Posljednjih godina jasan je trend javljanja stranih izvođača na tendere za radove u Hrvatskoj. Njihov broj raste, a pravi ‘mamac’ je provođenje EU projekata velikih vrijednosti.

Tako je danas normalno da se pokreću tenderi za vrijednosti veće od 10 milijuna eura, i puno ih je, dok do prije pet godina u Hrvatskoj nije bilo stranih ponuđača, čak ni iz Europske unije. Međutim, kako sad ponude dolaze od kompanija iz Kine, Turske, Srbije, EU – od Slovenije i Italije pa nadalje, kod tendera za izvođenje radova problem broj jedan postaju uvelike neprovjerljive reference.

Zakon o javnoj nabavi, čl. 262. regulira da hrvatski javni naručitelj treba tražiti potvrdu za reference koju ponuditelja daju, no prema Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave ne postoji jedinstveno mjesto na kojem se mogu provjeriti reference ponuditelja iz EU i trećih zemalja.

Kako pojašnjavaju, europska jedinstvena dokumentacija iz članka 262. ZJN 2016, je samo formalna izjava ponuditelja bez potvrde druge ugovorne strane, između ostaloga, i da je izvršio određene poslove, a u ponudi predaju je kako ponuditelji iz Unije tako i oni iz trećih zemalja.

Kad su u pitanju reference iz EU projekata, tada je ipak u pravilu provjerljivo jesu li projekti izvedeni i tko je u njima sudjelovao, no reference izvan takvih projekata, u pravilu nije moguće kroz javno dostupne podatke znati što je bilo s tim projektima, tvrde poznavatelji. S ovim problem u praksi se susreću i naše najveće građevinske tvrtke, potvrdili su nam u Kamgradu i Strabagu.

Apeliraju da se zbog pitanja pravne sigurnosti i moguće ugroze urednog izvođenja javnih projekata riješi pitanje provjere svih referenci. “Velik problem čine provjere referenci u smislu njihove vjerodostojnosti.

Direktor Strabaga Veljko Nižetić kaže da treba inzistirati na dodatnim jamstvima/J. Regović/PIXSELL

U kratkim žalbenim rokovima ne uspijeva se provjeriti vjerodostojnost potvrda, a očito je da se s njima manipulira pa i zloupotrebljava. Svakako će trebati vidjeti kakve su mogućnosti da se ovaj problem hitno riješi jer predstavlja prijetnju učinkovitom trošenju javnog novca i pravnoj sigurnost”, navodi Dragutin Kamenski, vlasnik Kamgrada.

Naručitelj, ako i ima saznanja o netočnoj potvrdi, prema odvjetniku Josipu Marohniću nema zakonskih sredstva na tome temeljiti svoju odluku ako mu je takva referenca potvrđena (npr. od bivšeg naručitelja), dok se potencijalni žalitelj kao konkurentski ponuditelj na tom terenu sučeva s kratkim žalbenim rokovima i velikim troškovima.

“To znači da je krug zatvoren za propitivanje točnosti referenci na uštrb pravne sigurnosti jer će naručitelj završiti s ponuditeljem koji u stvarnosti takav posao nikad nije radio”, upozorava Marohnić.

Da su takve situacije stvarnost potvrđuje direktor Strabaga Veljko Nižetić, koji navodi da je problem šireg karaktera jer se na natječajima pojavljuju i domaće tvrtke koje se oslanjaju na reference ili sposobnosti najčešće stranih kompanija, s time da je teško provjeriti navode iz referenci.

Remećenje tržišta
“Smatramo da je ovaj velik problem moguće rješenje kroz izmjenu Zakona o javnoj nabavi tako da oslanjanje na resurse ili reference drugog izvođača dovodi do toga da tvrtka koja daje reference ili resurse mora biti solidarno odgovorna za izvršenje projekta. Ako bi se tražilo dodatno jamstvo za slučaj da odabrani ponuditelj uredno ne izvrši posao, to bi za njih predstavljalo rizik u poslovanju pa bi takve tvrtke bile manje zainteresirane za eksperimentiranje”, kaže pojašnjavajući situaciju u kojoj se na natječaj javlja tvrtka iz Hrvatske koja se oslanja na sposobnost druge tvrtke izvan EU-a koja joj ustupi reference, dok je pravo stanje, tvrdi, jako teško provjeriti.

