Pariz, Amsterdam, Barcelona i New York te Japan među najaktivnijim su destinacijama kad je u pitanju regulacija privatnog smještaja koja je na relativno visokoj razini i u Dubaiju te Belgiji.

Berlin i London, s druge strane, imaju najnižu razinu regulacije, pokazala je nova analiza Svjetske turističke organizacije (UNWTO).  Analiza je obuhvatila 21 svjetsku destinaciju, među kojima su najprometniji turistički gradovi te zemlje uključujući Grčku, Portugal, Češku, Koreju i Slovačku, Veneto regiju u Italiji te Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska nije sudjelovala u analizi, iako je u privatnom smještaju više od trećine turističkih kreveta.

Neplanski bum
S jačanjem mobilnih tehnologija i online platformi za iznajmljivanje, zadnjih desetak godina privatni smještaj je neplanirano buknuo i u mnogim destinacijama u kojima ga ranije gotovo nije bilo, što je u mnogim gradovima izazvalo velike turističke gužve bez podrške u infrastrukturi.  U pitanje je došla i konkurentnost, ali i zaštita prava potrošača, a bujanje apartmana za najam izaziva dizanje cijena nekretnina i gentrifikaciju. Stoga se sve češće uvode ograničenja i različiti alati za upravljanje destinacijama, iako u UNWTO-u ističu kako je i dalje najveći problem njihova primjena. 

Najčešći alati kojima se koristi 95 posto destinacija u analizi su uvođenje poreza te kategorizacija smještaja, pri čemu je u nekim destinacijama dozvoljeno samo iznajmljivanje dijelova nekretnina u kojima žive domaćini. Beč, Amsterdam, Barcelona, Portugal i Belgija imaju ograničenje broja apartmana po stambenoj zgradi. Češka, Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Grčka, UK i Portugal ograničavaju period iznajmljivanja, no istodobno Njemačka, Portugal i UK nemaju obvezu prijave prometa ni broja gostiju.

Britanci nemaju ni obvezu ishodovanja dozvole za iznajmljivanje, dok samo 71% destinacija ima regulaciju minimalnih standarda i opremljenosti smještaja koji iznajmljuju. U Hrvatskoj je privatni smještaj u tradiciji turizma i reguliraju ga obveze kategorizacije ukoliko udovoljavaju minimalnim standardima. Iznajmljivači uglavnom plaćaju paušalni porez po krevetu, nema ograničenja u broju apartmana u objektima i danima u godini, a svi iznajmljivači dužni su prijavljivati goste u eVisitor i naplaćivati boravišnu pristojbu.

Neizbježna ograničenja
Zasad većina destinacija nema posebne alate za ograničavanje razvoja privatnog smještaja, iako neki o tome počinju razmišljati. Tako nam je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković nedavno najavio da će od Županije tražiti ograničavanje apartmana u zonama življenja, kako bi se smanjile  gužve.