BONN – Prošle je godine Njemačku napustilo 145.000 njezinih građana – najviše otkako se 1950. počela voditi statistika. Doduše, demografi ukazuju kako se prošle godine u zemlju vratilo 128.000 Nijemaca. Po brojkama i s obzirom na 82 milijuna stanovnika, to ne zvuči toliko dramatično, no za gospodarstvo itekako jest. Naime, odlaze u prvom redu mladi i visokoobrazovani.Od vojske veće od 4,5 milijuna nezaposlenih u Njemačkoj jedva da postoji ikakva želja otići trbuhom za kruhom. Ne odlaze ni s istoka Njemačke. Od tamo je u čitavoj 2005. otišlo desetak tisuća Nijemaca kako bi sreću i posao pronašli u tuđini. Analize pokazuju kako iseljava dvostruko više Nijemaca s visokom stručnom spremom i s odgovornih položaja nego običnih radnika. Triput više je iseljenika u dobnoj skupini između 17 do 34 godina nego u skupini od 35 do 54 godina.Međutim, to su tek formalne brojke jer su mnogi odselili, a da su na dokumentima zadržali mjesto stanovanja u Njemačkoj. Kolika je masovnost odlazaka, potvrđuju i ankete na njemačkim sveučilištima čiji se rezultati mogu usporediti s nerazvijenim zemljama: 60 posto studenata razmišlja o mogućnosti da potraži sreću u inozemstvu.Nije lako navesti samo jedan razlog zašto Nijemci iseljavaju. Nedavni štrajk liječnika u Njemačkoj upozorio je javnost kako mladi njemački liječnici bez poteškoća mogu dobiti bolje plaćen posao u Velikoj Britaniji ili skandinavskim zemljama. No bolja zarada nipošto nije jedini, pa čak ni glavni motiv. U opsesiji mjera štednje mnoge njemačke institucije mladima ne nude dugoročne radne ugovore, a istovremeno traže sve više: i radnog vremena i odgovornosti. S druge strane, neke države, poput Velike Britanije, poznate su po tome da umjesto da plaćaju skupo obrazovanje za medicinsko osoblje, radije otvaraju granice došljacima. Čak su i Ujedinjeni narodi nedavno reagirali na činjenicu da samo u britanskom gradu Manchesteru ima više liječnika iz Malavija nego što ih ima u čitavoj toj državi na jugoistoku Afrike s 11 milijuna stanovnika.

Međutim, kako se plaće u Njemačkoj ne mogu uspoređivati s onima u Malaviju, čini se da glavni motiv odlazaka, nije toliko ekonomski, koliko su to besperspektivnost, ali i nemogućnost napredovanja, pa su mladi izgubljeni u beskonačnom labirintu hijerarhija, formalnosti i zakonskih propisa. Ta frustracija je posebno jaka kod mladih njemačkih stručnjaka za koje bi se pomislilo da su im u tvrtki otvorena sva vrata, tj. onih koje je tvrtka na neko vrijeme poslala u inozemstvo.Dok su u predstavništvima od Južne Amerike pa do Dalekog istoka u pravilu snosili odgovornost za projekte vrijedne milijune, pregovarali s ministrima i stajali pred izazovom osoviti posao na noge, vrativši se u Njemačku nerijetko su suočeni s uredskom svakidašnjicom. A to znači raditi samo ono što im šef kaže. Naravno da su takvi kadrovi među prvima koji će otići čim im se ukaže prilika. Stoga u Njemačkoj već postoji ozbiljna nestašica inženjera svih vrsta. Međutim, val iseljavanja više ne obuhvaća samo vrhunski obrazovane stručnjake. Sve je više već i stručnih radnika koje će raširenih ruku primiti posao u susjednoj Danskoj, Nizozemskoj, pa čak i u Poljskoj.Statistički najviše Nijemaca odlazi u Švicarsku. Pritom se može pomisliti na one koje bježe u zemlju koja je poznata, kada je riječ o porezu, po susretljivosti prema onima s dubljim džepom baš kao što su i Sjedinjene Američke Države koje su druge na ljestvici.

Ubrzano starenje populacije
Sve češći motiv odlaska mladih stručnjaka je skrb za djecu. Dok je mladom paru s djetetom u Njemačkoj problem iznajmiti stan “da ne smetaju susjedima”, mnoge druge zemlje će mladim njemačkim roditeljima ponuditi mogućnost kojom oba bračna druga mogu slijediti svoju poslovnu karijeru unatoč podmlatku. Rezultat obiteljske politike u Njemačkoj više je nego očit. Broj stanovnika stalno pada, a po brzini starenja stanovništva ova je država na samom čelu ljestvice Europske unije.