Primjer je kad se na natječaju od ponuditelja traži dokaz da ima stručnjaka određene sposobnost pa ako ga tvrtka iz RH nema, neki po svijetu traže tvrtku koja im ga može ustupiti da kao ponuditelj dokažu da imaju određenog stručnjaka.

“Pored intervencije u zakon i javni naručitelji mogu tražiti da određene grupe radove mogu izvršiti samo glavni izvođači koji za njih imaju dokazane vlastite reference i sposobnosti”, ističe Nižetić dodajući da će se bez propisne solidarne odgovornosti nastaviti remetiti tržište, a može se ugroziti i realizacija javnih projekata.

Tvrtke koje ‘daju’ reference za taj opseg radova traže x novca, može se čuti na tržištu, dok svaki tender jasno sadrži određene kriterije za dokazivanje iskustva izvođača koji nudi posao. No naš javni naručitelj, tvrde i drugi, objektivno ne može provjeriti kod stranih ponuđača reference za poslove koje su oni obavljali izvan EU projekata, jer se većina koje sada nude ponuditelji izvan EU odnose na poslove koji nisu bili iz EU projekata.

Provjera se može provoditi tako da naš javni naručitelj pošalje upit bivšem naručitelju ponuditelja u cilju da on potvrdi referencu na koju se poziva ponuditelj, kaže i profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Marko Turudić, no niz je pitanja. Kako će hrvatski javni naručitelj komunicirati s drugim naručiteljima u Kini, Turskoj i ostalim zemljama za ovu svrhu? Hoće li to biti na hrvatskom jeziku, a trebao bi jer je to službeni jezik javne nabave u RH.

Stvar je složena jer nije jasno ni kome će se još obratiti, a tu su i druga pitanja vezana uz nedostupnost podataka, npr. uvid u strani sudski registar. Poznavatelji ističu i da smo već imali u primjere da strani ponuditelj dostavi referencu koja se ne može provjeriti, a tada se naš javni naručitelj obratio čak i na veleposlanstvo zemlje tog ponuditelja koje je logično odgovorilo da nije nadležno.

Pravna preporuka
Odvjetnik Mićo Ljubenko, ističe da nakon takvih prilika, naš javni naručitelj treba izabrati jedan od dva rizika: prvo, ako izabere najpovoljnijeg stranog ponuditelja, kaže tada riskira osnovanu žalbu npr. hrvatskog ponuditelja jer nije provjerio strane reference, ili drugo, ako odbije najpovoljnijeg stranog ponuditelja, tada riskira osnovanu žalbu tog stranog ponuditelja isto tako jer nije provjerio strane reference.

Naš zakon u odnosu na ovo pitanje, tvrdi, ne daje jasnu regulaciju, a ni Smjernice EK iz 2019. u odnosu na provjeru ponuditelja iz trećih zemalja na tendere u EU ne daju odgovor na ovo pitanje. Nedavno smo u zakonu značajno podigli troškove žalbenog postupka u javnoj nabavi.

Sada je rizik troška 500 tisuća kn u eurima za sve nabave iznad 100 milijuna kn, sada u eurima, odnosno razmjerno niže ovisno o vrijednosti nabave. Već postoje i sudski sporovi u kojima nije jasno tko na kraju treba refundirati vrlo skupe troškove žabe pred DKOM-u, kako navodi, kad imamo neprovjerenu referencu – ponuditelj koji ju je ponudio ili javni naručitelj koji ju nije provjerio.

“Rješenje ovog pitanja može biti ako naši javni naručitelji odluče u uvjete natječaja dodati uvjet da imaju pravo provjeriti neposredno od treće osobe na koju se poziva ponuditelj dobiti potvrdu i to na hrvatskom jeziku.To znači da će naručitelj na hrvatskom jeziku poslati upit u npr. Kinu ili Tursku i ako u roku od pet dana kako zakon kaže dobije potvrdu, smatra se da je referenca potvrđena. Ako ne, taj strani ponuditelj ima rizik da možda neće ostvariti one bodove u tenderu koje je planirao ili čak neće dokazati niti sposobnost natjecanja na tenderu u RH”, navodi Ljubenko.