdje se već premjestilo 5000 naših studenata, a da se ovom prostoru vrate kulturni i umjetnički sadržaji. Taj trokut u Savskoj 25 potpuno je zapušten. Mi radimo što možemo, teškom mukom obnavljamo Francuski paviljon, što će stajati oko devet milijuna kuna. U SC smo htjeli, pri Akademiji dramskih umjetnosti, pokrenuti studij plesa i baleta, jer to je jedan od zadnjih studija koji nemamo. Doveli smo i Konfucijev institut, otvorio ga je drugi čovjek kineske državne hijerarhije. Nekidan sam razgovarao s predstavnicima Katara da i oni otvore takav centar, da u SC-u stvorimo međunarodno stjecište kultura, s predstavama, kulinarstvom, da taj prostor napokon zaživi. Na svaki naš pokušaj uređenja SC-a Radničko vijeće SC-a je redovito reagiralo protestima.  

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a