U Hrvatskoj postoji velik otpor digitalizaciji i naglašeno nepovjerenje prema koristima koje tehnologija donosi u razvoju društva i gospodarstva. Nadalje, odrasli građani pokazuju slab interes za cjeloživotnim obrazovanjem, država preferira prekvalifikaciju isključivo nezaposlenih osoba, ovisno u kojem ste dijelu Hrvatske rođeni imat ćete vrlo različit pristup obrazovanju, imovinsko stanje roditelja značajno utječe na duljinu obrazovanja, uključivanje u dječje vrtiće izvan većih sredina je vrlo nisko, a rezultati standardnih testova u Hrvatskoj u padu su od 2016. godine.

To su samo neki od zaključaka izvješća "Index of readiness for digital lifelong learning" na temelju kojeg su rangirane EU članice po stupnju spremnosti na digitalno cjeloživotno obrazovanje, a po kojem se Hrvatska plasirala u zlatnoj sredini na 13. od 27 mjesta. Zachary Kilhoffer, istraživač jednog od vodećih europskih istraživačkih centara – Centre for European Policy Studies (CEPS), kaže da unatoč dobroj poziciji Hrvatske bode u oči to da su Hrvati jedni od najskeptičnijih Europljana po pitanju digitalnih vještina i digitalizacije općenito.

Plus i minus
"Pozicija Hrvatske u Uniji po indeksu digitalnog cjeloživotnog obrazovanja je vrlo dobra kad se usporedi s pozicijom nekadašnjih lidera i najvećih država članica, poput Njemačke i Italije, koje zaostaju, a Hrvatska je s druge strane na zlatnoj sredini te predstavlja spoj niza pozitivnih, ali i niza negativnih trendova", kaže Kilhoffer. Tome Antičić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja za znanost i EU fondove, naglašava da je upravo otpor digitalizaciji iznimno velik problem u Hrvatskoj.

"Hrvatska je obično na ovakvim i sličnim mjerenjima na dnu pa je dobro vidjeti da smo ovdje na sredini ljestvice. No, svjesni smo da se moramo mijenjati i raditi projekte koji donose velike promjene", kaže Antičić koji naglašava da se mora promijeniti klima u društvu. Zachary Kilhoffer kaže da se Hrvatska za digitalno cjeloživotno obrazovanje pripremila u birokratskom smislu. Od tri područja koja su bila obuhvaćena istraživanjem, najbolje 3. mjesto u EU, Hrvatska je zauzela u području spremnosti institucija i razradi politika za cjeloživotno obrazovanje.

Među inima, tome je značajno pomogla činjenica da se u Hrvatskoj već dugo razvijaju institucije poput SRCE-a, CARNeta, da se provodi projekt digitalizacije osnovnih i srednjih škola te da se osim na nabavci softvera i hardvera veliki naglasak stavlja na stvaranje digitalnih edukacijskih sadržaja i obrazovanja profesora i nastavnika. U druga dva područja, a to su dostupnost digitalnog obrazovanja te sudjelovanje građana u digitalnom cjeloživotnom obrazovanju i očekivanja od digitalizacije, rezultati su loši. Po dostupnosti digitalnog obrazovanja Hrvatska je 21. od 27 članica Unije, a po sudjelovanju u cjeloživotnom obrazovanju i očekivanjima smo na 24. mjestu.

Kaskanje u primjeni
Unutar ta tri područja pojedinačno najbolje pozicije Hrvatska je ostvarila u digitalizaciji škola i osobnom i stručnom razvoju nastavnika (3. u Uniji), zatim regulaciji i financiranju, i to primarno zbog korištenja EU fondova, (3. u Uniji) te u području institucija i politika (5. u Uniji). Tri područja u kojima pak Hrvatska najviše zaostaje su stavovi prema digitalizaciji (26. od 27 članica EU-a), zatim u upravljanju i implementaciji digitalnog cjeloživotnog obrazovanja (23.) kao i u dužini obrazovanja i uključenosti građana u cjeloživotno obrazovanje (21. od 27).