Patvorena vina godinama ne prestaju biti jedan od gorućih problema hrvatskog vinskog tržišta. Udruga Graševina Croatica, koja okuplja najvažnije vinare kontinentalnog dijela Hrvatske, uporno istražuje one koji se bave tom proizvodnjom i plasiranjem lažnih vina na police hrvatskih trgovačkih lanaca, te ih prijavljuje državnim inspektorima.

No, u praksi većeg efekta i nema, a zbog javne objave imena tri takva proizvođača prije dvije godine gotovo su završili i na sudu. Tomislav Panenić, direktor Udruge Graševina Croatica, kaže kako se kao još veći problem trenutačno u Hrvatskoj pojavljuje slučaj krivotvorenih vina. U čemu je razlika, pitamo ga.

Patvorena vina su, pojašnjava, zapravo tekućina napravljena od vode, šećera i kiselina, dakle, ne radi se uopće o vinima, a krivotvorenima smatra ona koja se prodaju s deklaracijama bez uporišta, s lažiranim porijeklom, kakve učestalo proteklih godinu dana nalazimo u našim trgovačkim lancima i u kojima se pod oznakom hrvatskih vina prodaje vino iz drugih zemalja.

“Upravo smo u jednom velikom trgovačkom lancu svjedočili akcijskoj prodaji graševine koja je na etiketi označena kao vino – proizvedeno u Hrvatskoj, a punjeno u Češkoj. Deklarirana je berba iz 2024., a cijena je bila 75 centi po litri. Te 2024. otkupna cijena graševine bila je 95 centi, pa kada se na to dodaju troškovi otpreme, ambalaže i svi drugi troškovi, to nikako ne može biti graševina iz Hrvatske”, pojašnjava Panenić.

Tržište traži jeftino

Procjenjuje da je posrijedi jeftino vino proizvedeno u Mađarskoj, koje su potom odvezli u Češku i za supermarkete ga upakiravaju i dalje prodaju uglavnom pod robnom markom trgovaca uz akcijske cijene. Ti češki poduzetnici slično rade i s drugim vinima, osim s tzv. hrvatskom graševinom, a u osnovi je, ističe Panenić, to vino tehnički ispravno i njegov plasman niti ne bi bio sporan da ga se ne predstavlja kao hrvatsko.

Time se s jedne strane zavarava potrošače, jer ih se uvjerava da kupuju domaće, a ne primjerice mađarsko vino, a s druge strane nanosi se šteta hrvatskim vinarima, koje takva manipulacija ostavlja bez kupaca. Budući da je po Panenićevim riječima posrijedi pravo vino, a ne tekućina koja ‘glumi’ vino kao u dosadašnjoj najčešćoj praksi, pitamo ga kako je moguće da netko prodaje vino po cijeni upola nižoj od one po kojoj ga mogu nuditi hrvatski vinari. U slučaju graševine on procjenjuje da se radi o jeftinom vinu iz susjedne Mađarske, napravljenom iz sorte slične graševini.

“U Mađarskoj se prethodnih godina srušilo tržište i za vrijeme bivšeg predsjednika Viktora Orbana postojao je vjerojatno sustav prikrivenih potpora, jer nemoguće da bi u redovnim uvjetima cijena na policama bila toliko niska”, kaže Panenić.

Birokracija koči

Imamo sunce i vjetar, a uvozimo više od polovice energije: Zašto Hrvatska i dalje igra na rubu ponora?

Bitka za svakog gosta

Zašto bi došli baš kod vas? Odgovor odlučuje tko puni apartmane, a tko ostaje prazan

Osim toga, ističe, radi se o proizvodima koje se puni za manje tvrtke, koje na vinskom tržištu nisu poznate, a koje se prodaju u velikim količinama i uz izrazito nisku cijenu. Trgovci su zainteresirani za takve robe, jer imaju zaradu na obrtaju, ne toliko na trgovačkim maržama koliko na dobrom obrtaju. Takva roba dobro prolazi kod kupaca i ekspresno se proda, pa su trgovci zainteresirani za svakoga tko im može isporučiti uz najpovoljniju cijenu.

“U pravilu se radi o kategoriji jeftinih vina, nikad o premium, vinima vrhunske kvalitete. No, problem je što se na tržištu najviše i kupuju i konzumiraju jeftinija vina”, dodaje Panenić.

Temu krivotvorenja vina, uz sličan problem s hranom, nedavno je pred eurozastupnicima otvorio jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta Marko Vešligaj. Ukazao je na statističke podatke prema kojima je u posljednjih deset godina u Europskoj uniji zaplijenjeno više od 10 milijuna litara krivotvorenih ili nezakonitih alkoholnih pića, a po nekim procjenama te su količine i znatno veće, od 10 do 20 milijuna litara. Godišnje sektor vina zbog krivotvorenja gubi između 400 i 500 milijuna eura, a svake godine oko 5700 radnih mjesta u vinskom sektoru.

Hrvatska neslavni rekorder

Najveći broj sumnji na prijevare u sektoru, prema podacima sustava upozoravanja i suradnje EU-a (ACN), Vešligaj kaže bilježe u Italiji i Njemačkoj, dok je Hrvatska među članicama rekorder po broju prijava krivotvorenih vina.

