Nakon što je Vlada novim Zakonom o cestovnom prometu 2018. godine uspjela primiriti uzavrele strasti na dinamičnom taksi tržištu, koje su često dovodile i do fizičkih obračuna, u proteklom razdoblju je to tržište bilo relativno mirno. No, korona kriza je smanjila tržišni kolač te su već 2020. počela previranja i protesti taksista zbog pojedinih odredbi ovog zakona, a da bi država krajem prošle godine učinila ustupak takstistima po pitanju starosti voznog parka te odgodila primjenu strože regulative do 2023. godine. Sada je došlo do novog momenta gdje tradicionalni taksisti obrtnici okupljeni u Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK) traže preispitivanje ustavnosti samog zakona iz 2018. Naime, kako nam pojašnjavaju iz HOK-a, sporno im je što, iako zakon načelno predviđa da o taksi dozvolama odlučuju sami gradovi i općine na čijem području se taj prijevoz odvija, u konačnici odluku može donijeti i resorno ministarstvo.

‘Pravni presedan’

Iz HOK-a ističu da se uvođenjem stavke 14. u članak 47. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu jedinicama lokalne samouprave i područne samouprave ograničavaju odnosno oduzimaju zakonom dana prava što povređuje i jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske proklamirane člankom 3. Ustava Republike Hrvatske, a to je vladavina prava.

“Odredbom članka 47. stavka 13. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da je nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba dužno odlučiti o zahtjevu za izdavanje dozvole – rješenja za obavljanje autotaksi prijevoza u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Navedenom odredbom zakonodavac je dao jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu ovlast da samostalno odlučuje o izdavanju dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza sukladno članku 129. Ustava Republike Hrvatske koji govori o prijenosu nadležnosti s državne na lokalnu razinu. Međutim, u stavku 14. istog članka je propisano da ako nadležno tijelo iz članka 13. ne odluči o zahtjevu u navedenom roku, po zahtjevu će postupati Ministarstvo koje će donijeti odgovarajuće rješenje u roku od idućih 15 dana. Ovom odredbom proizlazi da ona ograničava pravo jedinica lokalne samouprave koje im je dano odredbom stavka 13. tako da propisuje povratnu supstituciju ovlasti prenoseći je ponovo na državno tijelo odnosno Ministarstvo ako tijelo jedinice lokalne samouprave ne riješi zahtjev u propisanom roku”, kaže Dragutin Ranogajec, predsjednik HOK-a. Dodaje da je ovakav pravni izričaj presedan u hrvatskoj zakonodavnoj praksi jer bi njegova opća i široka primjena značila derogiranje upravnog nadzora odnosno upravnog postupka kao instrumenta kontrole putem dvostupanjskog postupanja.

Kolizija s Ustavom

Da bi se takve situacije oduzimanja zakonom danih ovlasti jedinicama lokalne samouprave izbjegle, Ustavotvorac je donio odredbu članka 130. Ustava kojom je propisano da su u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela. U slučaju propisanom stavkom 14. se, ističu obrtnici, ne radi o nadzoru ovlaštenih državnih tijela nad radom jedinica lokalne i područne samouprave već ograničavanju odnosno oduzimanju zakonom danog prava što povrjeđuje i jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske proklamirane člankom 3. Ustava Republike Hrvatske, a to je vladavina prava.

“Hrvatska obrtnička komora smatra da cilj same odredbe stavka 14. koji pretpostavlja ubrzavanje postupka izdavanja dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza nije dostatan legitimni razlog kojim bi se ograničavalo pravo jedinica lokalne i područne samouprave povređujući time odredbe članka 130. i članka 3. Ustava”, zaključuje Dragutin Ranogajec, čelnik Obrtničke komore.