Ma zar je to hrvatski brend?! Sjećamo se kako je prije već dosta godina u iskrenoj radosti i s nevjericom reagirala kad je shvatila da je namještaj, originalni stolci i trosjedi jednog domaćeg brenda, kojima se često divila pregledavajući strane medije, zapravo hrvatski proizvod, a onda je u hipu proradio novinarski i urednički nerv i odmah je dodala “hoću priču o tome”. 

Marina je bila strastvena novinarka. Vrlo brzo je u svojoj karijeri postala urednica, no ono što ju je karakteriziralo od 2000. do preranog odlaska 2024. je ta inficiranost novinarstvom. Svaki novinar nema talenta biti i urednik, no kod nje je ta nadogradnja provedena u nekoliko redakcija, a završno s Poslovnim dnevnikom, prošla skladno, zapravo organski. Ima urednika koji šute, troše malo riječi i kad naručuju i kad primaju tekst, što novinari ne vole. Ona je bila jedna od onih kojima je stalo, koji znaju što naručuju i kakav novinarski tekst o toj temi treba biti i koja je, što je najvažnije, s nama novinarima znala podijeliti i radost i zadovoljstvo kada je tema bila pogođena i ne tek odrađena, nego je imala odjeka i postigla svoju svrhu, važnu za novine i za poslovnu zajednicu. Kada govorimo o Marini, njezinim odlaskom nastaje taj teško nadoknadivi gubitak, iskrenost i zajedništvo u stvaranju dobre novinarske teme.

Osim što je znala tu svoju strast i energiju prenijeti na novinare, s jednakom strašću i energijom gurala je nove, mlade, energične i sposobne kreativce koji stupaju na gospodarsku scenu. I sada znamenite hrvatske jednoroge među prvima je prepoznala. I u ovih više od godinu dana, koliko se borila s opakom i terminalnom bolešću, skretala nam je pažnju na neka događanja i pratila ono što radimo. O Marini smo često razmišljali i o njoj govorili u tom vremenu dok je fizički nije bilo na poslu i s velikom bojazni očekivali onu zadnju najgoru vijest, da je na kraju izgubila životnu bitku. Novinarka, urednica, dobri duh redakcije, ali prije svega hrabra žena, supruga i majka, prava slavonska vrela vukovarska krv, nije joj dozvolila da ode trenutno, u hipu, ne predajući se i boreći se, što nam je svima dalo vremena da se od nje oprostimo na intimni i duboki način. Gotovo da je bespotrebno reći, ali ipak, ta Marina ostat će zauvijek dio naših misli i naše redakcije.

Marina Biluš novinarsku karijeru započela je u Večernjem listu 2000. godine. Njezin rad brzo je zapažen te već nakon dvije godine počinje raditi za tjednik Nacional. Tamo kao novinarka prati i istražuje važne društvene i političke teme, te pišući o njima otvara rasprave i upozorava na razne postojeće probleme. Pet godina kasnije prelazi u Poslovni dnevnik, na mjesto urednice. Uz rubrike, uređuje i neka specijalna izdanja i magazine Poslovnog dnevnika, a 2014. postaje pomoćnica glavnog urednika. Od početka 2017. kao zamjenica glavnog urednika koordinira radom cijele redakcije.