“Postotna šteta u odnosu na izgubljenu prodaju u Hrvatskoj je 7,1 posto, što nas svrstava među države s najvećim gubitkom. Veći ima samo sedam država – Litva, Latvija, Bugarska, Slovačka, Mađarska, Češka i Grčka. Veliki je to udarac na vinski sektor, osobito u Hrvatskoj, gdje su vinari izloženi mnoštvu drugih problema – od rapidnog širenja bolesti zlatne žutice, prijetnje uvoznog vina upitne kvalitete i jeftinije cijene te prirodnih nepogoda”, kazao je Vešligaj, koji je pod krivotvorenje uključio više metoda, od proizvodnje krivotvorenih etiketa i lažiranja dokumentacije o sljedivosti proizvoda, do ponovnog punjenja originalnih boca vinom slabije kvalitete, razrjeđivanja proizvoda vodom, te distribucije putem internetskih platformi.

Kako zaštititi domaće vinare od poplave falsifikata na tržištu? Panenić kaže da su im ruke u razbijanju tog tržišta prilično vezane. Državni inspektorat i do sada nije imao dovoljno kapaciteta i financijskih sredstava za ustrajniju aktivnost praćenja i nadzora ovih ilegalnih radnji. Zbog štednji koje sada Vlada uvodi on se boji da će već ograničeni budžet inspektora biti još i manji, a u fokusu moraju imati velik broj različitih proizvoda, ne samo vina.

Osim toga, kada Državni inspektorat i reagira na prijave koje im vinari ili kupci šalju kada uoče sumnjivo vino, postupak uzimanja i testiranja traje duže od diskonta serije koju se službeno kontrolira, pa kada se i utvrdi da je riječ o lažnjaku, taj proizvod u seriji na koji mogu reagirati više nije na policama. Testiranje se, inače, provodi na tri razine, najprije u Državnom inspektoratu, te potom u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, gdje je glavni državni laboratorij, gdje se provode temeljne parametre vina, a budući da još nema laboratorija koji je certificiran i provodi treću i za krivotvorenje ključnu fazu testiranja s pomoću analize stabilnih izotopa, upućuje ga se u Rumunjsku u akreditirani i europski referentni laboratorij.

Nešto brži proces dokazivanja, koji je u vlastitoj organizaciji pokušala Udruga Graševina Croatica u slučaju patvorenih vina, šaljući prikupljene falsifikate na analizu u certificirani centar za izotopnu analizu u Pančevu u Srbiji, pokazao se neupotrebljivim, jer zakon predviđa da samo inspektorat može ovlašteno pokretati takve postupke.

Mađarski sustav kontrole

U protekle tri godine inspektori su, inače, obradili ukupno 313 uzoraka, a od njih je utvrđena neispravnost u 19 slučajeva. No, sudski i upravni postupci dugo traju, a čak i kada se izriču kazne, njihovi iznosi po Panenićevoj procjeni nisu tako ozbiljni da zaustave takve poslove. Osim toga, tek se treba više fokusirati na istraživanje suspektnosti porijekla i oznaka vina, trenutačno gorućeg problema u lažiranju vina. A prema procjenama, više od 50 posto vina na tržištu prodaje se upravo u niši stolnih, jeftinijih vina, pakiranih u jeftinim plastičnim bocama, te bag-in-box ambalaži po 3 ili 5 litara, kao i putem rinfuze. U tim kategorijama u proteklih godinu dana i inače su cijene najviše rasle, tako da se i znatno povećao obrtaj novca.

Osim iz Mađarske, vinari procjenjuju da se upakirana kao hrvatska najviše plasiraju jeftina vina iz Makedonije i Kosova. Pored graševine, najviše se krivotvore i lažno predstavljaju još i istarska malvazija, te dalmatinski plavac mali, dakle, najpoznatije domaće sorte koje se u Hrvatskoj i najviše konzumira.

Kako u startu prekinuti lanac i zaustaviti uvoz takvih jeftinih vina? Panenić kaže da to predstavlja velik izazov, jer carina za uvoz iz trećih zemalja na ta vina nema, a istrage i analize koje pokreću inspektori su spore. Osim toga, ni interes same države nije jednako intenzivan kao kod istraga koje poduzima u slučaju crnog tržišta duhanskih proizvoda, jer za razliku od visokih trošarina koje oni donose u proračun, za vina nema trošarina. Vinari najvećim dijelom prodaju realiziraju na domaćem tržištu i u europskim razmjerima predstavljaju mali kapacitet, tako da, zaključuje još jednom, vinari imaju prilično vezane ruke.

Pojedine zemlje pribjegavaju nekim rješenjima kako bi zaštitile svoja tržišta od uvoza, primjerice baš Mađari imaju postupke propitkivanja porijekla suspektnih jeftinih vina koje se uvozi na njezino tržište. Konkretno, provode dodatne kontrole vina koje stiže, zadržavaju ga neko vrijeme dok se ne provjeri ispravnost deklaracije, te tako odvraćaju navalu takvih krivotvorenih vina. No, niti Hrvatska, niti EU nema jasne postupke dokazivanja sljedivosti.