Postotak zaposlenih koji rade na nepuno radno vrijeme u Europskoj uniji u 2024. ostao je isti kao godinu prije – 17,1 posto.

Međutim, nastavlja se trend, započet u 2023., brže stope rasta zaposlenosti na nepuno radno vrijeme (jedan posto), od rasta zaposlenosti na osam sati (0,9 posto), pokazuje najnovija statistika Eurostata.

Promjene na tržištu

Podaci europskih statističara otkrivaju i drastične razlike među državama članicama u kulturi rada. Dok Nizozemsku, Austriju i Njemačku karakterizira vrlo visok udio zaposlenosti sa satnicom kraćom od klasične osmosatne (38,6%, 30,7% i 28,9%), u Bugarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj zanemariva je zastupljenost rada sa skraćenim radnim vremenom. Takvih zaposlenika u Bugarskoj je tek 1,5 posto, u Rumunjskoj 2,9, a Hrvatskoj tri posto.

Rekordnu visoku zaposlenost u Hrvatskoj prati i rekordno nizak broj onih koji rade na nepuno radno vrijeme, čiji je udio s 3,6 posto u 2023. pao na tri posto lani, odnosno s nešto više od 59 tisuća na nešto više od 49 tisuća lani – što je najniži ikada zabilježen broj zaposlenih na nepuno radno vrijeme u Hrvatskoj.

Predrag Bejaković, nezavisni ekonomski analitičar, svojedobno je ovaj trend u Hrvatskoj pojasnio tradicijom prema kojoj se radno vrijeme shvaća kao osmosatno te visinom plaće koja je još uvijek nedostatna u odnosu na cijene, dok je nepuno radno vrijeme dodatno smanjuje. Usto, poslodavcima je mnogo jednostavnije, administrativno i organizacijski, imati radnika na puno, nego na nepuno radno vrijeme.

Tradiciju nisu promijenile ni tektonske promjene na tržištu rada koje je u relativno kratko vrijeme prešlo iz visoke stope nezaposlenosti u rekordno nisku stopu. U takvim bi se uvjetima očekivao fleksibilniji pristup zaposlenicima, što uključuje i rad s kraćim radnim vremenom. Uostalom, to se i događa u Europskoj uniji u kojoj je, zbog nedostatka radne snage, stopa rasta zaposlenosti na nepuno radno vrijeme viša od stope rasta zaposlenosti na puno radno vrijeme. Međutim, takav trend nije vidljiv u Hrvatskoj.

Tko radi skraćeno?

Rad na nepuno radno vrijeme karakterizira i kontinuiran rodni jaz u kojem prevladavaju žene (42,2 prema 27 posto). U Nizozemskoj, primjerice, više od polovice žena (60,5 posto) radi na nepuno radno vrijeme. U zemlji visokog ekonomskog standarda žene kada postanu majke tradicionalno prestaju raditi u osmosatnom radnom vremenu i rijetko se više tome vraćaju. U Hrvatskoj je njihov udio ispod šest posto.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Osim žena, na nepunom radnom vremenu najčešće rade mladi koji se još uvijek obrazuju, odnosno studenti te niže obrazovani radnici. Najčešći razlog zbog kojega se zaposlenici odlučuju raditi na manje od osam sati su briga za odrasle s invaliditetom ili djecu, nemogućnost pronalaska posla na puno radno vrijeme te drugi obiteljski razlozi.

Rad na nepuno radno vrijeme u Europskoj uniji pokazuje stabilnost te se trendovi u ovom području vrlo sporo mijenjaju. Udio radnika koji rade na nepuno radno vrijeme u posljednjih deset godina je neznatno pao, sa 17,8 posto u 2015. na 17,1 posto u 2024.

U međuvremenu tehnologija ubrzano mijenja tržište rada. Pitanje je hoćemo li u budućnosti, zbog sve veće “intervencije” strojeva raditi kraće ili dulje – ili što ćemo uopće raditi.