Slijedi li, nakon trgovine, i konsolidacija konditorske industrije u regiji? U intervjuu članice uprave Mercatora za jugozapadnu Europu Stanke Pejnović koji prenosi slovenski poslovni dnevnik Finance, u Srbiji je krajnji čas za plimni val povezivanja proizvođača u industriji čokolade, keksa i vafla, kojim bi se racionalizirala proizvodnja, smanjili troškovi te postigla veća učinkovitost. 

Jeftinija konkurencija
Na policama trgovaca tada ne bi bilo 25 različitih vrsta napolitanaka nego šest moćnih, čime bi se povećao i opseg proizvodnje i prihodi proizvođača, a dio bi se sredstava usmjerio, primjerice, u "zdrave" i specijalizirane proizvode bez transmasnih kiselina, kakvi postaju hit na tržištu. Znajući kako i hrvatski konditori sve više gube utakmicu na domaćem tržištu, recept S. Pejnović dobro bi došao i u Hrvatskoj. Još prije koju godinu držali su 50% tržišta, a danas, uključujući i biznis sa "slanicama" svega 30%. Domaći brendovi čokolada, primjerice, 2005. su činili 57%, a danas samo 37% tržišta u Hrvatskoj, a kako pojedini trgovci otkupljuju i godišnje proizvodnje pojedinih roba od ulaska RH u EU ne čeka ih samo još jeftinija konkurencija Milke i sličnih brendova, nego i jači udar privatnih trgovačkih marki, koje čine sve veći udio na hrvatskom tržištu. U proteklih sedam godina njihov količinski udio povećan je sa 10 na čak 35%, zbog čega je i konditorska industrija "prisiljena" raditi ih za trgovce, unatoč stoljetnoj tradiciji i brendu te prepoznatljivosti izvan nacionalnog tržišta. No, prema riječima predsjednika uprave Koestlina Krešimira Pajića, tko samo u konsolidaciji vidi spas, taj je već sada gotov. "Što će se događati, događat će se. Ne može se čekati da se nešto dogodi i ako se dogodi.

Tržište je to koje određuje vašu sudbinu i nitko drugi", veli Pajić ističući kako su prilike svugdje, u svakom trenutku i treba ih iskoristiti. U ovom trenutku Koestlin ima najmanje 10 potencijalnih kupaca s kojima pregovara, danas s Dancima i Englezima, jučer s Česima i Poljacima. Tko je imalo sposoban prodat će bez problema 10, 20 ili 30 šlepera robe, a ne kukati i čekati da se konsolidira. Veliki igrači, tvrdi on, trenutačno ni ne gledaju na RH s 4,5 milijuna stanovnika kao na zemlju u kojoj bi kupovali tvornice konditora. Globalni brendovi tu su već prisutni, a žele li proizvoditi, nismo im interesantni ni s činjenicom da smo postali dio EU. U Bugarskoj ili Rumunjskoj, Mađarskoj… sirovina i radna snaga dvaput su jeftiniji, objašnjava Pajić, pa u Koestlinu, koji je dio širokobriješke Mepas grupe i izvozi 60% proizvodnje, kažu kako bi povezivanje i konsolidacija bila realnija u "čokoladnoj" branši. 

Povećana proizvodnja
Konzultant Željko Perić kaže kako on očekuje međunarodnu konsolidaciju u konditorskoj branši, ali se do sada nije ništa ozbiljnije događalo, osim što je Kraš preuzeo Karolinu, a Mirko Grbešić, vlasnik Mepasa, Koestlin, povećavši mu proizvodnju sa 2,5 na 15.000 tona. Očekuje se da će velike tvrtke ići za velikim zalogajem, male za malim. No koliko je ona sada jaka, ako su i premium proizvodi najjačih domaćih konditora trenutačno gotovo na razini privatnih marki trgovaca, pitaju se drugi, a razmišljanja na nivou dokle ide, ide. Privatni konzultant Drago Munjiza kaže kako će konditorska industrija ipak konsolidirati na regionalnom nivou ili će propasti. Mepas grupa mogla bi preuzeti Zvečevo i Kraš, a kao konkurent bi joj se, smatra on, lako mogla pojaviti Atlantic Grupa.

Uvoz protiv domaćeg

Udvostručena proizvodnja čokolade

Apsurdno, prijeratna potrošnja čokolade u RH sa 13,5 tisuća tona danas je više nego udvostručena i iznosi 28.000 tona, no čak 18.000 tona stiže nam iz uvoza, što je prema konzultantima i ljudima iz branše i alarm na uzbunu. "Opstat će samo najjači premium brendovi, a ostatak će industrije raditi privatne marke za trgovce ili će propasti. Mnogi su već i propustili svoj vlak za konsolidaciju", čuli smo iz više izvora.