Ljeti imaju tek jedan restoran, a i on je sad, u listopadu, zatvoren. No lokalci baš sada guštaju. Ondje nema trgovina, pošte niti kanalizacije. U “spizu” ide jedan stanovnik za cijelo mjesto u obližnje Preko.

Idilu otoka Ošljaka održava i gospodin Boris Malec. On svako jutro, osobito ljeti, usisava svoj otok. Cijeli je radni vijek proveo u Zagrebu. No u mirovini se vratio na svoj “škoj” i sada radi kao komunalni djelatnik na četiri sata. Nakon uređivanja Ošljaka, gospodin Malec obično kreće u “spizu” za cijeli otok u obližnje Preko. Na popisu narudžbi je najčešće „štruca” kruha, ali ima i drugih potrepština.

Obično ide sam u trgovinu na susjedni Ugljan. Ponekad mu se pridruži i poneki sumještanin. Malec se s gospodinom Dragom Valčićem zna se od najranije dobi. I dok tako zajedno idu, često krate put zgodama iz djetinjstva.

Nakon kupovine došlo je i vrijeme ručka. Sprema se za cijeli otok, jer ih je tek 10-ak sada tamo, a zimi još i manje.

– Nahranim, nema kome se ne da, kazao je za HRT Valter Valčić iz Osijeka.

Otočki kafić je obična klupica. Gospodin Denis Valčić kuha dobru kavu, ali još bolje sprema morskog psa, krokodila pa i klokana. Naime, život je proveo u Australiji kao poznati chef.

– Ugostiteljsku školu u Dubrovniku završio sam 1966. godine. Onda sam išao usavršiti engleski, godinu dana kod rođaka u Sidney. I onda se od godinu dana to stvorilo na više od 50, prisjeća se Valčić.

Plaže u Australiji, kaže, ograđene su žicom, a kupati se moraš između dvije žute zastavice. Priznaje da ga je i tada bilo strah, jer što ako morski pas probije žicu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Draže su mu ipak plaže u Hrvatskoj i morski pas namakan u octu.

– Pošto je on malo jaki, mora biti malo vinskog octa samo da dade pikantnosti i da ublaži njegov miris. Krokodil je, može se reći, kao piletina, a klokan je kao svinjetina, objasnio se Denis Valčić.

I na Ošljaku je bilo, čini se, opasnih “beštija.” Boris Malec ispričao je kako ga je magarac napao kada je imao četiri godine. Dao mu je kruha i masti, ali je magarac bio malo divlji. Srećom se tu našla, sada već pokojna Jelica, koja mu je spasila život.

U njihovim desetljećima života, ako se neko zlo i dogodi, uglas će: “moglo je i svršit gore”.